 |
Korisnik s preko 1000 postova |
 |
Pridružen: 13 vel 2006 13:38 Postovi: 1753 Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš! Podijelio: 0 zahvala Zahvaljeno je: 1 zahvala
|
Mario23 napisao: Na trenutak je zaboravio na Božiji plan da se sve to ima da ispuni. Prevelike su to bile boli, nama nezamislive.
dragi moj prijatelju...nijednog se trenutka naš Isus nije "zaboravio",dapače baš je u trenutku umiranja pokazao da je uistinu Sin Božji,i da prihvaća volju Oca svoga!
pokušat ću se ukratko uključiti u ovu vrlo smiono odabranu temu,jer doista u svojim raznim promislama o Isusovom posljednjem ovozemaljskom danu života,trebali bi gotovo svaki dan o tome razmišljati...dopustite mi samo nekoliko rečenica uvoda...

ovako,znamo da je Isusov posljednji dan počeo vrlo rano kako nam i opisuje sam Marko u svom evanđelju...i to negdje oko 6 ujutro..u to vrijem su židovske vlasti Isusa izručili Pilatu..razapeli su ga u 9 sati,a u tom periodu od 9-12 ure,izrugivali su ga,tražili da spasi samog sebe...od 12- 3 sata popodne, nastupila je tama,i u tom vremenu nije spomenuto nikakovo ljudsko djelovanje..
znači,Isus je jedino oko 6 sati izjutra,kratko na Pilatovo pitanje odgovorio,a svo ostalo vrijeme,do 3 ure,Isus je šutio i u toj šutnji podnosio svoj hod ka smrti..faktički to je 9 sati šutnje,a tek je neposredno pred izdisaj tu šutnju prekinuo riječima koje su navedena kao tema ovih naših razmišljanja..."Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"
inače te riječi..Mk 15 34O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" je Isus u najtežem trenutku svog života,u obraćanju svom nebeskom Ocu,Bogu,uzeo iz psaltira koji se u ono vrijeme(kao i danas) molilo...znači,molio je psalam 22...
ovdje se neminovno nameće pitanje,koji je u stvari bio smisao Isusova vapaja,jel to bio krik u kojem mnogi mogu prepoznati očaj,ili je pak to bio krik, uzvik pobjede?...osobno, odmah odbacujem da bi to bio krik očaja i kao štoo sam gore Mariu replicirao,Isus je u trenutku umiranja,zaista bio u najtješnjoj povezanosti s svojim Ocem(što se vidi u samoj konačnici),stoga,govora o kriku očaja, nema mjesta..
istom tako,nikako mi s e u tom stanju ne uklapa ni krik, uzvik pobjede..ali,ipak se moram vratiti na taj redak psalma 22,1…
"Eloi, Eloi lama sabahtani?"… "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"nije ništa drugo,doli da tim vapajem nam se daje na znanje,kakoje Isus imao u tom kao i u svakom drugom stanju duboki,temelnji i trajni odnos s Bogom,te nam taj redak samo u jednom trenutku pokazuje trenutni odnos s Bogom,a to je onaj dio,kao što je naš dragi Lovro u svom razmišljanju kazao,odvojenost iliti napuštenost…
nema nikakove sumnje,da je Isusov temeljni stav,duboka i najosobnija povezanost s Bogom,a to se u biti i vidi,odnosno naglašava se,dva puta ponovljenim zazivom Bože moj,Bože moj…daklem to uzastopno ponavljanje,pokazuje duboku povezanost,između onoga koji vapi i onoga komu je taj vapaj upućen..očito je, da sam Isus inzistira na zajedništvu s Bogom..(Bože moj,Bože moj)jer u biti to zajedništvo je temeljna odrednica i zadaća kompletnofg Isusovog života…
gledajući realno,znači samu činjenicu, tim vapajem Isus osjeća i pokazuje trenutnu situaciju,tog samog treenutka sa samim Bogom…Isus osjeća u sebi na neki način da je došlo,ajmo reći do poremećaja tog zajedništva,jer Isusa je u tom trenutku "napustio"netko koga on oslovljava s Bože moj!stoga mogli bi kazati,da je Isus tu trenutnu situaciju osjećao i pokazao kao potpunu napuštenost,Bog ga je ostavio samog,izručio ga je ljudima i prepustio ga samog sebi…moramo se složiti da je fakat Isusu moralo biti uza svu fizičku bol,itekako teško u tiom trenutku..osjećaj napuštenosti…grozno…
jer kao što i sami kada čitamo posljednje trenutke Isusova života, od trenutka uhićenja,vidimo d aje Isus bio u potpunoj vlasti ljudi i da su mu radili sve ono što znademo,daklem najgora moguće stvari…inače,teolozi a i mnogi drugi koji se bave proučavanjem SP, smatraju da je ova trenutna napuštenost od strane Boga,u biti proporcionalna intenzitetu Isusova temeljna zajedništva s Bogom,odnosno kakoo je Isus cijelog svog života osjećao snažno zajedništvo s Bogom,tako je sad u posljednjem trenutku života osjetio i snažnu napuštenost od strane Boga…
rekli bi mi ljudi po naški ovako…Isus zna i osjeća da ga nije napustio/ostavio neki daleki Bog,nego Bog kojega on čitav svoj život naziva svojim Ocem…znamo da je Isus u Getsemaniju,u molitvi koju je uputio Ocu potpuno prihvatio Očevu volju,no sada on živo osjeća odsutnost istoga Oca,i sasvim je normalno da Isus želi znati,mi bi rekli razlog zbog čega je to tako i koji je to smisao samog tog osjećaja samoće,napuštenosti…
očito je,da mu je bilo teško,a i sami znademo da je Isus tu napuštenost osjetio od trenutka samog uhićenja..ponaprije njegov učenik Juda ga je izdao,Petar njegov prvi među Dvanaestoricom već ga je tri puta zanijekao,a ostali učenici su se razbježali kud koji mili moji…Isus je ostao potpuno sam,svi ga bijahu napustili…i sada,u tolikoj osamljenosti,napuštenosti,osjeća "napuštenost i odsutnost" samoga Boga,s kojim je najdublje povezan i kojega jednostavno zove svojim Ocem..i naravno da je sasvim razumljivo da Isus u tom vapaju,jednostavno postavlja pitanje,zašto ga je napustio njegov Bog,njegov Otac?
mi bi po naški rekli,da je Isus imao osjećaj i da to stanje doživljava kako ni sam njegov Bog više nije vjeran,već ga je na neki način "izdao"u trenutku kad ga je Isus najviše trebao…u trenutku neposredno pred samu smrt…na smrtnom času..
i sad,iako Isus sve to osjeća,svu osamljenost i napuštenost,iako ne može uočiti samu Božju nazočnost u ovoj trenutnoj situaciji,ipak on i dalje povjerava svoj život,svome Ocu!Isus nastavlja prihvaćati Božju volju,uzdaje se u njega,jer znade duboko u sebi da je to isključivo jedini put do konačnog ispunjenja Božjeg plana spasenja..u protivnom,sve prije može s ebaciti u vodu…eto,vjerujem da ima još puno toga što bi se moglo nadodati,napisati,raspravljati,ali vjerujem da ćemo u svojim vlastitim refleksijama,svaki ponaosobno dolaziti uvijek do novih razmišljanja,do novih spoznaja…
s poštovanjem, Ljubi i čini što hoćeš!
|
|