www.tebe-trazim.com

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Lk 1,5-25

U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude." Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Zaharija je zanijemio zbog pomanjkanja vjere. Izostanak vjere izolirao ga je poput otoka među rodbinom i kolegama svećenicima. Vjera nas povezuje u zajedništvo s mnogim drugim ljudima, drugih vjera i crkava. Bog nije nikada napustio Zahariju; rođenjem Ivanovim vjera mu se učvrstila i Bog ga je milostivo pogledao. Dijete nam često vraća vjeru tamo gdje ona nedostaje. Promatraj danas dijete, sjeti se djetinjstva i budi blizak životu, tajni, Bogu!

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Iz 7,10-14

Gospod opet progovori Ahazu i reče mu: "Zaišti od Gospoda, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina." Ali Ahaz odgovori: "Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospoda." Tada reče Izaija: "Čujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

"Emanuel" - ime koje možemo ponavljati u molitvi u vremenu Došašća i Božića. Ako ga izgovaramo iz srca, u dodiru smo s Bogom koji je blizu. Bog nam je blizu poput zraka koji udišemo, prisutan u našim srcima. Sa svakim udahom u molitvi samo reci: "Emanuel". To je naša božićna dobrodošlica djetetu koji je Bog.

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" (Lk 1,39-45)

Božić ističe vjerovanje da je Bog u svakome od nas. Tu činjenicu možemo zanemariti ili Boga stvarno možemo pronaći u svima nama. Bog je često duboko skriven i djelotvoran je u svakome od nas za drugoga. U Marijinu posjetu Bog se približio Elizabeti u svakodnevnim kućnim trenutcima. Dani Došašća i Božića daruju nam prostor u koji trebamo dopustiti da uđe velika i vječna tajna te da postane dio našega života.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Evanđelja govore o Isusovoj sućuti, blagosti - riječ koja ima svoju težinu. To je daleko više nego puki osjećaj; ta je riječ označavala i djelotvornost, ljubav u praksi. Kada si nahranio mnoštvo, Gospodine, nisi poput mađioničara zamahnuo čarobnim štapićem i da je hrana pala s neba. Započeo si s onim što su učenici imali u svojim rukama: sedam kruhova i dvije male ribe. Gospodine, nauči me da se služim svime što mi je dano. Oslobodi me ugodnih osjećaja koji su nadomjestak za manjak učinkovita djelovanja. Neka nikada ne zaboravim da se ljubav iskazuje u djelima, a ne u riječima ili osjećajima. Odlukama mogu ispisati čitavu bilježnicu, a u isto vrijeme biti daleko od tebe.