www.tebe-trazim.com

Evo, kako je krenulo, možda se i ja nađem u braku s čovjekom koji za sad ne poznaje Isusa kao Boga.
Za njega je Isus divan čovjek, prorok...ali ne i Bog...

Ovih sam dana odlučila vratiti se svojoj staroj ljubavi nakon godinu i pol prekida i razdvojenosti, nakon godinu i pol provedenih s Isusom koji me jačao i učio ljubiti još više, nakon mnogo kušnji i napasti... Najveći je problem to što on nije vjernik. Poznajem ga dobro i moje je srce zavoljelo još prije 8 godina njegov karakter i sve njegovo, sve osim toga što još nije upoznao Isusa, našeg Boga....

Mnogo sam molila da mi Bog pokaže put...Biti s njim ili ne biti...I nakon mnogo strahova, nakon mnogo promišljanja od kojih me već i glava zaboljela, nakon svih mogućih savjetovanja od iskusnih vjernika i svećenika - učinila sam onako kako je osjećalo srce...ali i razum...U zajedničkoj kombinaciji svog srca i razuma, uz poptuno predanje Bogu - ipak je došao odgovor da krenem na taj put - u život s čovjekom koji za sad nije vjernik, ali u svemu je jako moralan i poštuje moju vjeru i svaki moj vjerski stav, iako njemu samome to "nije potrebno".

Dakle, potpuno je slijep za sad i za njega je svaka religija jednako vrijedna, a meni oči zasuze i na samu riječ "religija" jer kršćanstvo za mene nije religija, kršćanstvo je za mene VJERA....Jedina vjera, a sve drugo su religije...
Slažem se s Timotejem - to je križ koji si sami nametnemo i moramo biti spremni da će u našim brakovima biti više problema negoli u ostalima. Isto tako, sigurna sam da će mi Bog dati snage da imam vjeru "koja planine pomiče" i znam da će učiniti sve da mi da snagu da svojim životom i primjerom i svog mladića privedem na pravi put.
No, znam da se to možda i neće dogoditi u ovom zemaljskom životu.
Ali mislim da ću biti spremna i na to...Jer ipak znam da nijedna moja molitva za njegovo obraćenje niti ijedna Misa na kojoj ga prikazujem neće propasti i da će se voljeni Otac smilovati i toj svojoj zavedenoj ovčici... Ako ne ovdje na Zemlji, u Vječnosti sigurno!

Slažem se, puuno je lakše život osnovati s vjernikom i zapravo to i svakome preporučam... I ja sam htjela pobjeći od ovog "scenarija", htjela sam si olakšati život, ali evo - Bog nas je za sad opet spojio. Sigurna sam da je Bog, a ne netko drugi.
I zapravo sam - sretna....
Sretna jer moj dečko dobro zna da mi je Bog na prvom mjestu i da ako ikad dođe da moram birati između Boga i njega - uvijek ću izabrati Boga.

..ajde samo kreni..
..važno ja da mu je ISUS divan..

..puno filzofiraš..već si mogla imati s njim troje djece..
..dva mala crnca i kineza..

Dragi Timotej strašno sam razočarana ovakvim tvojim razmišljanjima.Žalosno je kako govoriš za fizičku ljepotu,i tjelesnu privlačnost,a nemaš pojma koliko me partnera odbilo jer sam se čuvala za brak,osobe koje su išle u crkvu,no mm nije,prihvatio je to!
Žalosti me što si toliko ograničen u svojim razmišljanjima.
Meni je vjera važna u životu,no Bog je u moj život stavio ljude ,prijatelje,djecu o kojoj se dok su još mali moram brinutu,i kadkad nemam vremena za smirenu i sabranu molitvu,jer sam s djecom,i ja to smatram molitvom,svako vrijeme provedeno s njima,i sa svojim suprugom.Neznam dali si ikada slušao o različitim vjerama u brakovima,o kako divni brakovi mogu biti,bez obzira na vjeru,bit je svega ljudska nutrina,i dobrota duše.
Poznanica mi pričala kako je u Međugorje išla sa osobom koja je muslimanske vjere,i ta osoba joj kaže moli se ti svome Bogu,a ja ču svome,i provele su lijepo vrijeme zajedno.Po tebi ni nju nebi shvatio!Žao mi je što si toliko ograničen,na ovom forumu očekujem toplinu,razumjevanje,podršku molitvom,a ne prodike kako uči u brak i zanemariti vjeru.Za mene je moja vjera jako velika u životu,i ne bazira se samo na tome da živim kako bi meni trebalo biti,nego primjerom,i životnim teškoćama se borim.
Nikada nisam osjećala patnju što je suprug ateista,čak mi je bilo žao jer ga nije imao tko naučiti o vjeri.Možda me je Bog pozvao da mu dokažem živog Boga.
Zar da se zbog toga samosažaljevam,pa to mi je milost Božja.
Napisao si nositi križ zbog toga,ne ja ga ne nosim jer sam se udala za ateistu,moje kušnje i križ dolaze jer je moja obitelj s suprugom ateistom blagoslovljena od Boga,a vjernik to osjeća u dubini duše.
Koliko god je blagoslov jači,koliko god više ljubimo Boga kušnje su jače.
JAKO,JAKO I NEUGODNO SAM IZNENAĐENA TVOJIM RAZMIŠLJANJIMA.Da se čovijek odrekne vjere zbog partnera koji je nema,to je tragedija za duše,no ovo mislim da je blagoslov,ja sam svog bračnog druga izmolila,i kad je došlo vrijeme Bog mi ga je stavio na put,nisam se ni sekunde dvoumila oko toga.Pravi vjernik osjeti Božju volju!
P.S.
Kad sam rađala naše drugo dijete pitao me znaš li šta sam radio ispred rađaone???Molio sam Oče naš,moj muž ateista,kojeg zahvaljujući Bogu Ocu volim i ljubim!

Draga TEEJA, dobro došla u klub strašno razočaranih mojim razmišljanjima. Ima ih podosta na ovom forumu.

Ali, naravno, nemaš zbog čega biti razočarana, a ni bilo tko drugi. Meni se ne sviđaju razmišljanja većine ovdašnjih forumaša, pa uopće nisam time posebno razočaran. Uopće nije bitno da li se tebi sviđaju moja razmišljanja ili meni nečija druga - bitno je što je istina u svemu tome. Kad mi netko jasno obrazloži zašto neko moje mišljenje nije istinito i u skladu s učenjem Svete Crkve, istog trenutka to svoje mišljenje odbacujem i zamjenjujem novospoznatom istinom.

U prethodnom postu nisam pisao ni o kakvim važnim vjerskim istinama, nego o svojim vlastitim razmišljanjima o razlozima za stupanje u brak, te o izboru bračnog druga. Ništa od ovoga što si ti napisala nije promijenilo moje mišljenje o tome.


Iz ovoga zaključujem da niti jedan od tih tvojih "partnera" (ne volim tu riječ) nije bio vjernik. Tj. svi su oni spadali u onu prvu kategoriju ljudi koje sam naveo - tradicionalni, ekstrinzični 'vjernici' i ateisti/agnostici. Dakle, ljudi koji ne poznaju Boga kakav on jest i ne klanjaju mu se u duhu i istini (usp. Iv 4,23-24)

Nema nikakve šanse da bi te pravi vjernik odbio samo zbog toga što si se čuvala za brak. Tko ne cijeni predbračnu čistoću nije nikakav vjernik, a kamoli "pravi".


Naravno da ne bih. Nema nikakve šanse da bih ušao u brak s muslimankom, pa da je ne znam kako divna osoba po naravi. Muslimani vjeruju da je naš Gospodin Isus bio "obični prorok" i da se njegovim učenicima "samo učinilo" da je uskrsnuo. Iako je njihova vjera monoteistička hereza, muslimanima konkretnim ljudima želim svako dobro. Prvenstveno dakle da upoznaju Boga kakav onu uistinu jest: Otac, Sin i Duh Sveti.

Prijateljstvo je već jedna posebna i ekskluzivna vrsta ljubavi, za kakvu je potrebno duboko razumijevanje među prijateljima. Dužni smo ljubiti sve ljude (željeti im dobro), ali nismo nikome dužni biti prijatelji. Pravih, životnih prijatelja ionako možemo imati svega nekoliko (usp. Sir 6,6), i posve je normalno što prijatelje biramo među onim ljudima koji na svijet, Boga i čovjeka gledaju isto kao i mi. A bračni drug je i više nego prijatelj!


Toplina, razumijevanje i podrška, ako nisu u skladu s istinom vjere, mogu te odvesti u čak i u propast. Sasvim je moguće pružati toplinu i razumijevanje, pa ipak teško griješiti protiv ljubavi. Jer ljubav odvojena od istine nije ljubav nego čista perverzija i idolatrija. Bog, koji je ljubav, kaže za sebe: Ja korim i odgajam one koje ljubim (Otk 3,19). To vrijedi i za nas: tko ne zna ukoriti i opomenuti brata koji luta ili griješi, nema pojma o ljubavi.

Ako i jesam držao prodiku o tome kako i zašto ući u brak, uopće mi nije jasno zašto misliš da sam na bilo koji način pozivao na "zanemarivanje vjere". A očito to misliš, jer si malo kasnije napisala: "Da se čovijek odrekne vjere zbog partnera koji je nema,to je tragedija za duše." Krivo misliš, naravno.

Budi mi pozdravljena!

Sigurna sam da Timotej nije mislio baš tako oštro kako je napisao!!

Draga Teeja, PREDIVNO je čuti tvoje svjedočanstvo i hvala ti na njemu!!

Nažalost, ja ipak već sad u nekim trenucima ipak osjetim i ptanju jer često me vrlo rastuži kad vidim da moj dečko ne razmišlja o Isusu kao i ja...Rastuži me pomisao da nikad nije bio na ispovijedi, da nije dionik svog tog nebeskog blaga koje je dostupno nama vjernicima.

No, isto tako se slažem da je itekako moguće da i takav brak bude svet i blagoslovljen!! Kako kaže sv. Pavao - ako je žena posvećena, time i njen muž postaje svet!!!
I obrnuto...
Nekako mi se čini da nam je Crkva i dopustila ženidbu za ateiste upravo zbog toga...
I hvala Svetoj Crkvi Katoličkoj na tome!!!

Također se slažem da je "vani" mnogo katolika kojima je smiješno da se nemaju seksualni odnosi prije braka, dok istovremeno postoji ateist koji će iz ljubavi prema djevojci bez problema pristati na to i koji je itekako sposoban razumjeti djevojčinu čežnju za čistoćom duha i duše, a automatski i tijela.
Tako da zaista jedan ateist u mnogočemu može biti više kršćanin negoli onaj koji je tradicionalni katolik...a do Boga uopće ne drži...
(ovo je samo jedan primejr, ima ih puuno)

No, meni je ipak veelika žalost kad tako dobar čovjek kao što je moj dečko ( i svi drugi ateisti) ipak još ne poznaje Boga i što nije tako odgojen....Teško je i bolno to promatrati, ali ipak je od te boli veća i jača i moja, a pogotovo BOŽJA LJUBAV koja jedina ima snagu i tom biću podariti dar vjere!
Sve je moguće onome koji vjeruje i koji živi kako Bog zapovijeda!!

Drago je meni da je i ela konacno odlucila koracati tj misionariti i na tom polju BTB i podati ti mnogo snage u Vjeri da i njegovo srce zarobi BOG!

HVALA VAM, mili moji!!!!

Oooo, već sad znam koliko ću vas moliti i za molitvu i kakve će sve napasti vrebati na mene, ali sigurna sam da ću uz Božju pomoć i vašu molitvu znati pravilno postupati!!!

Drage moje!!!!
Ništa se ne može silom nekome nametnuti. Ako se to tako i napravi onda nema blagoslova u tome i sigurno neće donjeti nikakva ploda. A mislim da nam je svima stalo do toga da se naši najmiliji spase.
Jedino što pomaže je strpljivost i ljubav.

Tako je. Postoji naravni moralni zakon kojeg je Bog upisao u srca svih ljudi, i oni koji ga istinski poštuju i žive u skladu sa savješću bliže su Bogu od 'vjernika' kojima je vjera samo na ustima a ne i u srcu. Ove prve nazivamo "anonimnim kršćanima", a ovi drugi su zapravo praktični ateisti. Međutim, ti iznimno moralni ateisti - anonimni kršćani - prilično su rijetki, jer ljudska narav je univerzalno slaba i sklona grijehu.

Samo da posvjedočim primjerom iz moje obitelji.

Moja majka je cijeli svoj život bila vjernica....upoznala je i udala se za mog oca oji je bio ateist.....i godine molitve i godine posta i prikazivanja njega na Misama urodile su plodom i moj otac je od aeista postao vjernik. Primio je sve sakramente, a prije svega Krista primio u srce.
Što reći danas.....kada je taj čovjek toliko u Kristu da svaki dan provodi sate i sate u razgovoru s Bogom, da svakodnevno čita Sveto Pismo, odlazi na Mise i da kaže da je Krist ispred svega i obitelji i djece i života, da u svojoj bolesti/svome križu je tako hrabar jer je Krist uz njega.

Ne odustajte mile sekice......ako je Gospodin učinio ovo čudo mojoj obitelji vjerujem da će i kod vas biti slično. Molim za vas i s vama