www.tebe-trazim.com

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Lk 17,1-4

I reče Isus svojim učenicima: "Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se! Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu."

Grijeh je grozna stvar, a bit će oprošten ako molimo za oproštenje. To je poruka ovakve oštre izjave o skandalu i sablazni protiv najmanjih i nemoćnih. Vjerski vođe tovarili su na ljude Isusova vremena velike terete pod kojima su padali. Smisao vjere jest da se širi i otvara naše srce. Ako griješimo, Bog oprašta. Vjera koja je dovoljno jaka da nas u ljubavi pokreće kroz život rođena je iz oproštenja. Ponekad je molitva i prostor uranjanja i opuštanja u otajstvo Božjega oproštenja.

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Lk 17,7-10

Reče Isus svojim učenicima: "Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?' Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"
Što mi želiš reći, Gospodine?

U molitvi možemo pred Gospodina iznijeti stvari koje smo u životu dužni učiniti. Odgovorni smo za obitelj, posao, vjeru, siromašne i one u potrebi. Sjetimo se svih onih za koje smo u većoj ili manjoj mjeri odgovorni.

i ne tražimo od Gospodina zahvalnost negu Mu budimo zahvalni što možemo biti Njegove sluge.

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Lk 17,11-19

Dok je tako Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

* Dnevna molitva uključuje hvalu Bogu - za sve što Bog jest i što čini za nas. Isus je često slavio i hvalio Boga i tražio od drugih da to isto čine. Naglasio je da je stranac bio taj koji se vratio i zahvalio. Zahvaljivanje Bogu nije ograničeno ni na jedan narod i vjeru. Dijelimo istu vjeru u Boga koji nas i ovaj svijet iz dana u dan oblikuje. Dijelimo vjeru u Boga koji nam pomaže u životu bez obzira na vjeru i boju kože. U svim molitvama odjekuje Marijina hvala: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju« (Lk 1,46).

Ozdravljenje se dogodilo po Isusovoj riječi. No, trebalo je još jedan vremenski trenutak da to gubavci primijete. Zato kaže Evanđelje: "I dok su išli, očistiše se" (17,14). Time što su na Isusovu riječ krenuli izvršiti ono što naređuje zakon, oni su očitovali da vjeruju Isusu. I ovdje nastupa jedan trenutak krize i pitanja: oni preko svećenika trebaju zahvaliti Bogu za ozdravljenje. Ali - gdje je Bog? Tko je Bog? Tko je to Isus Krist koji im je rekao tako zahtjevnu i radosnu riječ - unaprijed proglašavajući njihovo ozdravljenje? Nije li zapravo Isus put do Boga? Sve je to sažeto u reakciji i zaokretu jednog od bivših gubavaca, i to još kod jednog Samarijanca! On je shvatio: ne treba ići u Jeruzalem da bi se Bogu zahvalilo! Isus je mjesto susreta Boga i čovjeka! Zato se on vraća k Isusu. U njemu je iscjeljenje odmah probudilo zahvalnost. On nije čekao da ga se najprije proglasi pogodnim da se ponovno uključi u ljudsko društvo, nego se - opazivši da je zdrav - odmah vratio k Isusu. Činjenica da se vratio slaveći Boga u sav glas (17,15) pokazuje da je u svom ozdravljenju vidio djelo Božje i da je odmah bio spreman to svima objaviti. On je shvatio o čemu se radi.
A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Lk 17,20-25

Upitaju farizeji Isusa: "Kad će doći kraljevstvo Božje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!" Zatim reče učenicima: "Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci."

* Isus je većinu svoga života doživljavao odbačenje. Od rođenja pa do posljednjih dana bilo je dosta situacija gdje je doživio nasilno odbijanje od ljudi koji su ga pokušali ozlijediti i ubiti ga, a ne samo loše govoriti o njemu. U središtu njegove smrti i uskrsnuća bilo je odbačenje od vlastitoga naroda. Isus u svakomu iskustvu odbijanja ili odbačenja suosjeća s nama.