www.tebe-trazim.com

Iz svog iskustva patnje u nekim trenucima svog života mogu zaključiti da nije bilo tih boli i patnji nikada ne bih spoznala radost u svojoj punini.Ti trenuci stostruko su se naplatili u radosti koju bih poslije doživjela i to stoput većoj radosti nego što je bila patnja.Zbog tih trenutaka boli postala sam mislim bolja osoba, kompletnija, više suosjećam sa svojom braćom kada isto prolaze.Zato danas zahvaljujem Bogu za patnjama koje sam prošla.Sve je imalo svog smisla..To danas shvaćam, onda nisam..

Danasnji dan skriva nevolje i radosti. Iduci dan donijet ce druge.
Nista, sto nam se dogodi, ne ce se dogoditi slucajno.
Niti najmanji dogadjaj u nasem zivotu, "nikakva nesreca u nasem zivotu, koju Bog ne cinii"
Nista nije zaboravljeno u njegovom planu za nas zivot,
za nas dan, sve je savrseno.
Zato, u svemu sto nam se dogodi, gledajmo Ocevo djelovanje.
Sto od njega dolazi, mora biti za blagoslov i sluziti ti za najbolje.
Onaj tko svaki dan, sve sto mu se dogodi, rado prihvati od Boga,
ponizno i zahvalno, bit ce bogato obdaren Bozjom ljubavi, pa i onim dogadjajima, koji su neshvatljivi i teski nasem zivotu.

draga Missi kad čitam tvoje postove slike mi se prevrću u glavi od moje prošlosti. Da život je težak al ima i smisla. Nisam mogla svatiti pa zašto mora biti ovako teško ili zašto meni a ne nekom drugom. i godinama sam bila bjesna i ljuta na svoje roditelje jer iz dana u dan vidim na svojim sestrama velike posljedice i tugu s kojom se nisam mogla nositi.
Al evo danas sam nekako počašćena jer sam ja te koja je izabrana da svojoj obitelji donese Isusov blagoslov i mir u srce mojoj obitelji. Draga nije lako nositi svoj križ al ne iz razoga što nam Isus otežava nego što sami sebi otežavamo kad nevidimo svoje slabosti, kad zapadamo u teške kušnje i dopustimo da nas grijeh nekad ponese u krivom smjeru.
Svatila sam kad kod se odmaknem od Isusa il Ga na kratko zaboravim u brzini ovog mog života moj križ me od težine spusti na koljena.
Nemoj sestro da te tuga obuzme i zarobi ti srce jer ljubav tad nestaje.

Bog je Velik i Milostiv , da samo znate koje je meni čudo u životu priredio. U ovu Sv. nedjelju moji roditelji su bili na Sv.Misi,moje sestre,moj momak!!!! to je braco i sestre veliko čudo jer prije nisu htjeli blizu Crkve kako sam sretna i svake minute tražim pravu riječ jer mi Hvala nije dovoljno.


Sad želim biti još poniznija i svojim TI životom, reći HVALA i Volim TE dragi moj Isuse.
Hvala vam svima koji ste me spomenuli u svojim molitvama jer ste moliti srcem i Isus vas je čuo. Hvala vam braco i sestre u Kristu volim vas

nana..." U ovu Sv. nedjelju moji roditelji su bili na Sv.Misi,moje sestre,moj momak!!!! "

Hvala nebeskom i svemogučem Ocu!!! SVAKA ČAST I SLAVA NJEMU, SINU i DUHU SVETOM!!!

joj, mogu zamisliti kolike sreće u tvom srcu....

Draga moja Missi, sve patnje,, boli svoj puni smisao dobivaju tek kada se nadiđu... a do tada nam samo vjera može pomoći... vjera da će Bog sve izvesti na Dobro i svemu dati smisao...On je već dao smisao svemu, samo ga mi često ne vidimo...

I sama sam ponekad razočarana nekim stvarima, ali ne mogu reći da patim, jer bi lagala kad bi to rekla...

Lomim se jer ljudi do kojih mi je stalo ponekad imaju probleme o kojima ja samo iz teorije znam, pa ne znam kakav savjet im dati... kakva sam ja podrška u svemu tome.... a onda shvatim, dovoljno je da sam tu uz njih kad me trebaju, da slušam što ih tišti...da bar pokušam shvatiti kako se osijećaju...

Mogu samo moliti.....i zajedno s njima osijećati...
Samo sam čovjek....pomislim...ne mogu puno učiniti...ali tople riječi, podrška uvijek pomažu....

Hvala Isusu što mi je dao tu milost da mogu s drugima osijećati patnju, bol...koju nose....i tako ih razumjeti....

Razmišljala sam dosta o nepravdi koja je nanešena mojima bližnjima, meni, ljudima koji ni za što nisu krivi, nevinoj djeci, koja su bespomoćna....izranjena.. ubijena!!!
O tome najradije ne bi razmišljala ali to se događa, neovisno o mojim željama da se prekine to prokletstvo....

Koliko god sada mislila da to nema smisla i poricala to....osijećam da se sve događa sa svojim razlogom...

Bog ima plan sa svakim od nas!

Ne boj se Missi, budi hrabra i ne posustaj ni onda kada naizgled tapaš u prazno...hodaj dalje, ne zadržavaj se na jednom mjestu, jer zadržavanjem i odgađanjem ništa ne činimo.... a bez djela nema ni plodova...
Isus je trpio, bio je čovjek kao i ja, ti, svi mi... nije znao baš sve, ali nekad je bolje živjeti u neznanju, jer On je znao puno toga, a nije mogao spriječiti da se sve to dogodi, jer Otac je htjeo da tako bude...Sin je bio na zemlji da ispuni volju Očevu....

Živjeti po volji Božijoj nije lako, ali na Kraju je predivno moći biti Zauvijek s Njim...
Često o tome raznmišljam i shvatila sam da jako čeznam za susretom s Njim...s Isusom ...oči u oči... meni se to čini kao nešto predivno....
Ovaj život treba proživjeti punim plućima ga udahnuti...
Tome težim i trudim se...moj Isus me stalno mora držati za ruku ko malo dijete, jer sam sama preslaba za ijedan korak napraviti....
budi uz mene i vje nas, moj Gospodine....

Ako u ovom životu moramo patiti, a činjenica je da moramo, patimo radi nečega većega i boljega. Često mi ljudi patimo radi ugode svoga tijela: neumjerenosti u jelu i piću, pušenju ... pri čemu ti egoizmi muče, stare i uništavaju naše tijelo. Mučimo se, trpimo i patimo radi svoga tijela, da mu bude bolje i ugodnije. Naprotiv, patnja poradi duha, duhovnih stvari: vjere, obitelji, domovini, iskrenoj ljubavi, prijateljstvu pa i znanosti i umjetnosti, osvježava i podmlađuje duh i tijelo, ako je namjenjena plemenitim a ne niskim i sebičnim ciljevima.

.Smisao bola je u tome, da patiš, kad te boli..
..a smisao patnje je da se ne smiješ , smijati kad te boli..
..već patiti ..jer
..red je .red...

..svako nek radi svoje..
..inače..čemu suze..
..čemu osmijeh,,

patnja nije svrha sama sebe, nego ima neki veci cilj, tako i bol. Mogli bi reci posljedica grijeha praroditelja, ali i u nasim zivotima patnja ima smisla, vidim patnju kao Božji intrument, put da se vratimo Njemu:
1. Najviše i najsrdačnije moliš Boga kad patiš, kad te boli, kada ništa nejde, onda mu se najviše približiš
2. Dobar način vježbanja poniznosti
3. Dobar način odvajanja od svijetskih stvari
4. Vježbanje velikodušnosti
5. Smanjuje se egoizam

nadalje, patnja je jedina dobra ako je to volja Božja, ako je srce u miru. Ima patnje gdje je nemir, raskol, to je patnja koja razdire svijet, obitelj, i samog čovjeka, svađe, nervoze, to nije od Boga. Nije volja Božja da čovjek pati u razdoru, nego da patnja još nadograđuje mir u uronjenost u Boga.

Imala sam sama iskustva kad sam bila bolesna, ili kad se nesto tesko desilo, ali znala sam sve je u redu, Bog je to sada dao da se nesto nauci iz toga, da se vratim opet njemu.
A ima nemira, patnje, raskola, koji nisu bili od Boga, i kad bi molila za njegovu volju, to bi nestalo. Srce mi nije bilo u miru, a ta patnja onda nije bila u Božjoj volji.

damire707,prijatelju dragi,predivno si ovo sročio...doista nekoliko puta sam pročitao...prekrasno u malo riječi,sve rečeno...čak sam se sjetio sada jedne zgode iz života sv.Franje Saleškog ...

kad sam bio dijete napravio sam kućicu od pijeska blizu potoka.prođe neki mladić i jednim udarcem nogom baci sve u zrak.koliko sam plakao!sada se pak smijem tadašnjem svom plaču.tako ćemo u se u raju smijati bolima,koje su nam ovdje izgledale goleme nesreće.

patnja i bol putevi su istinskog susreta s Bogom! znam... jer vrijeme teške patnje
donijelo mi je Njegovu blizinu i VELIKU LJUBAV!