Evo dragi moji opet ja sa svojim svjedočanstvima

, šta mogu kad mi Gospodin tako puno daje, tako je divan i velikodušan. Ne znam otkud bih počela, to mi je uvijek nekako najteže, hm, tema je zaljubljivanje

.
Da bi me bolje razumjeli počet ću od osnovne šk….negdje u 3., 4. razredu ja sam se prvi put zaljubila u jednog dečka iz razreda, onak ona dječja ljubav, no znate kako to kod djece ide, zezaju te, na ploči na klupama pišu imena … tako da je taj dečko to saznao i 'vikao' na mene kako se usudim biti zaljubljena u njega i sl. ….uglavnom moje dječje srce je to jako povrijedilo

i tad su mi se nagomilali i ostali problemi i rane s kojim sam se morala sama nosit jer nisam se usudila roditelje s tim opterećivati, no neću sad o tome jer nije tema mog svjedočenja i odužilo bi se previše.
Nakon tog prvog zaljubljivanja u mom srcu je nastala blokada, više se nisam mogla zaljubiti, ako bi mi se netko i sviđao bar malo ne bi to nikome rekla iz straha da opet ne doživim isto i potisnula bi bilo kakve osjećje. Imala sam ja dečke ali to sve bi trajalo par tjedana jer nije bilo osjećaja, u 3. srednje sam počela hodati s jednim dečkom, nisam bila zaljubljena, ali tijekom vremena sam ga zavoljela, na kraju sam bila ovisna o njemu, cijeli mi se život vrtio oko njega, a on je to itekako dobro iskorištavao, šta god je radio sve bi mu oprostila, psihički me zlostavljao do ludila, bio je bolesno ljubomoran, godinu i pol smo bili skupa i da sam još mjesec dana bila s njim mislim da bi se il ubila il na psihijatriji završila, no Gospodin je imao drugi plan za mene, Gospa mi je pomogla da se trgnem iz svega toga, još dok sam bila s njim u Medjugorju sam se zavjetovala Gospi na čistoću i zamolila je za pomoć, no on je i u tome vidio neku urotu i prijevaru, naši odnosi su mi postali nepodnošljivi i koliko god nisam mogla bez njega tako nisam više mogla ni s njim jer je to bio pakao, tada sam uz pomoć molitve, posta, Svetog Pisma, žrtve i ogromne Majčine i Gospodinove ljubavi uspjela se izvući, i preboljela sam to brže nego sam mislila da ću moći, rana je bilo puno no Gospodin ih sve čudesno liječi, usudila bi se reći da ih je i izliječio, ostala je možda još koja sitna. Poslije njega sam mislila da neću više voljeti, a htjela sam, moje srce je tako čeznulo za ljubavi, možda i previše, sad to shvaćam, bila sam tako nestrpljiva, nisam shvaćala da Gospodin želi zaliječiti moje rane i izgradit me kao kompletnu osobu za mog budućeg dragog, ja sam tada mislila da te rane neće nestati dok ne budem opet imala pravu ljubav, iako ona zapravo nije bila prava, mislila sam da ih samo ljubav može izliječiti, toliko mi je ljubavi i zagrljaja falilo, istina može ljubav zalječit te rane, ali samo Gospodinova ljubav.
Tada sam se odlučila moliti da mi Gospodin pošalje pravu osobu za mene, moju drugu polovicu, molila sam se za tu osobu iako nisam znala tko će to biti, molila sam Gospodina da ga pripremi baš za mene i mene za njega, punila sam svoje srce ljubavlju i čekala kad će mi Gospodin poslati tu osobu, da ga mogu ljubiti cijelim srcem svojim.
Ponekad bih izlazila s nekim dečkima i mislila možda je to taj, no uvijek bi loše završilo, zanimljivo je i to da bih ja uvijek tako kad upoznam nekog dečka i npr. trebam ići s njim na kavu sanjala ga kako me maltretira bilo psihički bilo fizički, ne znam je li to bilo podsvjesno ili mi je Gospodin davao znakove da to nije taj, bar 5-6 puta mi se to dogodilo.
Ovo se moje svjedočanstvo zaista odužilo, ali moram sve reći

kako bi bolje shvatili.
E sad počinje ono o čemu sam zapravo htjela pisati

prije par mjeseci, ne znam točno možda 9.-10mj. ja sam u masi ljudi na Sigetu na zajednici srijedom (Maranatha) uočila jednog dečka(odmah ću vam reći da se zove Matija da kasnije lakše skužite), inače sam u slavljeničkom timu tako da vidim sve ljude tamo tj. vid mi je slab pa ih ne vidim dobro

, ni mamu ne prepoznam među svim tim ljudima ali tog dečka sam uočila, nije se isticao ni po čemu posebno no moj pogled je svejedno letio tam di je on, no ja sam to uspješno zanemarivala, tako par puta.
Onda jednog dana ja na netu, na TT forumu ja naletim jednog dečka- Tomislava spominje on kak je u jednoj zajednici mladih i ja ga pitam jel na Jarunu on kaže da i da mu je super a taj dan je bila srijeda kad ja idem na Siget i prije neg sam otišla na Siget ja mu kažem da ima zajednica na Sigetu da dođe da će mu biti super isto kao i na Jarunu samo više ljudi i onda sam otišla na Siget nisam stigla vidjeti odg. Kad sam se vratila sa Sigeta odem na net i vidim poruku od Tomislava i kaže da je bio na Sigetu i da ide i tamo i ja mu se opišem i mene je lako uočit sa moji frizom

i on kaže da me vidio i objasni di je on bio i tam di je on objasnio ja sam gledala onog Matiju i veli on meni da ćemo se sutradan upoznati na Jarunu da će on doći do mene kad ja njeg ne poznam. I upoznamo se mi kad je kasnije vidim da je on u sjedi pored Matije. Nakon par dana opet na Sigetu ja njega vidim s tim Matijom oni FRENDOVI!!! I on nas upozna, kasnije opet nakon par dana taj isti dečko-MATIJA nama dođe u band svirati bubnjeve, ja si mislim o Bože moj. Ok, ja opet ignoriram crvića u svom želucu, kad je bio onaj seminar u Sesvetama (Damian Stayne-valjda se tak piše) 4 dana smo bili skupa u društvu od pol 9 do 23h, leptirići u mom trbuhu su bili sve aktivniji i posve nepoznat osjećaj se budio u meni.
Zatim ja TTu vidim jedan dečko traži molitvu za dečka/curu i ja kak ju imam napišem mu i kasnije nakon par dana pita mene Matija jel moj nick taj i taj na tom i tom forumu ja odg.da.
Onda na Jarunu voditelj nam je rekao da na papiriće napišemo naša imena i prezimena i da ćemo kasnije izvlačiti i koga izvučemo moliti ćemo se za tu osobu da za Božić i Novu Godinu dobije ono što njegovo srce najviše treba i ja sam imala predosjećaj da ću dobiti baš njega i stvarno od mnoštvo papirića ja izvučem baš njegovo ime i prezime. Tad sam već bila zbunjena i mislila si 'Bože jel ti to meni nešto govoriš? Pliz daj mi neki konkretniji znak'.
Onda u Medjugorju (Nova Godina)u masi od preko 8000 ljudi ja često naletim na njega od svih naših ljudi baš na njega, onda se mi i slikamo skupa

, moji leptirići su postajali sve aktivniji i aktivniji

.
Onda na sam doček ja po stoti put Bogu kažem 'pliz Bože daj mi bar još jedan znak, evo ako mi ga šalješ i ako je on za mene daj nek me pozove da plešemo' i nakon nekog vremena on dođe do mene i pita me da li želim s njim PLESATI!!! Unatoč mom neumijeću plesanja ja sam morala plesati kad sam Boga to tražila, a srce mi je lupalo 1000 na sat.
I tako ja i dalje zbunjola odlučim se i dalje moliti pa nek mi opet pošalje neki znak, ja sam vam pravi nevjerni Toma

.
Osjećala sam se tako zbunjeno i smušeno, nisam se nikome usudila ništa reći da ne bi opet bila povrijeđena, da ne bi vršili ostali na mene pritisak, molila sam Gospodina da me što prije oslobodi tih muka, ali bile su to slatke muke, u biti ja tada još nisam shvaćala da sam se ZALJUBILA

, i tad sam se sjetila riječi fra. Smiljana da će mladi znati kad je za njih dečko ili cura, da su zaljubljeni, osjetit će toplinu oko srca, leptiriće u trbuhu, hehe pa to su ti moji leptirići došla sam do zaključka, rumenit će se obrazi u nj blizini, moji su ko semafori gorili

(bar sam se ja tako osjećala).
I tako sam se ja i dalje molila da mi Gospodin pošalje još znakova

il nek potakne Matiju da traži moj br. jer ja nisam imala snage ni hrabrosti za to. Kad u nedjelju 6.1. meni Mario (voditelj slavljeničkog tima, jako dobra osoba, prijatelj, zapravo mi je kao tata) šalje poruku i pita me kako sam, da mu izgledam izgubljena zadnjih dana, jel sve ok, jel me kakav dečko muči…i onda je svojom vještinom sve izvukao od mene i na mene malo 'vikao' jer sam tolike znakove zanemarila, da me ne smije biti strah jer je to od Gospodina i onda kad sam mu rekla i o kome se radi otkrio mi je da mu je Matija rekao da je zaljubljen i on u mene, da se moli već neko vrijeme da mu budem cura, al da ga je isto strah i sram i da je također dobivao znakove od Gospodina. Isti dan mu Mario da moj br. i mi se dog.za kavu sutra dan. E sad vidite čuda i tu: trebali smo se naći na trgu, i ja sam se odlučila prije tog pomoliti u crkvi da Gospodin blagoslovi taj naš susret i vodi ga u pravom smjeru, i mislim si da idem u Petrovu crkvu koja mi je usput il u katedralu što mi je malo dalje, i ja sam jednostavno morala ići u katedralu tako sam osjećala, i znate tko je tamo bio-Matija!!! On je osjećao da ću ja biti tamo, znao je u srcu, Gospodin mu je dao spoznaju

. Dragi moji on je u meni pobudio sasvim nepoznate osjećaje, predivne, ja ne mogu to opisati, ne znam čime sam sve to zaslužila, Gospodin je tako dobar, predobar, silan, Njegova je ljubav ogromna. Nitko me nikad nije prihvatio i cjenio takvu kakva jesam kao on

, što su drugi dečki smatrali manama on smatra vrlinama, različiti smo tamo di trebamo biti, upotpunjujemo jedno drugo a opet smo tako i slični u nekim stvarima, želimo živjeti u čistoći i uz Majčinu i Gospodinovu pomoć hoćemo, za sad je sve super i savršeno, možda neće uvijek tako biti ali Gospodin je uz nas i On nas je spojio, trenutno uživam u svakom trenutku s njim i vjerujem da ću još dugo uživati

, no i doma se situacija mijenja, tata mi ni riječi nije protiv njega rekao, samo me zeza na pozitivan način

, inače on nije sretan kad bih ja imala dečka al sad ni ništa ne prigovara, mami je ok, brat postaje sve bolji prema meni, Gospodin mi šalje toliko blagoslova i milosti, kišu milosti je spustio na mene u ovoj Novoj godini, zaliječio je puno mojih rana, ma puno puno toga a tek je prvi mjesec, što će tek biti do 12. J))), evo samo još oko faksa da mi pomogne i zaista nemam pravo više ništa tražiti.
Evo puno toga sam napisala malo tko će pročitati ali morala sam vam napisati što je Gospodin učinio za mene u tako kratkom vremenu, hvala Mu i slava
Sve vas ljubim ljubavlju Gospodnjom, nek se obilje Božjeg blagoslova izlije na vas!!!!
