www.tebe-trazim.com • Pogledaj temu - Otačka čitanja u molitvi Crkve

Pogledaj neodgovorene postove | Pregled aktivnih tema

Početna » Molitve i lanci molitve » Molitve » e) Meditacije

Vrijeme na UTC [LJV]

Otačka čitanja u molitvi Crkve

Moderator: Božja ovčica

Strana 2 od 2

[ 17 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1, 2

Prethodna tema | Sljedeća tema

Autor

Poruka

joakim

Naslov:

Postano: 07 ožu 2009 08:10

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Iz Pastoralne konstitucije Gaudium et spes Drugoga vatikanskoga sabora o Crkvi u suvremenom svijetu.(Br.9-10)

Dublja pitanja covjecanstva

Danasnji nam se svijet pokazuje u isto vrijeme snaznim i slabim, spodobnim da cini najbolja i najgora djela, a pred njima se otvara put slobode ili ropstva, napretka ili nazatka, bratsva ili mrznje. Osim toga covjek postaje svijestan da o njemu ovosi hoce li na dobro upraviti sile koje je sam pokrenuo i koje ga mogu ili strti ili mu sluziti. Zto sam sebi postavlja pitanje. Neuravnotezenosti od kojih trpi suvremeni svijet u stvari su povezane s onom osnovnijom neuravnotezenoscu kojoj su korjeni u covjekovu srcu.

Naime u samom se covjeku sukobljavaju mnogi elementi. S jedne strane kao stvorenje iskustveno dozivljava svoju visestruku ogranicenost, a s druge strane se osjeca neogranicenim u svojim zeljama i pozvanim na visi zivot.

I dok ga privlace mnoge stvari, neprestano je prisiljen medu njima birati i nekih se odricati. Stovise, kako je slab i gresnik, nerijetko cini ono sto nece, a sto bi htio, ne cini. Prema tome, covjeka muci podijeljenost i toliki razori takodjer u drustvu.

Mnoge, dakako, zivot u prakticnom materijalizmu odvraca da ne vidi jasno dramaticnost toga stanja, a mnoge pak bijeda sprecava da o tome stanju razmisljaju.

Mnogi misle da ce naci smirenje u kojem od raznolikih tumacenja svijeta koja se iznose .

Neki od samog ljudskog napora ocekuju itisnsko i potpuno oslobodjenje covjecanstva te su uvjereni da ce buduce covjekovo kraljevanje na zemlji ispuniti sve zelje njegova srca.

Ima takvih koji, zdvajajuci nad time da zivot nema smisla, hvale smionost onih koji se, drzeci da ljudska egzistencija po samoj sebi i nema nikakva znacenja, trude da joj sve znacenje dadu iz svog vlastitog genija.

Uza sve to pred suvremenim razvojem svijeta danomice su sve brojniji oni koji ili sami postavljaju ili s novom ostrinom osjecaju najtemeljitija pitanja: sto je covjek? Koji je smisao patnje, zla, smrti, sto i nadalje traje premda je stvoren ovoliki napredak? Cemu te pobjede koje su postignute uz tako visoku cijenu? Sto covjek moze drustvu dati a sto moze od njega ocekivati? Sto ce biti poslije ovoga zemaljskoga zivota?

A Crkva vjeruje da Krist, koji je za sve umro i sukrsnuo, po svojem Duhu pruza covjeku svjetlo i snagu da moze dogovoriti svom vrhovnom pozivu. Nema pod nebom drugoga imena danog ljudima po kojem oni treba da se spase.

Ona vjeruje takoder da se u njezinu Gospodinu i Ucitelju nalazi kljuc, srediste i cilj sve ljudske povijesti.
Osim toga, Crkva tvrdi da se na dnu svih promijena i nalazi mnogo toga sto je nepromijenljivo i sto ima svoj najdublji temelj u Kristu, koji je isti jucer i danas i uvijek.

Vrh

joakim

Naslov:

Postano: 08 ožu 2009 19:35

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Iz Govora svetoga Leona Velikog, pape

Zakon je dan po Mojsiju: milost se pak i istina zbila po Isusu Kristu

Razotkriva Gospodin pred izabranim svjedocima svoju slavu. Onaj tjelesni lik koji je s ostalima jednak obasjava takvim sjajem da je i njegovo lice bilo slično sjaju sunca i odjeća ravna bjelini snijega.
Prvenstveno se je pri tom preobraženju o tome radilo da iz srdaca učenika bude otklonjena sablazan križa kako ne bi poniznost voljno prihvaćene muke uznemirila vjeru onih kojima bi objavljena uzvišenost sakrivenog dostojanstva.

Ali je ne manjom providnošću udaren temelj za nadu svete Crkve kako bi cijelo Kristovo tijelo spoznalo kakva ga tek promjena čeka jer je udovima obećao dioništvo u časti koja je najprije zasjala na glavi.
Isti je Gospodin o tome kazao kad je govorio o veličanstvenosti svoga dolaska: Tada će pravednici sjati poput sunca u kraljevstvu Oca njegova. To isto svjedoči sveti Pavao kad kaže : Smatram da nisu dostojne patnje ovoga vremena buduće slave koja će se očitovati u nama: I opet: Vi ste umrli i vaš je život sakriven u Kristu, u Bogu. Kad se pak Krist pojavi, vaš život, tad ćete se i vi pokazati s njime u slavi.
U tom se čudu nalazi i druga poduka za ohrabrenje apostola i njihovo vođenje k cjelovitom znanju.

Tako su se razgovarajući s Gospodinom pojavili Mojsije i Ilija, odnosno zakon i proroci, kako bi se najistinskije u prisutnosti petorice ljudi obistinilo što je kazano: U dvojici ili trojici svjedoka riječ je čitava.
Što je stalnije i trajnije od te riječi u čijem navještanju složno odzvanja truba Staroga i Novoga zavjeta i s evanđeoskom naukom pridolaze sredstva drevnih svjedočanstava?

Stranice se obaju saveza uzajamno slažu. Onoga koga su prethodni znaci obećali pod koprenom tajna, sjaj je sadašnje slave očito i jasno pokazao. Sveti Ivan veli: Zakon je dan po Mojsiju, a milost se i istina dogodiše po Isusu Kristu. U njemu je ostvareno obećanje proročkih likova kao i smisao zakonskih propisa, jer svojom prisutnoš ću poučava pravo proroštvo i miloš ću čini zapovijedi ostvarljivima.

Neka se stoga prema propovijedanju svetoga Evanđelja osnaži vjera svih i da se nitko ne stidi Kristova križa jer je po njemu svijet otkupljen.
Radi toga nek se nitko ne boji trpjeti za pravednost i da ne gubi nadu u isplatu obećanog jer se po radu stiže k odmoru, a preko smrti u život. Svu je slabost naše neznatnosti uzao na se Onaj u kojem pobjeđujemo ono što je On pobijedio i postižemo što je obećao, ako ga ispovijedamo i ostanemo u njegovoj ljubavi.

Bilo pri izvršenju zapovijedi bilo u podnošenju suprotivština treba da stalno odzvanja u našim ušima Očeva riječ kad kaže: To je moj ljubljeni Sin koji mi je omilio: njega slušajte.

Vrh

joakim

Naslov:

Postano: 09 ožu 2009 07:09

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

(Kat,3,24-27:SC50,165-167)

Iz Kateheza svetoga Ivana Zlatoustog, biskupa

Mojsije i Krist

Židovi su vidjeli čudesa ; i ti ćeš vidjeti još veća i sjajnija čudesa nego što ih vidješe židovi kad iz Egipta iziđoše. Ti nisi vidio faraona kako je u more potonuo sa svojim četama, ali si vidio faraona kako je svladan sa svojim zamamnim oružjem. Oni prijeđoše more; ti si smrt prešao. Oni su iz Egipta oslobođeni, a ti si oslobođen od demona. Židovi su napustili barbarsko ropstvo, a ti si napustio još žalosnije ropstvo grijeha.

Treba li ti drugih dokaza da spoznaš kako si počašćen već tim darovima? Židovi tad nisu mogli promatrati sjajno lice Mojsija koji im je bio sudrug u ropstvu i sunarodnjak: ti s i vidio Kristovo proslavljeno lice. I Pavao kliče: Mi otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju.

Oni su tada imali Krista za kojim su išli, a Krist sad još u boljem smislu riječi ide za nama. Tada im je Gospodin bio pratilac po Mojsijevoj milosti, sad pak ne samo po Mojsijevoj milosti, nego i po vašoj poslušnosti. Oni su nakon Izlaska iz Egipta došli u pustinju, a nama poslije Izlaska dolazi nebo. Njima je vođa i predvodnik bio slavni Mojsije, a nama je vođa i predvodnik drugi Mojsije , sam Bog.

Koja je bila značajka tog Mojsije? Pismo kaže: Mojsije je bio veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji. Tu značajku nedvojbeno možemo pripisati i našem Mojsiju, jer je u njemo boravio preblagi i njemu istodoban Duh. Tada je Mojsije ruke podizao k nebu odakle je padala mana, kruh anđeoski:; naš Mojsije diže ruke k nebu i nama pruža vječni kruh. Onaj je Mojsije udario po stijeni i provrla je voda; ovaj Mojsije, Krist, dodiruje stol, duhovni stol, i proviru izvori Duha. Poput izvora on je usred stola, i sad odasvud hrle k njegovom izvoru i osvježuju se na spasonosnim valovima.

Budući, dakle, da nam taj izvor, takvo izobilje života i takav stol pružaju neizmjerna dobra i duhovnim nas dariva darima, približimo mu se iskrena srca i čiste savjesti da milost i milosrđe postignemo u pravo vrijeme. Milost i milosrđe Jedinorođenca, Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista, po kome i s kime Ocu i Dugu životvorcu slava, čast, moć sad i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Vrh

joakim

Naslov:

Postano: 10 ožu 2009 06:38

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Iz Izlaganja o psalmima svetog Augustina, biskupa
(Ps ho, 4-6: CCL 40, 2028-2029)

Patnje cijeloga Kristova tijela

Gospodine, tebi zavapih, usliši me. Svi to možemo reći. To ne govorim ja, već to govori čitav Krist. No još više, to je sama tjelesna osoba govorila. Dok je ovdje medu nama bio, u svom je tijelu molio i iz tjelesne je osobe molio Oca, i kad je molio, kaplje su krvi curile niz cijelo njegovo tijelo. U Evanđelju piše: Usrdno se molio i njegov znoj bi kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.

A što je drugo kapanje krvi s cijeloga tijela negoli muke mučenika cijele Crkve? Gospodine, tebi zavapih, usliši me. Slušaj glas moj kojim tebi vapijem. Zar misliš da je završen posao vaplje-nja kad si rekao: Zavapih tebi? Zavapio si, ali nemoj biti siguran. Ako je završena patnja i nevolja, završen je i vapaj; ako još ostaju nevolje Crkve i Kristova tijela do kraja vjekova, onda ne kaže samo: Zavapih k tebi, usliši me, nego: Slušaj glas moj kojim tebi vapijem. Nek mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek bude kao prinos večernji!

Svaki kršćanin zna da se tu obično misli na samu glavu. Navečer, još za dana, Gospodin nakloni glavu i na križu dobrovoljno ispusti duh, jer ga je imao natrag primiti. Tu smo također i mi predoznačeni. Što je drugo visjelo na križu negoli ono što je od nas primio? I kako se može dogoditi da Bog Otac napusti i ostavi svog Jedinca koji je s njime jedan Bog? Ipak je naša slabost viseći na križu, gdje je stari naš čovjek, kao što kaže Apostol, s njime razapet na križ, našim ljudskim glasom zavapila: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

To je, dakle, večernja žrtva — muka Gospodnja, križ Gospodnji, prinos spasonosne žrtve, zahvalnica koju je Bog primio. Ta večernja žrtva o uskrsnuću postade jutarnjim darom. Molitva koja izlazi iz vjerna srca jest poput tamjana što se diže sa svetog žrtvenika. Ništa nije milije od Gospodnjeg mirisa: tako mirišu svi koji vjeruju.

Dakle, stari je naš čovjek, Apostolove su riječi, s njime razapet na križ; da nestane tijelo grijeha te više ne služimo grijehu.

Vrh

joakim

Naslov:

Postano: 11 ožu 2009 17:31

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Iz Rasprave protiv krivovjerja, svetog Ireneja, biskupa
(Knj. 4,14,2-3; 15, i: se 100, 542,548)

Izrael je slikama učio bojati se Boga i ustrajati na putovima njegovim

Bog je od početka čovjeka sazdao radi svoga veličanstva; patrijarhe je izabrao radi njihova spasa; on je unaprijed odgajao narod učeći nepoučene da slijede Boga; proroke je poučavao i tako navikavao čovjeka na zemlji da nosi njegova Duha i ima zajedništvo s Bogom.

On koji ni za kim nema potrebe, onima je koji njega trebaju pružao svoje zajedništvo; onima koji su mu bili mili zacrtavao je poput arhitekta naum spasenja, onima koji u Egiptu nisu vidjeli sam je dao hranu, a onima koji su lutali u pustinji dao je najprikladniji zakon, onima pak koji su unišli u dobru zemlju, osigurao je baštinu; konačno, onima što su se obratili Ocu pružao je tusto tele i davao je prvu odjeću te je tako na mnogo načina ljudski rod pripravljao na skladan red spasenja.

Zbog toga Ivan u Otkrivenju kaže: I njegov je glas poput huke silnih voda. Silne vode — to je Duh Božji, jer Otac je bogat i silan. I po svima njima je Riječ dolazila i bez ikakve je zavisti bila na korist onima koji su mu bili podložni, svakome je stvorenju propisivala prikladan i odgovarajući zakon.

Tako je odredila zakonom narodu kako da podigne Šator, izgradi hram, kako da izabere levite, prinosi žrtve i prinose, obavlja čišćenja i sve ostalo što su imali opsluživati.

A njemu ništa od toga nije potrebno — on je oduvijek ispunjen svim tim dobrima, u sebi ima svaki ugodan miris i mio dah pa i prije no što je Mojsije bio. No on je poučavao narod koji se lako znao obraćati kumirima, te ga je mnogim proročanstvima učio da ustraje i služi Bogu. Po onome što je bilo drugotno upućivao je na prvotno, to jest preko pralikova na zbilju, preko vremenitoga na vječno, po tjelesnome na duhovno, po zemaljskom na nebesko kako je bilo rečeno Mojsiju da čini sve prema onome što je vidio na brdu.

Četrdeset je dana učio obdržavati Božje riječi, nebeske naredbe i duhovne slike i pralikove budućih dobara, kako i Pavao kaže: Pili su iz stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. I opet dodaje o onome što je prore-čeno u zakonu: Sve se to njima, kao pralik, događalo, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena.
Po pralikovima su se dakle učili bojati Boga i ustrajati u njegovim zapovijedima. I tako zakon bijaše njima poruka i proročanstvo budućih dokaza.

Vrh

joakim

Naslov:

Postano: 12 ožu 2009 07:25

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Iz Rasprava o psalmima, svetog Hilarija, biskupa
(PS 127, i-3t CSEL 24, 928-630)

O pravom strahu Gospodnjem

Blago svakome koji se boji Gospodina, koji njegovim hodi stazama. Kad god se u Svetom pismu govori o strahu Gospodnjem, valja primijetiti da se o njem ni¬kad ne govori kao o nečem samom za sebe, kao nama dostatnom za savršenstvo naše vjere, već se uvijek mnogo toga dodaje i pretpostavlja iz čega se dade shvatiti smisao i savršenstvo Božjega straha.

To je izre¬kao Salomon u Izrekama: Ako prizoveš mudrost i za-vapiš za razborom; ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom — tada ćeš shvatiti strah Gospodnji.
Vidimo u tim riječima koliko treba stepenica da dođe¬mo do straha Gospodnjega.

Najprije valja prizvati mudrost, a ulogu čitanja valja prepustiti razumu, te treba istraživati i ispitivati mud¬rost; tad ćemo shvatiti strah Gospodnji. A ono što op¬ćenito ljudi misle, oni tako ne drže o strahu.

Strah je drhtanje ljudske nemoći i bojazan da nam se ne dogodi nešto što ne želimo da se dogodi. On posto¬ji i pokreće se u nama kad nam savjest nešto predbacu¬je, pred pravom boljega, pred navalom jačega, zbog bo¬lesti, pred zvijerima i zbog muke od svakoga zla.
Takvom se strahu ne treba učiti, on se javlja iz slabosti naše naravi. Niti nam treba učiti čega da se bojimo, već nam ono čega se bojimo samo ulijeva užas.

S pravom je napisano o strahu Gospodnjem: Dođite, sinovi, čujte me, naučit ču vas strahu Gospodnjem. Valja nam se dakle naučiti strahu Gospodnjem jer se o njem poučavamo. On se ne sastoji u užasu, nego u razboritoj nauci; on nije u drhtanju naše naravi, već ga stječemo obdržavanjem zapovijedi i djelima čestita ži¬vota i spoznajom istine.
Za nas je strah Božji u ljubavi te njegova savršena lju¬bav nadvladava strahovanje.

A osnovna je zadaća naše ljubavi u tome da slušamo poticaje, obdržavamo na¬redbe i pouzdajemo se u obećanja. Poslušajmo stoga riječi Pisma: Izraele, što Gospodin Bog tvoj traži drugo od tebe nego da se bojiš Gospodina, Boga svoga, da hodiš putovima njegovim, ljubiš ga i držiš njegove za¬povijedi svim srcem svojim i svom dušom da ti bude dobro?

Mnogi su putovi Božji jer on sam je put. Ali kad o sebi govori, onda sam sebe naziva Putom te pokazuje raz¬log zašto se naziva Putom: Nitko ne može doći k Ocu osim po meni.

Mnogo nam putova valja pretražiti i mnogim putovi¬ma nam je krenuti da nađemo jedan put, koji je dobar, a to je put istine, put kojim hodimo u život vječni. Pu¬tovi su u zakonu, u prorocima, u Evanđeljima, u apo¬stolima, ali su putovi i u obdržavanju različitih zapo¬vijedi, koje obdržavajući iz straha Božjega živimo bla¬ženo.

Vrh

joakim

Naslov:

Postano: 13 ožu 2009 06:46

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Iz Rasprave svetoga Ireneja, biskupa, protiv krivovjerja
(Knj. 4,16. 2-5: se 100, 564-572)

Savez Gospodnji

U Knjizi Ponovljenog zakona Mojsije govori narodu-Gospodin, Bog tvoj, sklopio je s nama Savez na Hore-bu; nije sklopio taj Savez s našim očevima, nego baš s
nama.

Zašto dakle nije sklopio Savez s očevima? Jer Zakon nije dan pravednima; a pravedni očevi imali su silu de-kaloga upisanog u svojim srcima i dušama, ljubili su naime Boga koji ih sazda i nisu nepravde činili svojem bližnjemu; zbog toga ih nije trebalo poticati prijetećim pismima jer u sebi samima imahu pravednost zakona.

Budući da je ta pravednost i ljubav prema Bogu ušla u zaborav i utrnula u Egiptu, bilo je nužno da Bog iz ve¬like svoje dobrohotnosti prema ljudima sama sebe ot¬krije i živim glasom.

I izveo je iz Egipta narod svojom moći da ponovno čovjek postane učenik i sljedbenik Božji; i kaznio je neposlušne da ne prezre narod onoga koji ga stvori. I manom ga je hranio da bi primio duhovnu hranu, ka¬ko i sam Mojsije kaže u Ponovljenom zakonu: 1 ma¬nom te je hranio, nepoznatom tvojim očima, da spoznaš kako čovjek ne živi samo od kruha, nego da čovjek živi od svake riječi Božje koja izlazi iz njegovih usta.

Naredio je i ljubav prema Bogu te je ujedno poučavao i u pravednosti prema bližnjemu, da pred Bogom bude niti nepravedan niti nedostojan. I tako je unapr'jed po dekalogu čovjeka pripravljao na prijateljstvo sobom i na slogu s bližnjim. A to je sve bilo na kori čovjeku, i ništa drugo nije trebao od njega. To pak sve čovjeka čini velikim, i nadomješta ono mu nedostaje, — to jest prijateljstvo s Bogom; t0 "mome Bogu ništa ne pridaje, jer nije Bogu potrebna vjekova ljubav.

Čovjeku nedostaje slava Božja, a nju ostvaruje jedino služenjem Bogu. Zbog toga Mojsije opet kaže: Život hiraj da živiš ti i potomstvo tvoje, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek. Da bi Gospodin na taj život pripravio čovjeka, sam je svim ljudima progovorio riječi dekaloga. Zbog toga te riječi ostaju i sada među nama, one se proširuju i po¬većavaju, a ne ukidaju se njegovim tjelesnim dolas¬kom.

Posebno je po Mojsiju narodu dao naredbe služenja, prikladne za njihov odgoj i kažnjavanje, kako je sam Mojsije rekao: Gospodin mi u ono vrijeme naredi da vas poučim njegovim pravilima i naredbama. To što je njima dato za opsluživanje i kao znak, ukinu¬to je u Novom savezu slobode. Povećao je i proširio naravne zapovijedi koje pristaju slobodnim ljudima, koje su zajedničke svima, te je prve dobrohotno dao ljudima da posinaštvom Očevim spoznaju Boga i ljube ga svim srcem te nesmetano idu za njegovom Riječi.

Vrh

Strana 2 od 2

[ 17 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1, 2

Početna » Molitve i lanci molitve » Molitve » e) Meditacije

Vrijeme na UTC [LJV]

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost

Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Idi na: