www.tebe-trazim.com

ček malo...nemoj me još gazit biciklom..dok me noge prestanu boliti

drago mi je da si bila u Međugorju i
da iz njega nosiš lijepa iskustva i prijateljstva
pogotovo s našom dragom forumašicom
speranzom
lijepo je da je tvoje iskustvo potvrdilo ono
osnovno što naša Nebeska Majlka želi od
nas vjernika: molitvu, sv.euharistiju, ispovijed isl.
nadam se da će to iskustvo samo potvrditi tvoju
vjeru i duhovni rast ubuduće

Sada sam pisao pp-e i sjetio se koliko mi je Međugorje značilo kao djetetu (bio sam u njemu cca 10 puta) a pogotovo doživljaj Djevice, djevojke praktički djevojčice od 14 godina, Žene od svjetlosti, prevesele, zaigrane i pune ljubavi ...
Jedna knjiga koju baš sad gledam na stolu podsjetila me na taj intimni osjećaj prisutnosti Gospe: Gospodarice i Majke.
Knjiga se zove "Međugorsko čudo" a autorica je francuska časna sestra Emmanuel Maillard.
Knjiga je za svaku preporuku.
I u njoj postoji istinita zgoda koju pišem po sjećanju jer ne mogu sada naći taj pasus:

Jedan je čovjek potajno ostavljao pisma Djevici na Podbrdu, pisma puna topline i nježnosti – u njima je otvarao svoje srce.
Jednog dana je prestao pisati jer je pomislio "pa to ionako ne znači ništa" ...
I onda: dogodilo se da se zatekao na Podbrdu za vrijeme ukazanja, i jedna od vidjelica se okrenula prema njemu, i na njegovo ogromno iznenađenje – oni se nisu poznavali - rekla mu: "Gospa ti kaže da joj jako nedostaju tvoja pisma!"




MARIJO , zagrli nas kao svoju djecu ...

natanaele, ovo je za

Iskreno, mene to rasplače. Ta Gospina rečenica.

Ima još jedna istinita zgoda iz ove knjige: kada je u Rue de Bac (ukazanje BDM 1830. kada je dala u viziji nacrt "Čudotvorne medaljice" sestri Katarini) majka dovela malu djevojčicu i obećala joj da će moći sjesti na stolicu gdje je Marija sjedila prilikom jednog ukazanja.
Kad, stolica ograđena, a čuvar ne da da dijete sjedne.
Mala (a bila je bolesna!) počne plakati.
Nekako su uvjerili čuvara da je pusti, a mama joj je rekla da požuri, sjedne, i brzo se vrati.
Djevojčica prođe ispod konopa i krene prema stolici, ali umjesto da sjedne ono puzeći po podu priđe i stavi glavicu na rub stolice ...
Potom se vrati mami a ova ju počne grditi jer nije napravila kako su se dogovorili!
A dijete će mami: "Ali Gospođa mi je rekla da joj stavim glavu u krilo" ...

Naravno, nakon toga događaja, dijete je potpuno ozdravilo.

Još jedan trijumf lijepe Gospođe s velom, kojoj se klanjaju anđeli i arkanđeli, i kojoj cijelo Nebo daje čast i hvalu kao majci Utjelovljenog Neizrecivog ...

Blažena među svim ženama! Djevica i Majka. Prijestolje mudrosti.
Ona koja je uzor svima. Poslušna Bogu do smrti. Ponizna, malena, odabrana od Boga da se u krilu njenom začme Bog i Čovjek..
Blagoslovljena sveta Bogorodice i Majko svih ljudi...
Mi uistinu Majko ne znamo koliko nas ti ljubiš, da znamo plakali bi od radosti. Oprosti mi majko ...što ne znam ..., ali znam da te ljubim i da mi u tebi sva milina

nat predivno...suze su mi krenule

divna je naša Mama

Natanaele,brate moj dragi,K.veliki,priznajem da sam se sav naježio i da su mi potekle suze,a u podlozi mi svira Bog i sve moje.Bože daj da nas preko tvoje Majke ograne Sunce s visine i okupa vrelina Tvoje Ljubavi!Sve vas volim i blagoslivljam i ljubim u Kristu

PROTESTANT VIDI GOSPU

(Iz knjige sestre Emmanuel: "MEĐUGORSKO ČUDO")

Premda je kršteni protestant, Barry ne vjeruje u Boga i oholo ga odbacuje. međutim u njegovu srcu živjela je jedna stara uspomena: kad je bio mlad uputio je Bogu molitvu u svojoj velikoj nevolji: "Pošalji mi dobru suprugu!" Nalazio se tada za volanom i morao se, iz tehničkih razloga, zaustaviti pored jedne kuće. Mlada žena koja je izašla iz kuće toliko ga je zanijela da ju je tri mjeseci kasnije oženio! Zaboravio je zahvaliti tom nepoznatom Bogu koji ga je tako brzo obdario sretnim brakom. Samo ga je jedna stvar smetala: Patricija je bila katolkinja. Barry se trudio na sve načine uništiti njezinu vjeru, ali je brzo shvatio da se tu ne smije upletati.

U četrdesetoj godini Patriciju je nagrizla teška duhovna izolacija usred materijalističke Engleske lišene istinskog oduševljenja. Međugorje ju je spasilo od skretanja i dalo joj nešto o čemu se nije usudila čak ni sanjati: da se okupa u Božjem Srcu na mjestu gdje Nebo svaki dan dodiruje zemlju!

(...)

Navečer, 1. siječnja 1993., Barry i Patricija gledaju televiziju i čuju poziv udruženja Međugorje Appeal: traži se trideset vozača za konvoj koji će prevesti nekoliko tona namirnica za Bosnu ... Barry se priključio konvoju ...

I dva tjedna kasnije naš bezbožnik, u pratnji Patricije, ulazi u Međugorje za volanom jednog kamiona!

Jedna ga misao počne opsjedati: "Moram otići u crkvu i izmoliti jednu molitvu." ( ... )

Poslije odlaska u crkvu vrati se u svoju sobu. Kako se Patricija još nije bila vratila on odluči prileći da se malo odmori. U sobi je blještalo jako svijetlo i on navuče pokrivač na lice. Ali neka plavkasta svijetlost ga zaslijepi. Što se događa?

"Mrlja bijele svijetlosti postala je potpuno čista – priče kasnije Barry – i to je bila Djevica Marija, Majka Božja, vidio sam je, znao sam da je to ona. Plava svjetlost pretvorila se u zrake koje su izbijale iz nje. Kako je bila lijepa!
Uopće se nisam plašio, gledao sam je kao začaran. Znao sam tko je preda mnom. Tada ona podigne ruku i pozdravi me nekim znakom. Ništa nije govorila. Zatim je otišla. Sjeo sam da pažljivo promotrim sobu. Miris ruže lebdio je zrakom i osjećao samu cijelom svom biću nezamisliv mir . U cijelom svom tijelu sam ga osjećao! Mogao sam samo ponavljati: 'Zašto ja? Zašto baš ja? Što sam učinio da to zaslužim, ja, prostak, seljak neotesani?'
Patricija se malo zatim vratila u sobu i ja sam joj sve ispričao. Bila je u sedmom nebu! Htjela me je učiniti katolikom u 24 sata.

( ... )

Ušao sam u Katoličku crkvu na Uskrs 1995. Od tada je Gospodin pozvao Patriciju i mene da radimo za Njega u našoj župi i našoj biskupiji, tamo gdje se nalazi svetište Walsingham. (Btw, postoji jedno proročanstvo Leona XIII. poznato u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu, koje kaže: "Kad se Engleska vrati u Walsingham, Blažena Djevica Marija vratit će se u Englesku...")

Marija je počela privoditi svome Sinu svu našu rodbinu. Naše dvoje djece obratilo se i kao i mnogi rođaci koji su bili ateisti. Već je izmirila nekoliko parova (zetove i snahe) i mi se čvrsto nadamo i za ostale.
Što se mene tiče, radim u jednoj ekipi koja pomaže onima koji namjeravaju postati katolici. Stojim na raspolaganju za sve što Gospodin i njegova Majka budu htjeli od mene i malo pomalo rastem u njihovoj ljubavi.

Moj san? Da cijeli svijet otkrije Blaženu Djevicu Mariju!"



Predraga i prelijepa naša Majko ...

MYRIAM, TI SI KAO JA!

(Iz knjige sestre Emmanuel: "MEĐUGORSKO ČUDO")

Zima 1991. Zadnji stadij. Eugenie se previja od bolova na svom krevetu. Uzastopne kemoterapije su je iscrple, ali nisu mogle zaustaviti rak pluća koji je nemilosrdno nagriza. Tamo, u maloj kućici u pokrajini Val d'Oise njezina djeca i unuci nastavljaju život, dok se ona, velikim koracima, bliži susretu s Bogom njezinih otaca.
Eugenie je rođena u Blidi, u Alžiru; potječe iz ugledne židovske porodice koja je dala rabine i ljude od molitve, vjerne stupove mjesnih sinagoga, gdje se liturgija Sefarda (Sephardim – srednjovjekovni naziv za Židove u Španjolskoj) bez konflikta miješala s pjesmom mujezina. Njezina majka Rachel odgojila ju je u čistoj židovskoj tradiciji, ali, istini za volju, Eugenie je od toga sačuvala samo najnužnije ( ... )
Eugenie ne misli previše na tog Boga kojeg ne poznaje ... Provela je život služeći, rano ustajući ...
Čaša je pregorka, usprkos ljubavi njezina sina Paula, koji ju je uzeo k sebi i dijeli njezinu sudbinu.

Studen mjeseca prosinca oborila se na Pariz, i bliži se Božić . Mala šestogodišnja Esther, Paulova kći, objavila je svima da neće sahraniti bakicu jer će ona brzo ozdraviti... "Dječja mašta", misli obitelj.

U jednom kutu dnevnog boravka stoji ikona Bogorodice, jer je Paul oženio katolkinju, Eliane; to miješanje nikome ne smeta. Ta je ikona, uostalom, nekidan učinila ludost, dok ju je baka Eugenie gledala. Bila je jako zabrinuta za Paula koji je tih dana tražio posao i nije mogla više izdržati pa je kriknula prema ikoni:
- Myriam, ti si kao ja, majka si i Židovka! Pomozi mome sinu Paulu!

I tada začuje glas iza sebe, kristalan i vrlo jasan:
- Ne uznemiruj se, ja ću biti uz tvog sina!

Eugenie se okrene ... nigdje nikoga! Po boji, bio je to ženski glas, mlad i tako božanski blag da se Eugenie napunila nekom neizdrživom ljubavi. Pala je od čuđenja, od sreće, ali i od straha... Potrči u kuhinju da vidi ima li tamo koga: nema nikoga! Dakle, ona je sama, onda ... To joj je Myriam govorila! Iz ikone poteče nekakav izvanredan miris; miris ruže? Jasmina? Eugenie ne bi znala reći. Taj miris zadržat će se dugo i osjetit će ga svi koji dođu.

Razgovor za posao međutim urodio je plodom za Paula. Posve neočekivano uzeli su ga za komercijalnog inžinjera. Kad se vratio kući, ispalio je kao iz topa:
- Nevjerojatno, za vrijeme razgovora osjetio se nekakav neobičan miris, vrlo fin, nešto između ruže i jasmina ...
Ali, i ovdje! To je isti miris!

Mala Esther upamtila je svaku riječ razgovora odraslih, ona slavi ikonu i isto tako održava vezu s BDM koja će je povesti sasvim osobnim putem. Ako ona glasno i jasno kaže da će baka Eugenie ozdraviti, ona zna zašto to kaže.
Doista, Eugenie je ozdravila malo prije Božića. Liječnici više ne nalaze ni traga raku.

Jedne siječanjske noći Eugenie pljune krv i to je jako uplaši. Ponovno zove u pomoć Myriam. Tada, u četiri sata ujutro, ikona sama dođe u njezine ruke i pritom se zamrlja krvlju, a Eugenie začuje isti nebeski glas koji je dolazio od ikone kako joj govori:
- Ne uznemiruj se, to nije ništa opasno!

Kad su je odvezli u bolnicu, ona i ne sluti kakav će šok doživjeti kad čuje radiologa:
- To nije ništa opasno, ne uznemirujte se, to je samo jedna žilica pukla.

Sljedećeg petka Eugenie zamoli Paula da joj prevede Oče naš na hebrejski jer će tu večer, na Šabat, svi to moliti.

Veza koja se tada uspostavila između Myriam i Eugenie tajnovita je, ali tako jaka da se Eugenie u nekoliko dana potpuno promijenila. Ona, koja je nekad bila praktična žena, uvijek zaposlena, i ponekad tako spremna zagorčavati život svojim bližnjima, postala je pravi anđeo strpljivosti, dobrote i veselja. Naučila je Zdravo Marijo i to neprestano moli ...

( ... )

Eugenie je razumijela i jednu tajnu koja je nova za nju: plodnost patnje. Jer riječ Myriam na hebrejskom znači 'ocean mirisa' ali također i 'ocean gorčine' ... govorila je o Myriam: "Ona ... ona je puno patila, mnogo više od mene!"
Križevi su je očarali.

Ponovno se razboljela jer se rak pojavio na drugoj strani pluća. Ali sad je patnju doživljavala na sasvim drugačiji način.

Eugenie se ugasila u velikom miru 5. lipnja 1996., u dobi od 81. godine. Bila je sahranjena po tradicionalnom židovskom obredu, u koji se sretno uklopilo i nekoliko Očenaša, Zdravo Marijo i druge molitve Malom Isusu.

Dva majčinska srca su se srela, razumjela i ljubila: eto to je cijela priča ...