Vukovar se ne smije zaboraviti!
Homilija đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića na misi na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, 18. studenoga 2008. u Vukovaru
Obilježavanje dana Vukovara i njegove tragedije redovito završava misom koja se prikazuje za branitelje, poginule ali i za preživjele koji na svom tijelu ili duši nose posljedice rata. Ove godine Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – 2008. obilježava se pod geslom 'Vukovar je lijepa naša, Vukovar je moja Hrvatska'. Danas je cijela Hrvatska ovdje u Vukovaru, na ovaj ili onaj način. Svjesni koje značenje ima Vukovar za cijelu Hrvatsku, želimo svima dati do znanja da se Vukovar ne zaboravlja i ne smije zaboraviti, ne radi osvete ni mržnje, nego da njegovu tragediju nitko nikad ne doživi. Zato u molitvu uključujemo našu domovinu Hrvatsku koja, nakon što je stekla samostalnost, izgrađuje svoju budućnost i pripravlja se za ulazak u zajednicu europskih naroda.
Što je za nas domovina?
Molimo za domovinu Hrvatsku. Za nas vjernike Hrvate, kao i za sve narode starog i novog svijeta domovina je važna i dragocjena stvarnost, ona je predmet štovanja, ljubavi i pijeteta. Za nas je naša domovina roditeljsko krilo iz kojeg je nikao naš život i u kojem smo taj život primili. Domovina je jedna od onih rijetkih stvarnosti i vrednota za koje se daje život. Onaj koji je svoj život žrtvovao za domovinu stječe naslov 'mučenika za domovinu'. Za nas je domovina dio zemlje posvećen narodnom ili kućnom religijom, to je zemlja u kojoj počivaju kosti naših pradjedova, i onih koji su dali svoje živote za nju.
Domovina je zemlja na kojoj je tkana naša povijest i stvarana vlastita kultura. Ta nas kultura sjedinjuje u jedno nacionalno biće, po njoj se razlikujemo od ostalih naroda, po njoj, kao i svi drugi narodi, imamo vlastitu ulogu u povijesti. Svaki narod, i naš hrvatski narod, kao i svaki drugi narod, stvarajući svoju kulturu različitu od drugih naroda promičemo niz vlastitih vrednota, radi toga naš narod ima određenu ulogu, poziv i posebno poslanje u povijesti. Domovina je u pravom smislu druga obitelj, druga očinska kuća. (MONDIN, B., Patria, u DEFIM, str. 549).
Domoljublje
Posve razumljivo da iz te svijesti domovine niče potreba ljubiti je, niče domoljublje. Domoljublje nije neki instinktivni osjećaj u čovjekovu srcu, nego pročišćena svijest, otvorenost prema drugome, mogućnost darivanja i žrtvovanja, snažan osjećaj solidarnosti s dijelom ljudskog roda koji obuhvaća žive, pokojne i buduće generacije koje ovise o nama kao što mi ovisimo o našim precima.
Prema kršćanskome moralu domoljublje je krepost, jedan izraz kreposti religije, ono je najistaknutiji vid ljubavi prema domovini. Crkva je uvijek pozivala da njegujemo dvostruku ljubav: prema domovini i prema cijelom čovječanstvu. Jedna ljubav ne isključuje drugu. Jedan je suvremeni mislilac rekao: 'Priznajem da ljubav najprije dugujem domovini, ali odbijam da pod izlikom ljubavi prema domovini na njezinim granicama prestanem tražiti pravednost i ljubav' (G. Fessard).
Biskup Josip Juraj Strossmayer je u svom nastupnom govoru za đakovačko-srijemskog biskupa, 1850. godine, o domoljublju rekao sljedeće: 'Treća grana duha današnjega jest narodnost i domoljublje. Ljubljeni! Ljubav domovine toliko je prirođena čovjeku, da svaki, koji iole ima nježno srce, sa svojom postojbinom stupa u neko uže prijateljstvo i ljubav. Kako poslije dugog boravka u tuđini rado ugledamo naše rodne zavičaje! Kako milo oči bacamo na brda, koja su se negda djetinjskom glasu našem odzivala!... U tuđoj pak zemlji koliko veselje oćutimo, kad makar posljednjeg od roda i plemena svoga opazimo! Sve to očito pokazuje da nam je ljubav roda i domovine rukom Božjom u grudi naše usađena.
Vjera nam pred oči stavlja dva veličanstvena primjera ljubavi prema domovini: jedan je primjer samog Spasitelja našega, koji se - pogledavši na Jeruzalem i pomislivši na zlo i nevolje, koje je on zbog tvrdokornosti trebao pretrpjeti - sažalio i počeo plakati... Drugi primjer ljubavi naroda svoga daje nam apostol Pavao koji je, predvidjevši u duhu zla i nevolje svoga naroda, zavapio: 'Silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu' (Rim 9,2-3) (HAZU, Hrvatski rodoljub Josip Juraj Strossmayer, Zagreb 1995, str. 27-28
S domoljublja u 'sveti egoizam'
Papa Pijo XII. rekao je da je nedostatak ljubavi prema domovini znak dezorijentacije duha, a isticanje te ljubavi može imati pozitivnih plodova u odgoju djece i mladih. Sa žalošću i s gorčinom moramo konstatirati da se desetljećima neopravdano i nehumano očitovanje ljubavi prema domovini i vlastitom narodu ubrajalo u kažnjiva djela, da su mnogi isključivo radi toga kažnjavani, da se zlonamjerno ta ljubav čupala iz generacija djece i omladine, a sve to u ime nekih drugih često sumnjivih vrednota. Istina, vrlo lako se s domoljublja, tj. s patriotizma skrene u nacionalizam, u podcjenjivanje drugog naroda ili druge domovine, skrene se u 'sveti egoizam' prema vlastitoj naciji ili domovini, kao da drugi nemaju isto tako svoju domovinu, kao da sve nacije ne sačinjavaju jednu obitelj čovječanstva.
Dok stojimo ovdje kraj grobova naših branitelja, ovdje u Vukovaru, molimo Gospodina da nas sačuva od takvih pogubnih skretanja, premda nam zločini i nepravde učinjene ovdje u Vukovaru i širom Hrvatske ostaju u svježem sjećanju. Znamo, ako se pravo i izvorno domoljublje izrodi u egoistični i tvrdi nacionalizam, u mržnju i zavist, a želja da svima bude dobro u nepovjerenje i sumnjičenje, ako se bratsko povjerenje izrodi u nadmetanje i borbu, te ako se skladna suradnja, poštivanje i obrana prava drugih, i onih slabih i malenih, izrodi u želju za hegemonijom i prevlašću, tada je teško sačuvati mir, i među narodima jedne države i među državama (usp. P. Pijo XI., 24. 12. 1930.).
Ovu misu prikazujemo za one koji su dali svoje živote za Vukovar i za domovinu Hrvatsku, ali i za žive, ponajprije za one koji predvode naš narod da ga vode u miru i da ostvare zdrava očekivanja hrvatskog naroda i svih građana ove zemlje.
Mir sazdan prema zahtjevima pravde
Da ga vode u miru, tj. u miru koji je 'sazdan prema zahtjevima pravde', tj. društvenog i političkog reda u kojem se poštuju prava svake ljudske osobe, svakog naroda i narodnosti u njihovoj različitosti i osobitosti. Riječ proroka Izaije 'Mir je djelo pravde', pada odlučno kao mač i skida svaku masku i svaku šminku, stavljajući pred nas istinu koja se zove zalaganje, jer 'Ako želiš raditi na miru, radi odlučno i pametno na izgradnji 'pravednih' odnosa među ljudima i među pojedincima' (Carozzo). To odgovara kršćanskom shvaćanju pravednosti prema onoj riječi sv. Pavla: 'Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju' (Rim 15,7).
Mir je u opasnosti kada se čovjeku ne priznaje ono što mu pripada kao čovjeku, kada se ne poštuje njegovo dostojanstvo i kada suživot nije usmjeren prema općem dobru. Razumljivo, izgradnja pravednoga društva je zadaća svih građana u uzajamnom poštivanju ljudi i osoba, ali i pravednih zakona.
Mir 'položen na istinu'
Prikazujemo ovu misu za Vukovar i domovinu Hrvatsku, da živimo u miru, ali miru 'položenom na istinu' (Pint 166). Nema mira bez istine, jer je ona jedan od njegovih stupova. Veliki suvremeni sovjetski pisac Solženicin kaže: 'Laž, krivotvorenje i dezinformacija pothranjuju nepovjerenje, bez osnovnog povjerenja, bez čuvanja zadane riječi nemoguć je zajednički život. Laž i nasilje idu rukom pod ruku'. To je istina o Vukovaru i Domovini, o njezinoj povijesti i sadašnjosti. Neka Gospodin sačuva sve nas u istini.
Mir 'ostvaren u znamenu slobode'
Prikazujemo ovu misu za Vukovar i za domovinu Hrvatsku da živi u miru 'ostvarenom u znamenu slobode', prave slobode. Ne slobode koja u društvu trpi samovolju nepoštivanje zakona i nasilje. Molimo za slobodu koja znači ono ozračje u kojem se pojedinci i zajednice mogu razviti na fizičkom, intelektualnom, voljnom, emotivnom, moralnom, duhovnom i religioznom, dakako i na ekonomskom i političkom planu.
Molimo Gospodina za slobodu koja nije 'dopuštenje' ili dar nekog čovjeka, skrojen po mjeri pojedinca ili neke skupine, ideologije ili sistema nego po mjeri Boga koji je stvorio čovjeka slobodna, po mjeri Krista koji nas je oslobodio svojom osloboditeljskom mukom, smrću i uskrsnućem, po mjeri Krista koji je rekao 'Istina će vas osloboditi'.
Molimo za slobodu koja je nutarnji zahtjev našega osobnog i nacionalnog bića. Molimo za slobodu koja je 'Božji dar' čovjeku, ali i 'zadaća', a kad se čovjek nađe pred zadaćom, pred odgovornošću, vrlo lako zataji, polovično je shvati i prihvati. Psiholog Eric Fromm napisao je djelo 'Strah od slobode'. Ako se danas govori o slobodi, o slobodi u slobodnom Vukovaru i u slobodnoj Hrvatskoj, onda nas može uhvatiti strah, jer je ta sloboda samo ljudska i zato je ona tjeskobna i dramatična unutar dijalektike oprečnosti određenih i neodređenih činilaca. Doista se moramo čuvati da naša sloboda, moja sloboda i djela kojima izražavamo slobodu ne budu razlog i povod tjeskobe i straha naših susjeda, naših bližnjih.
Mir gajen i ispunjan ljubavlju
Prikazujemo ovu misu za naš Vukovar i domovinu Hrvatsku da im Gospodin podari mir, i to mir 'gajen i ispunjan ljubavlju' (Pint 166). 'Pravi mir je stvar ljubavi prije nego pravednosti, jer pravednosti pripada samo uklanjanje zapreka miru: uvrede i štete; ali sam mir vlastiti je i specifični čin ljubavi' Pijo XI., Ubi arcano, GS 78. Ta ljubav obuzdava borbu za pravdu u njezinoj pravoj mjeri, ona poštuje čovjeka, čak i protivnika. Izgradnja mira ne samo na pravednosti nego i na ljubavi omogućuje da se svi na tom djelu susretnemo kao osobe, premda različite, jer uočavamo naše zajedništvo u jedinstvenom izvoru ljubavi i mira, u Bogu, Ocu svih ljudi. Takva ljubav ima svoje ime: solidarnost. Solidarnost u obnovi i raspodjeli izvora bogatstava, u izboru, vršenju i podjeli posla s drugima.
U današnjem evanđelju Isus moli svoga Oca: 'Oče, sačuvaj ih u svome imenu… da budu jedno!' I mi molimo za naše Vukovarce i za svoju domovinu Hrvatsku da nas sačuva u svome imenu, da budemo jedno, da nas sačuva od Zloga, da nas posveti u istini (usp. Iv 17, 11-19). Da tako izgrađujemo svoju domovinu za koju su branitelji bili spremni dati svoje živote, na dobro našega hrvatskoga naroda i svih naroda koji žive u njoj.
nadbiskup Marin Srakić
|