www.tebe-trazim.com

Draga moja braćo i sestre,

u subotu sam bila u Taboru kod fra Zvjezdana Linića. Ono što sam tamo doživjela ne da se ispričati riječima. To se treba doživjeti i proživjeti duhovno i fizički. Najviše me se dojmilo Klanjanje pred Presvetim. Koja milina i ljepota, kao da je sva milost Svevišnjeg sišla na sve nas. Dvoranom se prolamao plač, molitva u jezicima, ljudi su padali kao pokošeni. Ja nisam odmah pala, ali kad se zaorila pjesma Dajemo ti slavu srušila sam se na stolicu kao da mi je netko noge odsjekao i plaka, plakala. Sjetila sam se svih teškoga u svom životu, svih svojih grijeha i svega dobrog i lošeg. Kako me moj Isus dotaknuo i prigrlio k sebi. O premili moj Isuse, ne dopusti da se nikad više ne odjelim od tebe. Život svoj i svoje obitelji dajem u Tvoje predragocjene ruke, a ti čini kako je volja tvoja. Shvatila sam konačno da smo mi svi djeca Božja i da dragi Bog najbolje zna što treba sa svakim od nas činiti. Više se ničega ne bojim. Već sam ranije pisala da mi je suprug teško bolestan i sve ovo što sam doživjela dalo mi je dodatnu snagu i potvrdu da je Isus moj stalno sa mnom samo ga ja nisam znala pronaći. Isuse i Marijo, ja vas ljubim....
Blagoslovio Vas Bog sve.

Predivno je to iskustvo susreta sa živim Isusom. Spremam se uskoro ponovno na duhovnu obnovu i u Međugorje. O Isuse kako te ljubim......... Bez tebe sam izgubljena i ništa sam.... Ne ostavljaj me nikada

Draga KIKI;nemoj ovo nikad zaboraviti jer kad dođu drukčiji trenuci..
to je ono što drži čovjeka
BTB

Draga moja braco i sestrice !

Evo da vam posvjedocim danas ljubav Bozju...dan koji je promjenio moj zivot...Osudila bi se cak reci da danas slavim svoj cetvrti RODENDAN...Danas mogu s ponosom reci ISUSU -hvala Ti moj ISUSE , jer si mi darovao novi zivot, jer si me oteo smrti i uveo u novu JA.Bio je to 21.01.2005...dan koji je donio jedan novi pocetak, jedan novi promjenjeni zivot osobe koja je godinama lutala i trazila , trazila Boga , Isusa koji je bio tako blizu i imao uvijek ispruzenu ruku , koja je meni bila tako daleko i nevidljiva...Sve se je dogodilo tako spontano u jednom trenutku, tako iznenada i nerazumno...Pogodila me je bolest koje sam se u zivotu najvise bojala-RAK-
najzlocudniji RAK NonHondking Stadium III pocetak IV...Zahvacene su sve limfne zljezde,tanka crijeva,srcana auora i td...Dijagnoza koja ti zamraci sve...Sljedila je tog kobnog dana operacija tankog crijeva jer tu je bio taj nesretni tumor i te muke koje su sljedile poslje operacije,ti nesnosni bolovi parali su moje tijelo,ali ne i moju vjeru-Bogu hvala...Sto su bolovi bili nesnosniji ,to je moja snaga i moja vjera bila jaca...Mjesec dana poslje toga, to jest 21.02.2005 bila sam na prvoj kemoterapiji...Profesor klinike dosao je kod mene i rekao ,sad je sve u Bozjim rukama i mi vjerujemo da cemo vam produljiti zivot jednu do dvije godine,jer dijagnoza je jako losa...Tada sam mislila,Boze pa ako uspijem jos zivjeti dvije godine,moja ce kcerkica biti 16 i moci ce vec tada bez mene,a i ostali ce se clanovi obitelji u tom vremenu pomiriti sa zivotom da ce morati dalje bez mene...Tada mi nije bilo zao da cu morati umrijeti,ali bilo mi je zao moje obitelji ,kako ce oni bez mene...Kad je profesor rekao ,ako tijelo odbije kemoterapiju,predostaje mi samo tri mjeseca zivota, tada sam se prvi puta gorko rasplakala i posto sam imala jednu malu knjizicu za ispitavanje savjesti krivnje i kome sve trebam oprostiti,pocela sam moliti Isusa sve te molitve i trazila one kojima moram u srcu oprostiti...Bilo ih je jako puno i tada sam u biti upoznala samu sebe i dosla do zakljucka da moram najprije sebi sve oprostiti kako bi mogla drugima koje sam imala na popisu u svome srcu...Na povrsini moga srca ,bile su one moje dobre osobine,a dublje i sve dublje u srcu bile su sakrivene one lose za koje nisam marila...To su zapravo bili svi moji teski grijehi,koje sam uvijek potiskivala u dubinu srca trazeci krivnju u drugima...Da sam tada stala pred spiglu i pogledala se,vjerojatno se ne bi bila ni prepoznala,mislila bi bila da je to neka druga osoba ,a ne ja...O , Boze moj, kako je tesko prepoznati sam sebe i svoje grijehe ?Isus je bio i tada uz mene i u mojoj se je glavi u bolesnickoj postelji odvijao film od kad pamtim za sebe...Nije bilo lako...Kad sam dosla iz bolnice kuci,otisla sam u obliznju crkvu,klekla pred mog Isusa, malo klecala i razmisljala i malo po malo sve mu redala pred Njega,sve sto je izviralo iz mene i tada sam gorko u sav glas pocela plakati(Dobro da sam bila sama s Isusom-inace da me je netko cuo bili bi me odveli u ludnicu)..Kad sam se isplakala,usutjela sam tako klececi i odjednom su doprle do mene Isusove Rijeci...Oprosteno tije-"Idi i ne grijesi vise "...Pogledala sam po strani ,tko mi to govori sada, ali nigdje nikoga...Tada sam shvatila da su to bile Isusove Rijeci i otisla sam kuci sa jakom vjerom da cu potpuno ozdraviti...Bila sam radosna...promjenjena i od tada smo moj Isus i ja postali nerazdvojeni prijatelji-ISUSE -HVALA TI-!!! Promjenila sam se ja,poceli se mjenjati i drugi oko mene iz moje obitelji, a kriz koji nam je dodjeljen moramo nositi i prihvacati zivot onako kako nam dolazi...Spoticanja i padova ,biti ce uvijek,ali to je nas zivotni put na ovoj zemlji,ali moramo raditi kao da cemo uvijek zivjeti,a zivjeti kao da cemo sutra umrijeti...Moram Isusu zahvaliti za moju bolest raka ,koja je promjenila potpuno moj zivot...Upravo kroz tu moju bolest,upoznala sam zivoga Gospodina , upoznala sam sebe, svoje slabosti i svoje padove...
ISUS me je ozdravio, Isus mi je dao novo srce od mesa i uzeo moje kameno...Isus mi je oprostio sve moje grijehe i Isusove Rijeci neprestano odzvanjaju u mojim usima-IDI I NE GRIJESI VISE...Isus me je ozdravio,ali ja nisam prestala moliti, ici u Crkvu svaki dan,nisam prestala svaki dan iznova Mu zahvaljivati-sto je najbitnije od svega kad se dogodi ozdravljenje,jer mnogi ozdrave pa opet zaborave sto im je Isus ucinio i pocnu stari nacin zivota,a onda se dogodi ponovno bolest pa i smrt...Isus je rekao "Idi ,ozdravio si , ali pazi da ti se sto gore ne dogodi...to znaci kad prestanes moliti i zahvaljivati,onda opet dolazi bolest,ali jos gorja...Zato draga moja braco i sestrice...MOLITE bez prestanka i zahvaljujte Isus za sve sto vam je ucinio i sto vam cini i sto ce vam jos uciniti...Jer Velik i Silan je nas BOG...Radujmo Mu se i klicimo sa hvalama i pjesmama-ISUSE-HVALA TI -HVALA TI STO SI ME OZDRAVIO sto si mi dao novo srce,novi zivot,sto se nisu obistinile rijeci i prognoza ljecnika vec Tvoje Rijeci Gospodine...Hvala Ti ISUSE sto u svojoj 53.coj godini slavim svoj CETVRTI RODENDAN...HVALA TI ISUSE-ISUSE LJUBIM TE-ISUSE UZDAM SE U TEBE...Podulji je ovaj tekst,ali budite uporni,mozda vam ovo svjedocanstvo pomogne.

draga sestro, hvala ti na svjedočanstvu...tako je jako i potresno, da sam se skoro rasplakao

hvala što je Gospodin htio da se nanovo rodiš... i da budeš živi svjedok njegove Ljubavi i svemoći
zbilja je silan i velik naš Gospodin


vidi se da je Bog uz tebe...da je Istina s tobom...ovo što govoriš kako ljudi malo cijene Gospodnju ljubav prema nama....kako se lako vratimo starim grijesima, kako Bogu jako malo zahvaljujemo za sve darove i dobrobiti koje nam daje je živa istina

lijepo si naglasila Isusove riječi: oprošteno ti je...idi dalje u život i ne griješi više
mi ljudi znamo biti dosta kratkoga pamćenja, jako oholi, tašti , samodovoljni sebi....tako da kada ozdravimo ili nam pođe bolje u životu zaboravimo na Isusa i Ljubav... vratimo se ispraznostima poganskoga svijeta i opet griješimo, možda i više negoli prije našeg ozdravljenja, obraćenja...

zato je lijepo i Bogu sigurno drago, kada nešto dobijemo od Njega da znamo to cijeniti i hrabro svima oko sebe svjedočiti... samo naša osobna svjedočanstva mogu otopiti tuđa kamena srca, pokrenuti druge da se mijenjaju nabolje, da se obrate, postanu istinski praktični vjernici...

zato, ti još jednom veliko hvala na tvome iskrenome svjedočenju... na korist svima onima koji će ga pročitati i prenjeti drugima...

Divno Visnja.
Hvala Bogu na djelu koje ti ucini i tebi na svjedocanstvu,ali i savjetima.

btb

..višnja sretan ti 4 rođendan..

BVB

Evo nakon što je admin poredao naša svjedočanstva,shvatih da nisan odavno posvjedočila kako su čudni putevi Gospodnji i kolika je ljubav Njegova…

Kao što znate,iz mog obraćenja za moj put s mojim bratom Josipom,i sve kako je teklo..


Kao i za ostale moje puteve,padove i dizanja..
Sad je vrijeme Milosti stiglo..

Nakon dugo vrimena Gospodin je tako složio naš mozaik života,da se kockice polako slažu i slažu..

Stiglo je vrijeme za zajedništvo i borbu do kraja..

Brata Josipa dotače ljubav Božja ,i nakon ovoliko godina on sa svojom djevojkom,krenuo je u molitvenu zajednicu..
Al tu nije kraj..nakon gnojnog meningitisa,koji je za Božić prikovao mog brata Stipu za bolnički krevet,i kad je dotakao ,skoro,samu smrt,i njegov život je krenuo totalno drugim tokom..

Tako da i on i njegova supruga,zajedno sa Josipom i curom,kreću u molitvenu zajednicu…

Ni tu nije kraj..

Ako Bog da,muž mi kreće ujutro sa našim učenikom na put..na Krk kod Zlatka Sudca na trodnevnu obnovu..

Eto,mili moji…

Za sada,toliko od mene…

Sad se pomolite,tko može,za sve to,i njihove puteve,sve na slavu Božiju..

O Bože koje radosti…

smajlic28

Bogu hvala Aleluja !!!

Velik i Silan je nas Gospodin-Hvala Mu i Slava...

...ni tu nije kraj...
učenik i moyin muž...susreću na tom putu i mog mužića i oca našeg kumčeta i skupa idu na isto mjesto ...
čudno je to sve ispalo ...a još čudesnije posloženo ...
Slava i hvala Bogu što ih je tako čudesno spojio na taj put ...