www.tebe-trazim.com

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Mk 8,22-26

Dođu u Betsaidu, dovedu Isusu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?" Slijepac upilji pogled i reče: "Opažam ljude; vidim nešto kao drveće ... hodaju." Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. Tada ga posla kući i reče mu: "Ne ulazi u selo."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Pljuvačka donosi djelomično ozdravljenje slijepcu. Može vidjeti nešto, ali još uvijek kroz maglu. Isusov mu dodir vraća potpuno zdravlje. Isus se razlikuje od drugih "liječnika"; njegovo izlječenje dolazi iz nutirne njega samoga. Učenici će se kasnije prisjetiti da rast u spoznaji Isusa dolazi malo-pomalo. Učimo polako. U molitvi učimo "gradivo" Isusova srca.

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Mk 8,27-33

I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka." On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!" I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Gospodin želi da naša vjera bude uključena u molitvu. Isus nas na razne načine pita isto pitanje: "Što ti kažeš, tko sam ja za tebe?" Kako ćeš odgovoriti? Ti si Bog... ti si siromah... gladan... potreba u svakomu čovjeku kojega susrećem... Što ćeš odgovoriti? Neka njegovo pitanje odjekuje u tvojoj molitvi. "Ja sam život, radost, sve što činiš drugima, meni činiš."

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Mk 8,34-9,1

Tada Isus dozva narod i učenike pa im reče: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima." Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili."
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Biti učenikom ima svoju cijenu. Bit će trenutaka kada će Isusov poziv značiti protivnost željama i vrijednostima drugih, osobnih i kulturalnih. Nasljedovanje Isusa pred drugima može nas učiniti ludima. U našemu nasljedovanju Isusa potrebni su nam potpora i solidarnost ljudi koji isto vjeruju i razmišljaju. Naša ustrajnost približit će kraljevstvo na način koji možda ne očekujemo.

Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.

Jasna je Isusova riječ...
Uzmi svoj križ...i slijedi me...
...a mi..?...
...mi bismo Isusa slijedili stazama gdje osjećamo ugodu...biti s Njim...
...onuda...gdje mu mahaše palminim granama...
...i čim se malo primaknemo mjestima...gdje više slave nema...
...gdje postaje rizično biti Njegov....gledamo putove okolne....da se izmaknemo...

I ja sam ta...
...Teško je nositi križ...teško je gledati i Isusa na križu...
...teško je sebe vidjeti razapetog...a najteže je gledati u križ koji pritišće tebi dragog.
Tvog.

U prihvaćanju i gledanju u smisao svega toga....izgrađujemo našu vjeru...
...Lako je biti okružen ljudima koji te razumiju...lako je slaviti Boga u okruženju mira...
....ali..teško je ostati dosljedan ...i Njegov...kada te bol razdire....kada ne vidiš smisla ...
...kada se čini da se sve oko tebe obrušava....

Kada bi Bog zamisio drugi put...da spasi čovječanstvo...
...ne bi izabrao teškoće ...i križ...

Sve na ovoj stazi života ima svoje vrijeme...i svoj smisao...
...i vrijeme kada nas mazi....da Ga možemo uzljubiti...
...i vrijeme kada nas odgaja...
....tako i vrijeme križeva ...i patnji...kroz koje nas jača...izgrađuje...

Čini mi se ...kao da nas ponekad testira...
...koliko smo Njegovi...

Daje nam sve....da bi tada od nas tražio da se istoga odreknemo...
...da prepustimo Njemu...
...da budemo djeca....koja od Njega primaju...
...ali koja su spremna i ispustiti natrag primljeno...
...vjerujući Mu...
...da i kada nam ne daje što tražimo...to čini za naše dobro...
...kao i da nam dajući ono što ne želimo...čini isto...

Umirati sebi...u svemu što nas priječi biti Njegovi...
...ma koliko to stajalo....
...ma koliko to tražilo odricanja...žrtve...i boli...

Isplati se...
..jer ovo je samo staza...koja ima jedan Cilj...

Pomozi mi Gospodine ove riječi usvojiti...
..pomozi mi umrijeti sebi...i biti Tvoja...

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Mk 9,2-13

Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati" pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" A on im reče: "Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu."

Događaj na visokoj gori usmjerava naš pogled unaprijed - i na uskrsnuće Isusovo i njegov drugi slavni dolazak. Petrova reakcija potiče nas da gledamo unaprijed - za zajednički život s Bogom tako da u vječnosti možemo reći: "Dobro nam je ovdje biti." U molitvi se možemo odmoriti, biti sretni i smireni u Isusovoj blizini i ljubavi. Preobraženje se dogodilo za dobrobit učenika, za njihovu vjeru i povjerenje u trajnu Isusovu slavu i kada dođu teška vremena. To u molitvi vrijedi i za svakoga od nas.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Skriveno blago - Izidor Poljak

U mom oku blista suza tihe sreće,
poskakujem cestom, a lice se smije.
Pitaju me znanci: Kralj ti plemstvo dao?
Prijatelji, nije.

Zaručnicu nađe?
Poput grlice će
gukajući sletjet do tvog dvora,
prozori će tvoji bljesnut veljim sjajem,
kuda ti se u dom uvratila zora?
Braćo moja, nije.

Il si možda blago
iskopo pod starom lipom vrta tvoga?

Prijatelji, nađoh blago skriveno,
Boga, nađoh Boga!

I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je Isus u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: "Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!"

Vjera otvara vrata živomu odnosu prema Bogu u Isusu. Vjera je otvorila vrata oproštenju grijeha, a onda izlječenju bolesnoga čovjeka. Vjera svih pomogla je bolesniku - ozdravila ga je "njihova vjera". Molitve mnogih kršćana pomažu drugima.

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Mk 9,14-29

Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim sve ono mnoštvo ugleda Isusa, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?" Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše." On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!" Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom."
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Čini se da otac bolesnoga dječaka ima više vjere negoli učenici. Ljubav prema djetetu i potreba za ozdravljenjem otvorili su mu srce i ojačali vjeru u Isusa više nego što su je imali učenici. Ljubav otvara vrata vjere prema Bogu, jer sva ljubav dolazi od Boga. Roditeljska je ljubav jedna od najbližih i najsličnijih Božjoj ljubavi.

Osjećam da mi Isus poručuje da molim i postim za svoje dijete jer tako mu mogu pomoći.No problem je što trebam dobiti milost posta ,jer toliko sam puta ja svojom voljom i snagom pokušavala postiti ,ali ne ide.
Zato molim za milost posta.

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Mk 9,30-37

Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. Isus ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati." No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?" A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!" I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Možda je učenike bilo strah upitati Isusa jer nisu željeli znati ništa o budućnosti koja bi uključivala smrt i uskrsnuće. I to malo što su znali o Isusovoj budućnosti bilo je previše za njih.
* Narav djeteta koje ima povjerenja poziv je učenicima da imaju povjerenja u Isusa čak i ako je budućnost nepoznata. U molitvi možemo tražiti od Gospodina da nam udijeli takvu vrstu povjerenja koja se tiče i naše budućnosti.

Matej 6,1-6, 16-18

"Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!" "Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.
"I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."

Mislim da trebamo biti nasljedovatelji svoga Oca. Kad ljudi vide naša djela, treba da se pitaju iz koje je porodice ova osoba, koj joj je otac. A mi ćemo onda odgovoriti, moj otac je Bog Svemogući. Kako On daje nama dobra i milosti, a da večinu toga nismo ni svjesni, ni šta nam je sve dao ni iz čega nas je sve izbavio, On to radi u tajnosti. Budimo dakle nasljedovatelji svoga Oca. Kako je lijepo uraditi nešto dobro i ne očekivati nagradu, slobadan si kao ptica.