www.tebe-trazim.com

Dobar Čovjek pred zlom u svijetu

Stoljećima već čovjek traži od Boga zašto ne zahvati u život svijeta da sirotinja ne bude tlačena da narodi ne budu gaženi, da se na sve strane ne širi nasilje i smrt.

Čovječanstvo pokušava izazvati Boga da odgovori. No sve se nastavlja kao uvijek . „Ništa novo pod suncem“ , veli izraelski mudrac.
I danas također odzvanja riječ proroka Habakuka, a to i jest tjeskobno pitanje svakoga čovjeka :riječ straha , katkada je to riječ pobune i psovke na Boga koji šuti i dopušta međutim pustošenje zla; na Boga koji se, izgleda ne zauzima za čovjeka i njegovu sudbinu.

Na koji način Bog doista odgovara?
Samo kaže da čekamo ili izriče nešto više?
Ovo je jedan od osnovnih biblijskih tekstova . Pavao ga preuzima i na tom tekstu razvija poslanicu Rimljanima: „Pravednik će od vjere živjeti“, živjeti će radi vjere.
Što hoće reći?

Evo, to nam, čini mi se, treba reći Božja riječ.
Što je vjera?
Možemo misliti o vjeri u dvostrukom smislu: to je čin čovjeka koji se pouzdava u Boga te mu se stoga predaje ; to je čin čovjeka koji upravo pomoću vjere ulazi u odnos s novom stvarnošću koja mijenja osobne oznake njegova čovječjeg položaja.
Ove su dvije razine kranje važne sa bismo razumjeli Božji odgovor.

Ako stvarno vjerujemo Bogu te mu se predajemo, nećemo se dakle uznemiravati onim što se događa, jer ćemo se uzdat9i u njega i on će nas voditi. Tko se predaje Bogu ne ostaje nikada izigran.
Ali što želi reći sve ovo?
Posrijedi je dakle drugi način predodžbe o vjeri.
Vjerovati znači uči u novi svijet, u novu Božju stvarnost. Točno to je najvažnije od svega. Trebamo shvatiti da je stvarnost ovoga svijeta sjenovita, Ako duša posredstvom vjere uđe u božanski svijet, uzbuđenja sadašnjeg svijeta više je ne dotiču . Nema S Božje strane zahvata koje odstranjuje zlo . Božji zahvat koji odstranjuje zlo bi bio zahvat koji bi priječio slobodno vršenje ljudske volje. Kako bi Bog mogao odstraniti ratove , odstraniti suprotnosti među ljudima, tlačenje siromaha? Kako bi Bog mogao sve to odstraniti, ako ne ukoliko bi činom spriječio čovjeka u slobodnu vršenju njegove volje.
Zar bog ne bi imao nadrazumijevnja ljudske volje tako da spriječi zlo bez prisile ljudske volje i bez oduzimanja čovjeku slobode djelovanja?

Sve do kraja to sve neće biti moguće.
Dokle god živimo ovdje , čovječja sloboda nije sloboda savršenog pristanka uz Boga, ostaje nam mogućnost da činimo zlo kao i dobro.

Ako je to sloboda u današnjem svijetu , očito je da je neprestani napredak za čovjeka isključen. Ne može biti ni putem znanosti, ni putem medicine, ni putem filozofije.
Ove discipline nemaju moć da poprave čovječje srce niti da ga promijene.

Samo milost mijenja čovječje srce i mIlost ostaje milost, ne uključuje se u biološki, fizički ili povijesni proces. Srce čovječje ostaje sposobno za dobro ili zlo do kraja, i baš će zato ostati uvijek čovječjim očima ovaj svijet kao izručen sam sebi, stoga ostavljen ovaj čovječjoj slobodi koja može htjeti dobro i htjeti također zlo, i može upotrijebiti za dobro i zlo sredstva kaja ima.
Može ne porasti zloća srca, ali rastu sredstva kojima ova zloća ima veće mogućnosti djelovanja. Ne raste zloća. Ne raste dobrota. Sveci prvih stoljeća nisu manje sveti od današnjih svetaca; niti današnji sveci nisu veći od jučerašnjih svetaca. Ali istina je također da ondašnji zločinci nisu manji od današnjih zločinaca.

Živimo u svijetu koji ostaje onakvim kakav jest. NAD ČOVJEČJIM SRCEM SAMO MILOST IMA (PRE)VLAST.
VJERA JE SREDSTVO KOJIM UPOZNAJEMO BOGA KOJI JE LJUBAV, BOGA KOJI JE SPASITELJ.
To je bila vjera već i za Izraela , za proroka Habakuka , to je toliko više za nas kršćane.
Ostaje vjera u Boga koji nadilazi ovaj svijet, i zato njega istoga zlo ovoga svijeta ne može zahvatiti. On nadilazi zlo ovoga svijeta i stoga se čovjek u njega može pouzdati.

Ušavši u zajedništvo s Bogom , čovjek sada ne živi više samo kao stvorenje ovoga sjeta, nego
Kao dijete Saveza, kao sin Božji. Drugim riječima po vjeri proživljavamo prijelaz; vjera je upravo prijelaz (pasha) od ovog svijeta u svijet Božji.

Vjera je čin čovjeka kojim on postaje uz Boga, a Bog nije dio ovoga svijeta. Nije niti od strane ugnjetača niti od strane ugnjetenih. On je iznad jednih i drugih. Ugnjeteni mogu izbjeći ugnjetavanje samo u svojoj nutrini , jer , iako živeći u ovome svijetu , žive več i u božanskome svijetu, u svijetu slobode i ljubavi, u svijetu dobrote i mira.

Svođenje svjetske stvarnosti na samo ovozemnu zbilju znači poricanje Boga, pravljenje čovjeka robom zla, jer ovdje vlada zlo.
Sveti Ivan uči da je sav svijet u vlasti zloga. Vjerovanje da je sva stvarnost ovaj svijet ovdje znači pretvaranje svijeta u zatvor i duševnu bolnicu. To čini svaka ideologija, filozofija i politika koja odbacuje Boga.

Spasenje koje nam Bog obećava sada živimo u vjeri i nadi , a sutra ćemo ga doživjeti u gledanju. Sada ga doživljavamo vrškom duše , jer je vjera utoliko istinitija ukoliko je čisti čin duha.
Spasenje u ovome svijetu ostaje nutarnje; to je spasenje u vjeri. Nije spasenje od ratoa, ugnjetavanja, od nepravde od smrti, spasenje je u vjeri i uključuje za dušu nadilaženje ovih zemaljskih životnih uvjeta, usprkos svega što se događa , u rukama Božjim: tako uvreda zla ne doseže unutarnje duševno središte u kojem boravi mir, ili duhovni vrh božanskim svijetlom okupan.

Čini mi se da samo ovo opravdava koliko nam Habakuk izriče, jer baš Habakuk , dok piše svoju knjižicu,proživljava neposredni nalet Kaldejaca koji će razoriti Jeruzalem, hram i odvesti u progonstvo Judin narod.

Na prorokovo pitanje Bog daje odgovor: SPAS JE U VJERI. Ipak na povijesnoj ravni ono što se događa još je veće ugnjetavanje, opustošenje sa strane zla još je strašnije. Prorok će tome biti nazočan .

Ovo je ono što se događa u Habakukovo vrijeme . Ovo se može također danas dogoditi.

Habakuk
1
1Proroštvo koje vidje prorok Habakuk. I. RAZGOVOR IZMEĐU PROROKA I BOGA Prva prorokova tužbalica: Pravo je izopačeno 2 Dokle ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš? 3 Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! 4 Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni načas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopačeno. Prvo proroštvo: Kaldejci - bič Božji 5 Obazrite se na narode, pogledajte, čudite se, zapanjite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča. 6 Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuđa. 7 On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos. 10 Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih. 12 Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava. 13 Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe? 15 On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja i tako se raduje i likuje. 16 Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj pređi jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. 17ja li, dakle, da neprestano poteže mač i kolje narod nemilice? Drugo proroštvo: Pravednik će živjeti od vjere
2
1Stat ću na stražu svoju, postavit se na bedem, paziti što će mi reći, kako odgovorit na moje tužbe. 2 Tada Jahve odgovori i reče: "Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita." 3 Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti! 4 Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere. II. PROKLETSTVA PROTIV TLAČITELJA Proslov 0 dokle će?) i opterećuje se zalogama! 8 Jer si opljačkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljačkat će tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje. 9 Jao onom tko otimačinu zgrće nepravednu kući svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla! 10 Nanese sramotu kući svojoj: zatirući mnoga plemena, griješiš protiv sebe. 11 Jer iz samih zidova kamen kriči, a krovna mu greda odgovara. 12 Jao onom tko grad diže krvlju i tvrđavu zasnuje na nepravdi! 13 Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude, puci nizašto muče? 14 Jer će se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more. 15 Jao onom tko bližnjeg navodi na piće, ulijeva otrov dok on pije da bi promatrao njegovu nagost! 16 Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu. Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju! 17 Nasilje nad Libanonom tebe će prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove žitelje. 19 Jao onom tko komadu drva kaže: "Probudi se!" Kamenu nijemom: "Preni se!" On da prorokuje? Optočen može biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha životnog nema u njemu.
3
1Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice. 2 Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti! 3 Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. 5 Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati. 6 On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršću narodi. Tad se raspadoše vječne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vječnosti. 7 Prestrašene vidjeh kušanske šatore, čadore što dršću u zemlji midjanskoj. 8 Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjedničkim bojnim kolima? 9 Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo, 10 planine dršću kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas. 11 Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. 12 Jarosno po zemlji koračaš, srdito gaziš narode. 13 Iziđe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuće bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene. 15 Gaziš po moru s konjima svojim, po pučini silnih voda! 16 Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Počinut ću kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada. 17 Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda. 18 Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju.

Speranza..
puno teksta...
ali vrijedi svaka riječ..

Slažem se sa tobom . Dobro je malo proučiti Stari Zavjet. Teme su itekako aktualne i u današnje vrijeme.

Speranza. bez uvrjede, puno teksta, ali nisi odgovorio na osnovno pitanje koje si u svom prologu sam postavio: zašto Bog ne intervenira da zaštiti slaba, progonjenog.....?
Jednostavno pitanje: Zašto Bog ne intervenira? Zašto mora imati svoje advokate tu na zemlji koji umjesto njega brane ''njegovu'' stvar. I da su barem neki advokati. Sve neki jad i nevolja koji se sapliću u kučine mnoštva riječi a da ništa ne kažu. A On, najkompetentniji šuti. - To te pitam.

Dokle ću , Jahve, zapomagati,
a da ti ne čuješ?
Vikati k tebi "Nasilje!"
a da ti ne spasiš?
Hab 1,2
Prorokov se krik može pričiniti kao pogrdan. A tako je velik i istinit
" Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje ?" Heb1,3

Zar je Bog puki promatrač?


I Novi zavjet će reći da je svijet u vlasti Zloga 1 Iv 15,19; Iv 12,31

Zašto Bog šuti?
Čini se da Bog nečuje pa stoga i ne pritječe. Zar doista on ne pomaže?
Bog sluša upravo u samoj molitvi čovjeka koji zlo ne podnosi. Bog daje čovjeku da se održi cjelovit u osječaju pravde. Unatoč tome što bezbožnici likuju dobri ne postaju bezbožni . Dobri ostaju dobri. To je Božji odgovor.

Mučenici prvih stoljeća pjevaju svoju pobjedu u smrti. Bezbožnost bi odnijela pobjedu kad bi uspjela tebe, koji si vjeran Gosodinu, pretvoriti u nevjernika.

Prividno slavodobiće nije stvarna pobjeda . Posljednja će riječ pripasti onima koji ostanu vjerni Bogu, makar potlačeni, vjerni Bogu u bolesti i nepravdi.
Jer podnositi nepravdu nipošto ne znači postati nepravedan , naprotiv , to znači slavodobiće nad zlom u poniznoj vjernosti Bogu.

To je prva pobjeda koju odjelotvoruje milost Božja.

Dragi brate u Kristu. Kao prvo ja nisam muško nego žensko.Drugo na pitanje zašto Bog ne intervenira odgovor je bio u prvom postu.
........Božji zahvat koji odstranjuje zlo bi bio zahvat koji bi priječio slobodno vršenje ljudske volje. Kako bi Bog mogao odstraniti ratove , odstraniti suprotnosti među ljudima, tlačenje siromaha? Kako bi Bog mogao sve to odstraniti, ako ne ukoliko bi činom spriječio čovjeka u slobodnu vršenju njegove volje.
Zar Bog ne bi imao nadrazumijevnja ljudske volje tako da spriječi zlo bez prisile ljudske volje i bez oduzimanja čovjeku slobode djelovanja?
Sve do kraja to sve neće biti moguće.
Dokle god živimo ovdje , čovječja sloboda nije sloboda savršenog pristanka uz Boga, ostaje nam mogućnost da činimo zlo kao i dobro. .....

Čitanjem Božje riječi duša može ući u zbiljsko zajedništvo s Bogom.
Na koji bi smo način , putem proročke riječi , mogli doživjeti molitvu
bogatiju sadržajem, istinitiju u njezinu obliku?
Proročki je tekst potresan. Čudesan je i kao pouka kako valja moliti.

Nerijetko molitva mora prerasti u izazov. Tada je uistinu pravi susret:
„ Dokle , Gospodine , ti nećeš odgovarati?“
Naša molitva treba krenuti od konkretnih činjenica, od stvarnog iskustva, od iskustva grijeha, od suše, od praznine. Božja nam riječ pomaže doživjeti stvarni odnos s njime.

Za razliku od svetih knjiga drugih religija , koje su velikim djelom poučne knjige , svete knjige Izraelove objave su razgovor i drama.

Tu se uvijek nalazi čovjek i Bog , Bog i Čovjek.

Škola kršćanske molitve posve je različita od molitvene škole kako se općenito shvaća.
Nije tek pouka, uvođenje u unutarnju sabranost, izvjesno poniranje u dubinu duše,
kao što je u budističkoj ili hinduističkoj kontemplaciji, gdje suodnos nije u središtu ili ga nestaje u osjećaju stapanja u jedno.

Dokle god nam se pogled ne zaustavi na licu Božjem, dokle god se ne stavimo sučelice Bogu koji nam govori ili koji nas sluša , još ne molimo.
Sam Božji život je suodnos OCA sa SINOM i SINA s OCEM u DUHU SVETOM.
Kršćanski Bog je TROJSTVO.
Na kraju religioznog života nije spoznaja , nije jednakost s Bogom, nego zbiljski suodnos ljudske osobe s Božjom osobom prije svega s Utjelovljenom Riječi.

Za razliku od drugih religija savršenost se ne sastoji u spoznaji nego u ljubavi, a ljubav pretpostavlja ljubitelja i ljubljenoga. Štoviše kad ljubimo , moramo se prenijeti kao izvan sebe da bismo mogli uzljubiti , jer ljubav po sebi teži k drugome. Sveti Toma Akvinski kaže:
Spoznajom privlačim stvari k sebi, ljubavlju izlazim iz sebe da se obratim k onome koga ljubim.

.ne pitaj čovječanstvo što će učiniti za sirotinju..
..već što si TI učinila..za njih..

..pa ćemo SVI.MI.onda biti bolje ČOVJEČANSTVO..

Speranza
za svaki tekst
ja nemam šta dodat