www.tebe-trazim.com

..duhovnost suicida potiče od zloduha..
..obično prethodi ..
..strah.
..depresija..
..i pitanje..čemu živjeti..
..u tom stanju..
..zloduh nagovara ..biće..
.."ubij se..to je riješenje"
..a tom pogoduje klima vjerovanja u

A)reinkarnacije..
..B)i klima vjerovanje u " NIŠTA"

..u reinkarnacijama...biću se nudi riješenje.."ponovno rađanje"
..gdje će sve popravit..

..a vjerovanje u "NIŠTA"..
..da nakon smrti..nema ničega..umiranjem tijela umire i čovjek..
..njegova energija...se pretvara u nešto drugo...
..travu zemlju lišće..

..a naš GOSPODIN ISUS KAŽE.
1..NE BOJ SE JA SAM S TOBOM
2..UZMI SVOJ KRIŽ I NOSI GA
3..ČEKAJ USKRSNUĆE ..ŽIVJET ĆEŠ VJEČNO UZ MENE

..zato VJERUJ I BIT ĆE TI PO TVOJOJ VJERI

.pa samo lud čovjek ne bi poželio biti KRISTOLIK..

a što je s onim kad kršćanin počini samoubojstvo, onaj koji vjeruje u uskrsnuće,i u život vječni, s onim kad je čovjek živio po Božjim zapovijedima, i kad je ljubio bližnje....a ipak počini samoubojstvo????

..ovo je bila geneza..postanka..ideje suicid..

..kad kršćanin počini suicid..
..PITANJE NJEGOVE SUDBINE .jest u Božjim rukama..
..i u srcu osobe koja ga je učinila..

..samo Vanjska Manifestacija smrti...
..ima jedan skriveni Kolorit događaja
..s one strane..koja je ljudima živim nedostupna...
..kao kad padne zavjesa..MI VIŠE NE VIDIMO NIŠTA..
..samo ..mrtvo tijelo..

..no mrtvo tijelo jest.samo..tijelo..koje jest mrtvo..
..a tada u tome trenu..gdje se taj dijelić vremena..
..suprostavlja.. vječnom vremenu.
(.pa taj trenutak suočenja Gospodina i bića ..traje onoliko koliko želi GOSPODIN..JER ON JE GOSPODAR VREMENA )
..onom vremenu u kojem JEST
..GOSPODIN..
..ON prilazi svakoj duši..pa tako i duši samoubojice( ubojica, zločinaca)
..i zadnji put je pita..."PRIHVAĆAŠ LI ME KAO JEDINOG GOSPODARA I SPASITELJA"
..zato duše koje su živjeli u nevjeri, imaju problem..razumijevanja..
..tko je taj Gospodin koji im se obraća...

.koji im sve prašta..i poziva ih k sebi..
..pa će ga često u nevjerici ODBITI i bolje odabrati Vječnu propast..
..poradi ..mržnje na samog sebe i svojih gnjusnih djela ..što učiniše za života zemaljskog-
..a ISUS KAŽE da ga više boli sumnja da ON ISUS može OPROSTITI
..SVAKI GRIJHE PA I NAJTEŽI..nego li težina samog grijeha...(č.s.Faustina Kowalsky)

..tako je eto sa svim samoubojicama svih vrsta..
..SAMO GOSPODIN ZNA..što je duša odabrala..
--jer GOSPODINOVA PONUDA JE UVIJEK ..SPAS..SPASI SE ČOVJEČJE

p.s
.odabir griješne duše.. da želi k ISUSU..ne znači..
..izbjegavanje ČISTILIŠTA..

E s ovim se potpuno slažem. Samo Gospodin proniče nakane srdaca, samo On zna i uvijek dolazi najprije s milosrđem. O kad bi On bio poput nas, nikog ne bi primio k sebi.

Ja sam sigurna da ima spasenja i izvan Crkve, da se spasiti mogu i oni koji za života nisu mogli upoznati ili prihvatiti Isusa kao Boga.
Nije li vjera dar? Nismo li mi zapravo nezaslužni što imamo vjeru u Isusa?

Moj je velik problem i veelika mana što još uvijek često padam u zamku netolerancije - često onima kojima mogu (koji nisu katolici) govorim da su u zabludi, da je samo Isus Bog i da mi ih je žao..Često se toliko "zapjenim" da se na kraju rasplačem kad vidim koliko su duboko zaglibili jer za njih Isus nije Bog..I onda mi kažu da sam ograničena, da nemam svoje mišljenje, nego samo prihvaćam tuđa mišljenja (mišljenje i istinu Crkve)...

Evo što je bilo jučer...
Moj bivši mladić koji bi možda opet mogao postati budući mladić, a time i budući suprug, me jučer nazvao...U gorkoj sam fazi donošenja odluke vratiti mu se ili ne..Molim i dvije devetnice u tu nakanu... Samo Bog zna koliko mi je zapravo teško donijeti odluku...Koliko je tu nesigurnosti, sumnje... Toliko da bih najradije da me nema i da ne moram donijeti tu odluku...Kad smo prekinuli nakon prvih godinu dana veze, rekla sam Isusu: Voljeni Bože, ako je Tvoja volja - spoji nas ponovno...Ja ga volim. Trudit ću se privesti ga Tebi i svojim mu životom svjedočiti Tebe...
..I on se vratio...Ostavio svoj grad i zbog mene došao u moj grad...Proveli smo lijepe dvije godine gdje sam, na moju veliku žalost (koliko tek Božju) - odvela nas oboje u grijeh...
Nisam više mogla tako živjeti i zadnje smo tri godine proveli u čistom životu...Bez grijeha bludnosti..
Život nas je opet razdovojio i nakon tri godine života na daljinu - prekinuli smo..Opet..Meni je bilo i žao, ali mi je i laknulo...
Živim od prekida s njim jako bogatim životom - nikad nije bilo više vjere i sreće u mom životu, nikad nisam bila bliskija s Isusom...Divni dani u kojima me Bog jačao i sve više privlačio sebi.

I evo, nakon godinu i nešto - moj bivši kaže da sam ja izabranica njegovog života..Njegova Ljubav...Unatoč tome što smo ipak tako različiti kad je vjera u pitanju...Jučer mi je rekao nešto što nikad u 8 godina poznanstva nije rekao - da njemu Bog trenutno ne treba!!! Ni Njegova ljubav....
Možda možete razumjeti koliko zaboli kad vaš bližnji kaže takvo nešto... Kad ga vidite tako pametna, dobra, zdrava, lijepa i dostatnog samog sebi..Koliko se teškim i bolnim učine te riječi..Njemu ne treba Onaj koji ga je stvorio, koji mu je dao dar života i sve te divne darove koje ima..Ja sam sigurna da je on od onih koji Bogu možda ne bi zavapili ni kad bi bili teško bolesni i ostavljeni sami sebi...
Znam da je pogrešno što tako mislim, ali trenutno si ne mogu pomoći, tako mislim...I srce mi plače što je tako...
I što učiniti???
Imam li dovoljno snage i ljubavi posvetiti svoj život takvom mužu nevjerniku? Pristaje na vjenčanje u Crkvi i na katolički odgoj djece, te sam uvjete još davno postavila. No, znam da ipak postoji velika opasnost da zbuni djecu.

Ako ja sad ipak odem lakšim putem - dakle, ipak se odlučim za katolika i meni bi život sigurno bio lakši - što će biti s njim? Što ako mi ga Bog šalje da mu uistinu svjedočim Isusa svojim životom? Što ako Isus uslišava moju molbu i šalje mi ga da ispunim ono što sam obećala i zavjetovala se prije 7 godina: da ću učiniti sve što mogu da ga vratim Ocu?

Lakše je otići...Malo suza, malo tuge..Malo brige tijekom života gdje li je i kako li je...Molila bih za njega iz daljine, a sama mirno i lijepo živjela uz svog muža katolika...
A što ako moram ostati?? Ako je baš to volja Božja..
A tko zna hoće li ga i to spasiti...Znam da i tad postoji šansa da on do kraja života ipak ne povjeruje u Isusa...

Ali vjerujem da ipak i tad postoji šansa da se spasi...Da ipak u onom trenutku nakon smrti, kad dolazi Isus, ipak povjeruje u Njega..U Onoga o kojemu je toliko slušao cijeli život...

Nekako čvrsto vjerujem da ima spasenja van Crkve. Da se i ateisti spasavaju ako su ljubili i živjeli po svojoj savjesti..Jer vjera je DAR...Zašto bi Otac kaznio one koji nisu primili taj DAR? Nisu mogli otvoriti svoja srca da se taj dar spusti u njih...
(ili sam krivo shvatila da je vjera takav dar?)

Oprostite što sam malo skrenula s teme..Preporučam se u vašu molitvu, teško mi je...Najradije bih da ne moram ništa odlučiti, najradije bih pobjegla...U naručje Našeg Oca...I tamo zauvijek ostala...

Pa i sv Pavao kaže da ima onih koji će biti opravdani po svojim djelima. Vjera je dar, koji možemo moliti i za drugog čovjeka. Ja bih osluhnula srce, ako volim tog čovjeka udala bih se za njega. Djeca će i tako biti dio crkve, on se ne buni. A uz tebe, uz tvoju žarku molitvu i vjeru, i tvoj muž će primiti dar vjere. Sv Monika nije napustila sina nevjernika, nego je godinama vapila za njega. Pročitaj opet hvalospjev ljubavi i vidi koliko ima tebe u njemu za tvog dragog.

Znate li za onu igru ,,muzičke stolice''? To je ono kada deca trče u krug oko stolica dok svira muzika, i kada muzika prestane mora svi da sednu. Naravno, neko uvek izostane zato što fali jedna stolica. Sumnjam da je Bog takav, da samo čeka da nas uhvati u nekom teškom grehu uprkos velikim (ili čak ogromnim) dobrima koja smo učinili.

Slažem se s tobom pravoslavni brate iako smo pozvani na budnost.
Evo jedne katoličke molitvice:

Molitva za sretnu smrt
Ne znam kada i kako ću umrijeti. Zagovorom Majke Marije i svetoga Josipa pomozi mi, Gospodine, da živim čisto i pošteno te da u budnosti i spremnosti dočekam smrtni čas. Daj da iz tvoje ruke primim svaku vrstu smrti sa svim njezinim tjeskobama, mukama i bolima, da tako i ja zavrijedim otpočinuti u tvome krilu. Amen.

Ja to ovako nekako vidim: postići da ne griješimo ne možemo samo vlastitim snagama već suradnjom s Milošću (kad bismo mogli, Spasitelj nam ne bi ni trebao. Takva zabluda o samospasenju se zove pelagijanizam). E sad, budući da nam je potrebna Milost ne možemo se Njome opravdavati, kao - nije do mene! I do mene je. Od mene se traži ulazak u duhovnu borbu i neodustajanje od nje do kraja.

Poznavao sam jednog teologa..
čovjek ja svašta prošao u životu od vjere,nevjere,kliničke smrti..
pa do nekih spoznaja..
on je nekako ovako objašnjavao..
svatko je stvoren od Boga originalno da bude svet..
padom se stvorio taj "drugi" čovjek..koji je sklon grijehu i slab,bolestan..
i pod velikim je utjecajem Sotone..
znači ja u sebi imam dva čovjeka..dva duha i imam osobnost dušu
ali centar moje osobnosti JA...ima vlast biti na nekoj strani..
to bi bila moja duša ili neznam kako uglavnom JA..Krešimir..
Međutim Ja Krešimir sam slab i naivan..
a Krešimir Božji je onaj koji želi bit svet i ljubit Boga i ispunjavat Mu Volju ali vražji Krešimir želi Zlo..ne samo da je on slab na grijehe nego
on baš ŽELI grijeh i užitke..(on ne može drukčije)
a Ja svoj sam slobodan međutim nejak..
Kaže taj teolog..i jednog i drugog nekad poslušaš..
ali s tim da si za jednog opredjeljen..
i to uglavnom ovog Božjeg možeš odabrat tek kad si ga svjestan..
obraćen i Nanovo rođen..
a dok to neznaš ti slušaš jednako i B i Đ
a prosudjuješ po trenutnom stanju(kako ti se svidi)
i kaže još
ako u trenutku smrti si svjesno opredjeljen za Vražjeg onda spasa nema
a svjesno za Božjeg..onda si spašen..
samo je sad pitanje kad si nesvjesno opredjeljen za Đavlovog..
tu je sad pitanje borbe koju Bog protiv đavla da te spasi..

..i još onaj tko je nesvjesno opredjeljen za Boga..
Kako ako ga nije svjestan???
samo tako ako mu nije nikad navješteno a živi po savjesti i Istini i dobru..
to se u crkvi naziva krštenje krvlju..
jer to su "kršćani" koji nisu pred nama kršćani ali pred Bogom..
Oni ga ljube.
ej Kleofa nisam ja ništa loše mislio kad sam te pitao pitaš ovako ili onako?
pa naravno da svi tu iznosimo..neka saznanja..
oprosti ako je ispalo kao neki proziv