www.tebe-trazim.com

Eto pravog primjera i prijateljice i vjernice...ona nije odustala od tebe, poštovala je tvoju slobodu, i znala je da u tebi ima i malo dobrote koja se razvila danas u pravom smjeru i vjerojatno istisnulo zlo..

Hvala Bitlord na savjetu...znam za jednu zajednicu mladih,ako je to to...bio sam par puta...jednom tjedom se nadju,moli se,ja sam bio i kada je bila misa,bilo je super.....samo brzo zavrsi 2hmax....

Jeelaa-ja sam spomenuo ogovaranje kao jedan od grijeha.....Nikada nisam sudio nekoga po vjeroispovijesti ili nacionalnosti.... od prijatelji su mi bili Šiptar Rom....imao sam prijatelja i prijateljicu muslimanske vjeroispovijesti.....Pravoslavne se druzim i sada(mada su to samo na papiru)itd.....uvijek sam gledao kakav je tko covjek.....vremenom se covjek udalji od nekih ljudi,preseljenje naprimjer,zenidba,itd.....Svi smo imali mane,svoje bubice kako se kaze i ekscese(ispade) to se sporazumjeva u prijateljstvu.....meni su svi oni ostali dragi,samo sam se s jednim posvadjao i tako razisao....poslije sam molio da si jedan drugom oprostimo....ja njemu mislim da jesam(ne mislim o njemu nista lose,po tome mislim da jesam)


Nije to ekipa odemo na kavu,otracamo i to je to...malo je to slozenija prica....

zato se druzim sa ovo dvoje najvise i jos par njih

prije sam bio vise vani nego kuci sa spavanjem....sad sam vise kuci....uvjek sam negdje pretjerivao......da bar sad pretjerujem toliko sa vjerom i molitvom....

Nezelim ja nikoga ostaviti jer je nekome tesko,tj jos nije upoznao Isusa...nije niti toliko sto nemozemo razgovarat o Bogu i podrzavati jedni druge ...jednostavno steti meni...

Tko moze shvatit shvatit ce,tko nemoze nece......trebao bih mozda to sve detaljnije napisati...ali nije toliko bitno

ja imam jedan sličan problem...prije mjesec dana sam upoznala jednog dečka s kojim se u svemu slažem, i jako nam je lijepo zajedno....pomislila sam kako mi ga sam Bog poslao i uslišio moje molitve....i sve je bilo super dok nismo dotaknuli temu vjere....on od sakramenata ima samo krštenje, i ne ide nikako u crkvu, iako je rakao da vjeruje da Bog možda i postoji ali da za njega crkva nema veze s Bogom jer jedno rade a drugo propovijeda (ima jako, jako ružno mišljenje o crkvi)....i kad ja idem u crkvu, njemu to ne smeta niti mi prigovara (što ne bi ni dozvolila), ali on to ne želi....
i sad sam u dilemi dal da ga pokušam obratiti, uvesti u vjeru, pokazat mu da je Isus spasenje...ili da ga pustim (a u dubini sebe ne želim ga pustit, jer je jako dobra osoba)....
molim se za njega, i molim se da mi Bog da snage i razum da donesem pravu odluku

Ja sam baš u onim godinama kad je po meni najteže iskreno biti s Isusom.. Mladi su danas toliko izgubljeni i čim je netko drukčiji odmah ga osuđuju..
Naravno, izgubila sam neke prijatelje, no mislim da je to normalno, putovi se jednostavno razilaze, no dolaze drugi ljudi. I shvatila sam koliko je, npr. nebitna razlika u godinama, kad je u pitanju pravo, kristoliko, prijateljstvo...
Na kraju, vjerujem da nam Gospodin uvijek da onoliko koliko nam je potrebno (makar nam se nekad ne čini tako) i da je tako i kad je riječ o prijateljima.

Po mom iskusvu,najlakse ti je da primjeti koliko si sretna sto si s Isusom.Covjek primjeti na drugome kada je istinski sretan i drukciji.

ima ruzno misljenje jer ga je pokupio od okoline koja voli blatiti crkvu,pricati neistine....mozes mu pokazati da nije tako...

ali nemozes nista na silu,neka se sam zapita ako je toliko losa kako to da si ti sretna sto ides u nju.....neki argumenti bas ne pomazu

primjetio je da sam vesela i kad idem u crkvu i kad se vratim....i drago je njemu što to radim kad me to usrećuje....samo što on misli da sam ja jedna od rijetkih što iskreno vjeruje, on misli da je većina u crkvi licemjerna i više od ljudi koji idu u crkvu mu smetaju svećenici...po njemu su svećenici izvor zla
al nekako sve to u meni stvara još veći izazov da ga pokušam uvjeriti u suprotno....nadam se da ću uspjeti....

Da nije mozda bio u dooticaju sa nekom sektom,koji su ga "ucili" o crkvi?
Svecenici da su izvor zla to mi totalno zvuci na neku sektu,nigdje takvo nesto nisam cuo,ni od onih koji nevjeruju to nisam cuo,samo od nekog od sekte.
Zvuci mi na Jehovine svjedoke,vjerujem da je bio razgovarao s njima....al mozda i grijesim.

Kako god,zelim ti da mu govoris po Duhu Svetome....i neka bude volja Božja.

u njegovoj obitelji nitko ne vjeruje u ništa...ateisti su, a on se krstio samo zato što je nekom bio kum pa je morao...
najviše je protiv svećenika zbog tog što stalno po internetu čita o pedofiliji u crkvi, i zato što se pozivaju na siromaštvo, a crkva je po njemu samo lopovluk i kriminal....
joj, tako mi je teško kad govori o tom (iako rijetko,jer ga ušutkam) al znam da u tom smjeru razmišlja, ne mora mi ništa reći....
moram se moliti, moliti i moliti

Tako je i s mojim prijateljom, njegovi su iz miješanog braka, otac musliman, majka katolkinja ali u biti oboje ateisti i to još razvedeni tako da i nije imao kvalitetan temelj, nekoga od kog je mogao spoznati dubinu vjere, često bi se znali dotaknuti teme crkve pri čemu bi on otpustio svoj ventil i počeo izbacivati sve životne frustracije prebijajući ih preko crkve, te je ona pedofilska, te bogatuni te lopovi te ovo te ono...u početku dok sam i sam bio početnik u vjeri samo bih ga prekinuo i tražio da više ne pričamo o tome ali s vremenom sam počeo raspravljati s njim o crkvi, njegove izjave pobijati argumentima jer ovo što se govori o crkvi nije ništa drugo nego najobičnija laž i propaganda kakva se nekada radila u komunizmu...nego, ...ono što je meni najviše smetalo u tom našem prijateljstvu je to što on nije prihvaćao činjenice, koliko god sam mu to jasno predstavio, i one pozitivne strane crkve i vjere, njega to nije zanimalo, uvijek bi nastavio po mom, nekada mi se činilo da to radi samo da mi digne tlak....pa što raditi s takvim čovjekom...grešnika treba opomenuti, ako treba više puta, moliti za njega...ali ako on to uporno odbija treba se maknuti od njega radi vlastitog dobra, neznam...ja sam godinama imao to prijateljstvo i nije on loš kao osoba, s te neke svjetovne strane bio je dobar prijatelj ali često bi me odvlačio od vjere iako je znao koliko mi je ona bitna.

pa ja ne mogu reći da me on odvlači od vjere....vidi da me to čini sretnom, i onda mu valjda ne smeta...
mislim da bi on čak mogao prihvatit vjeru, samo trebam bit strpljiva, i ništa mu silom namećati...jer on je dobra osoba, jako dobra....samo što ga eto nitko nije uputio u vjeru onakvu kakva ona zapravo je, a ne ono što čuje na tv....