Draga moja braco i sestrice !
Evo da vam posvjedocim danas ljubav Bozju...dan koji je promjenio moj zivot...Osudila bi se cak reci da danas slavim svoj cetvrti RODENDAN...Danas mogu s ponosom reci ISUSU -hvala Ti moj ISUSE , jer si mi darovao novi zivot, jer si me oteo smrti i uveo u novu JA.Bio je to 21.01.2005...dan koji je donio jedan novi pocetak, jedan novi promjenjeni zivot osobe koja je godinama lutala i trazila , trazila Boga , Isusa koji je bio tako blizu i imao uvijek ispruzenu ruku , koja je meni bila tako daleko i nevidljiva...Sve se je dogodilo tako spontano u jednom trenutku, tako iznenada i nerazumno...Pogodila me je bolest koje sam se u zivotu najvise bojala-RAK-
najzlocudniji RAK NonHondking Stadium III pocetak IV...Zahvacene su sve limfne zljezde,tanka crijeva,srcana auora i td...Dijagnoza koja ti zamraci sve...Sljedila je tog kobnog dana operacija tankog crijeva jer tu je bio taj nesretni tumor i te muke koje su sljedile poslje operacije,ti nesnosni bolovi parali su moje tijelo,ali ne i moju vjeru-Bogu hvala...Sto su bolovi bili nesnosniji ,to je moja snaga i moja vjera bila jaca...Mjesec dana poslje toga, to jest 21.02.2005 bila sam na prvoj kemoterapiji...Profesor klinike dosao je kod mene i rekao ,sad je sve u Bozjim rukama i mi vjerujemo da cemo vam produljiti zivot jednu do dvije godine,jer dijagnoza je jako losa...Tada sam mislila,Boze pa ako uspijem jos zivjeti dvije godine,moja ce kcerkica biti 16 i moci ce vec tada bez mene,a i ostali ce se clanovi obitelji u tom vremenu pomiriti sa zivotom da ce morati dalje bez mene...Tada mi nije bilo zao da cu morati umrijeti,ali bilo mi je zao moje obitelji ,kako ce oni bez mene...Kad je profesor rekao ,ako tijelo odbije kemoterapiju,predostaje mi samo tri mjeseca zivota, tada sam se prvi puta gorko rasplakala i posto sam imala jednu malu knjizicu za ispitavanje savjesti krivnje i kome sve trebam oprostiti,pocela sam moliti Isusa sve te molitve i trazila one kojima moram u srcu oprostiti...Bilo ih je jako puno i tada sam u biti upoznala samu sebe i dosla do zakljucka da moram najprije sebi sve oprostiti kako bi mogla drugima koje sam imala na popisu u svome srcu...Na povrsini moga srca ,bile su one moje dobre osobine,a dublje i sve dublje u srcu bile su sakrivene one lose za koje nisam marila...To su zapravo bili svi moji teski grijehi,koje sam uvijek potiskivala u dubinu srca trazeci krivnju u drugima...Da sam tada stala pred spiglu i pogledala se,vjerojatno se ne bi bila ni prepoznala,mislila bi bila da je to neka druga osoba ,a ne ja...O , Boze moj, kako je tesko prepoznati sam sebe i svoje grijehe ?Isus je bio i tada uz mene i u mojoj se je glavi u bolesnickoj postelji odvijao film od kad pamtim za sebe...Nije bilo lako...Kad sam dosla iz bolnice kuci,otisla sam u obliznju crkvu,klekla pred mog Isusa, malo klecala i razmisljala i malo po malo sve mu redala pred Njega,sve sto je izviralo iz mene i tada sam gorko u sav glas pocela plakati(Dobro da sam bila sama s Isusom-inace da me je netko cuo bili bi me odveli u ludnicu)..Kad sam se isplakala,usutjela sam tako klececi i odjednom su doprle do mene Isusove Rijeci...Oprosteno tije-"Idi i ne grijesi vise "...Pogledala sam po strani ,tko mi to govori sada, ali nigdje nikoga...Tada sam shvatila da su to bile Isusove Rijeci i otisla sam kuci sa jakom vjerom da cu potpuno ozdraviti...Bila sam radosna...promjenjena i od tada smo moj Isus i ja postali nerazdvojeni prijatelji-ISUSE -HVALA TI-!!! Promjenila sam se ja,poceli se mjenjati i drugi oko mene iz moje obitelji, a kriz koji nam je dodjeljen moramo nositi i prihvacati zivot onako kako nam dolazi...Spoticanja i padova ,biti ce uvijek,ali to je nas zivotni put na ovoj zemlji,ali moramo raditi kao da cemo uvijek zivjeti,a zivjeti kao da cemo sutra umrijeti...Moram Isusu zahvaliti za moju bolest raka ,koja je promjenila potpuno moj zivot...Upravo kroz tu moju bolest,upoznala sam zivoga Gospodina , upoznala sam sebe, svoje slabosti i svoje padove...
ISUS me je ozdravio, Isus mi je dao novo srce od mesa i uzeo moje kameno...Isus mi je oprostio sve moje grijehe i Isusove Rijeci neprestano odzvanjaju u mojim usima-IDI I NE GRIJESI VISE...Isus me je ozdravio,ali ja nisam prestala moliti, ici u Crkvu svaki dan,nisam prestala svaki dan iznova Mu zahvaljivati-sto je najbitnije od svega kad se dogodi ozdravljenje,jer mnogi ozdrave pa opet zaborave sto im je Isus ucinio i pocnu stari nacin zivota,a onda se dogodi ponovno bolest pa i smrt...Isus je rekao "Idi ,ozdravio si , ali pazi da ti se sto gore ne dogodi...to znaci kad prestanes moliti i zahvaljivati,onda opet dolazi bolest,ali jos gorja...Zato draga moja braco i sestrice...MOLITE bez prestanka i zahvaljujte Isus za sve sto vam je ucinio i sto vam cini i sto ce vam jos uciniti...Jer Velik i Silan je nas BOG...Radujmo Mu se i klicimo sa hvalama i pjesmama-ISUSE-HVALA TI -HVALA TI STO SI ME OZDRAVIO sto si mi dao novo srce,novi zivot,sto se nisu obistinile rijeci i prognoza ljecnika vec Tvoje Rijeci Gospodine...Hvala Ti ISUSE sto u svojoj 53.coj godini slavim svoj CETVRTI RODENDAN...HVALA TI ISUSE-ISUSE LJUBIM TE-ISUSE UZDAM SE U TEBE...Podulji je ovaj tekst,ali budite uporni,mozda vam ovo svjedocanstvo pomogne.