Ja sam vec navikla na ovakve price...Zivot je pun toga...
razliciti ljudi,razlicito dozivljavaju..i imaju razlicite potrebe...
U svakoj zajednici je tesko ,gdje se nadju rzliciti karakteri..razliciti geni..
a tek generacije,mladih i starih....pa onda u braku moje -tvoje...itd...
Covjek dozivljava poteskoce na svim razinama..I svakome je njegovo najteze...Mi mozemo suosjecati s nekim,koji prolazi kroz boli i poteskoce,ali mi to ne osjecamo...tu je razlika...
I najveca greska je u covjekom zivotu,sto najcesce mislimo...da ono sto meni odgovara,da mora odgovarati i drugom...I tu dolazi do nesporazuma...Vec sam razgovor,komunikacija koja je veliki problem u neslaganju,je uzrok mnogo cemu...bas zbog tog misljenja..
Jer mi cesto slusamo dok netko prica,onako kako mi zelimo...da on prica, a jako malo da stvarno "slusamo" onako kako on govri...
A cijeli kunst lezi jednostavno u VJERI i PRIHVACANJU...
Bez toga nema nista...Posebno je tesko u tim teskim trenutcima...gdje nam se razlicitost misljenja tuce..Tu dolazi do nesporazuma...
Ljubavi se jako malo dobiva, dolaze uvredu i bole,koje je tesko prastati...
A PRASTANJE JE JEZGRA NASE VJERE...
Nije uvjek dovoljno reci oprosti,ili oprostio sam...to se treba osjetiti...
Jer svi mi pricamo s vise vrtsa jezika,tako da je neki puta tesko za razumjeti...i naci kompromis...
Kada bi taj nas jezik bio samo jedan,onda bi bilo puno lakse...naci zajednicko...rijesenje..
Cesto stari ljudi ne znaju drugacije postupiti,jer nisu drugacije znali,nisu u svojem obiteljskom domo primili to,pa tako ne mogu ni dalje prenositi...
a ono sto su primili s tim se namecu....moza je to nesto i lose,...kao psovka, vrijedjanje,omalovazavanje...ili tuca...
Sve to ima razlog zasto je bas tako...Oni nemaju s tim problem jer su cijeli zivot zivjeli s tim...A covjek kako stari sve vise osjeca da mu je obitelj potrebna...i ne primjeti da s tim steti jos vise..
Cesto majke,kada se sin ozeni...gledaju konkurenciju u njoj...
Osjecaju se da im je snaha ,ukrala sina...i da one nemaju nista vise od njega...Ali to nije tako...Tu snha treba da pokaze, da su to dvije vrste ljubavi...Jer sin voli zenu...samo kao zenu..s njom dijeli sve...i tu se one osjecaju zakinute...Osjecaju ..da nisu vise nista...a boli ih itekako jer i one su svoje dijete nosile ispod srca...
Osjecaju da je njihov sin (mrtav),nemaju ga...ne onoliko,koliko bi to one htjele imati...
Sin i dalje voli majku samo kao majku...a nikako kao zenu,i tu snaha mora biti mudra,pa joj odmah pokazati dda nije tako..Da ona i dalje ima pravo na svoga sina..ali sve dobiva svoj tok...i umjerenost...
Jedino pravi razgovor moze pomoci...Samo oni koji se usude ici u diskusije...da se objasni ta razlicitos..zelja,kompromis i prihvacanje...
Da samo dobrim razumjevanjem ,pravom na slobodu i ljubav...moze biti dobro..Kada svoje voli,a tudje postujem...
Svekrva bi trebala postivati snahu,kao kcerku...
a snaha svekrvu,da psotiva kao svoju majku...e kada se tu nadje kompromis prihvacanja...onda je puno lakse....
S veremon to postaje lakse, a nekada su potrebne i mnoge godine da se nadje zajednicki jezik,i prihvacanje...
Kljuc za rijesenje je samo u prihvacanju osbe onakve kakva jeste...
|