www.tebe-trazim.com

ela bredi naravno da nisi dužna ići na kave i nalazit se s nekim ako to nisi u stanju ili ne želiš. Mislim da ako ti je netko prijatelj onda treba imati razumijevanja i ne zamjerati ti što nemaš vremena. Prijatelj je onaj koji ti želi dobro i kome želiš dobro bez obzira da li se vidite često ili ne. Ja svoje prijatelje vidim i čujem svake prijestupne, a klijente čujem svaki dan. Moram tako da bih prehranila svoju obitelj. Ali svaki prijatelj zna da ću sav posao ostaviti i dohrliti ako se nađe u gadnim problemima i da treba baš moju pomoć. Ako ti je žao onih koji su usamljeni nek ti ne bude žao jer nisi ti jedina na svijetu s kojom se mogu družiti, možda ih ta usamljenost treba negdje dovesti. Mene je moja usamljenost dovela do mog muža. Da sam imala čvrsta prijateljstva tamo gdje sam živjela ne bih se nikad tako lako preselila na skroz drugi kraj države zbog dečka koji mi je kasnije postao muž. Preko mog muža sam se i obratila.

Hvala ti, draga Zadranko....nadam se da ću i ja uskoro pronaći, tj. prepoznati pravi način u takvim situacijama...

Ipak se ponekad osjećam sebično jer se družim većinom samo s onima koji mi odgovaraju i koji me na neki način odmaraju....odmaraju čak i kad su prepuni problema...

Možda je i to razlog zašto kod mene nema uobičajene usamljenosti koju osjećaji ljudi koji su u 30ima, a nemaju voljenu osobu uza se... Oko mene je toliko ljudi da ja čeznem za usamljenošću... i jako cijenim svaki sat samoće...meni je to DAR.

I neće biti grijeh ako sutra i tom muškarcu koji čezne za mojim društvom, znam da bi bio zadovoljan i "mrvicom" poput toga da me smije nazvati jednom u mjesec ili dva (ili vidjeti), kažem jasno i glasno da ne može ostati u mom životu?

Zaista mi je odbojan i ne sviđa mi se to što mu se sviđam....ali znam da će me pokušati nagovoriti na sve moguće načine da se vidimo makar jednom u par mjeseci...Čak i time što tako moli, sve više mi postaje odbojan... ...


Rekao je jednu užasnu stvar koje nije ni svjestan i to me toliko šokiralo da osjetim užasan nemir pri pomisli na njega. Kako sam za njega očito neko posebno zanimljivo "neosvojeno i neosvojivo" područje, spomenuo je jednom da će me ipak imati i kao ženu....Odvratno je to što je rekao....mislio je na to da će misliti na mene kad jednog dana bude s nekom drugom ženom, ukoliko se ja ne zaljubim u njega.
Ne znam ni je li svjestan te grozote koju je izrekao, ali meni je otad postao toliko odbojan i mučan da sam zaista pobjegla glavom bez obzira.
Koristi i pomalo vulgaran rječnik, a ja toliko prezirem vulgaran rječnik ili asocijacije na seks da mi se osoba može "zgaditi" u trenu i ta je šteta nepopravljiva...oprostim ja, ali ta osoba za mene kao muškarac ne postoji...tj. postane mi užasno odbojna.
Taman sam zaboravila tog čovjeka, nisam ga vidjela od ljeta, izbjegavala ga, i sad se opet usudio javiti se....
Javila sam se samo zato jer je korizma i jer je to jadno stvorenje koje traga za Ljubavlju, tj. za Bogom, ali nije toga svjestan...
Ponudio mi je svu moguću vrstu pomoći kad smo se upoznali (ima mnoga poznanstva), sve sam odbila, samo da ga se riješim...i nikako....
I došlo je do toga da sam postala i hladnija prema toj kolegici čiji je on bivši dečko jer ne mogu vjerovati da je s takvom osobom provela 10 godina svog života....ja ne bih podnijela ni minutu s njim.

Ne znam kako Bog procjenjuje, ali..iskreno, draga Ela, ja mislim da ti imaš jako puno ljubavi za Gospodina, čim se toliko brineš da Mu ugodiš i da ne griješiš. Isto tako imaš jako puno ljubavi za ljude, čim se toliko brineš za usamljene ljude. Pretpostavljam da ljudi osjete koliko ljubavi imaš za njih i upravo zato te toliko i traže. Ne znam varam li se, ali to sam ja nekako iščitala iz tvojih postova, iz svega onoga što si pisala. Ponavljam, ne znam kako će Bog prosuditi ovu situaciju, ali znam da Biblija kaže da ne moramo ništa osim ljubiti jedni druge. Sv Pavao u- čini mi se- poslanici Rimljanima kaže da ništa nikome ne dugujemo osim da jedni druge ljubimo. U Petrovoj poslanici, čini mi se, piše kako ljubav pokriva mnoge grijehe. Nemoj se toliko brinuti. Nisi ništa dužna ni tom čovjeku, ni bilo kome, osim da ga ljubiš. A ljubit ćeš tog čovjeka (i općenito ljude) ako ga uputiš na trajno riješenje. Mislim da mu nisu trajno riješenje, kako sama kažeš, tvoje mrvice ljubavi. To ga ne može dugoročno zasititi. Pronađi nekako naćin da mu pokažeš izvor Ljubavi. Tada će on biti trajno zadovoljan. Ovako, čini mi se, postaje ovisan o tebi, a to nikako nije dobro. Draga Ela, Sv. Augustin kaže: "LJUBI I ČINI ŠTO HOĆEŠ.". To i ja tebi kažem: LJUBI I ČINI ŠTO HOĆEŠ! Zamoli Gospodina da ti da Mudrosti i Ljubavi u srce da možeš mudro i s ljubavlju razmisliti o tim ljudima, što im je stvarno potrebno. Ne dopusti da itko postane o tebi ovisan, to neće nikome pomoći.

čitajuči ovo naletim na ovo na net.hr ))

PROGONITELJICA IZ CRKVE
Dogovorila svadbu s tipom, bez da je on pojma imao..
Kako je to kad jednostrana ljubav preraste u fiktivnu vezu? Ova neobična priča dolazi iz Washingtona, a glavni protagonisti jednostavno nisu na 'istoj valnoj' duljini.
Ambiciozniju djeverušu sigurno niste vidjeli
Madaline Ann Desmet (50) upoznala je muškarca u lokalnoj crkvi prije godinu dana. Ubrzo nakon upoznavanja, Madaline mu je izjavila ljubav, ali je bila odbijena. No, zaluđena gospođa 'u najboljim godinama' nije kanila odustati od svoga 'izabranika'.

Desmet je svog nesuđenog ljubavnika pratila u stopu sve dok on nije tražio sudski nalog o zabrani pristupa. Nesmetana nalogom, nastavljala ga je zvati i slati mu mejlove, no niti tu nije stala.

Nakon nekoliko mjeseci, njena nesretna 'meta' dobila je poziv službenika jedne zlatarne koji ga je upitao kako želi platiti naručeni vjenčani prsten. No, to nije bilo sve. 'Zavodnik' je ubrzo saznao i da je Desmot ugovorila vjenčanje kod lokalnog matičara i to bez njegova znanja.

Muškarac ju je tužio nakon čega je Desmet privedena, ali i ubrzo puštena da na slobodi čeka suđenje.

Na optužbu, Desmet je samo rekla kako smatra da je sve to 'glupost', te da je muškarac taj koji nju opsjeda.

Opsesivnoj i/ili zbunjenoj Desmet prijeti kazna od 10.000 dolara ili pet godina zatvora zbog uznemiravanja.


evo ela, nekaj da te nasmije i malo oraspoloži

Posebno u korizmi treba se odmaknut i od ljudi koji te udaljuju od Boga, a ne tim ljudima ugađati. Treba misliti na Božju volju, a ne na volju nekog drugog.

HVALA VAM na odgovorima i svim lijepim riječima.....


Mata, nasmijao si me!!!
Eh, zaista me to ni ne čudi, svašta ljudima pada na pamet!!

Mene je onaj čovjek toliko izludio u samo dvije kave da mi ga je dosta za cijeli život.

Ne znam, ne znam kako ga uputiti Bogu, svjesna sam da je to jedino trajno rješenje...kako ga uputiti na Boga, a da to isključuje mene jer stvarno ne želim ni minutu provoditi s njim....
Znam da ću ispasti u njegovim očima vrlo hladna i zla kršćanka - pričam mu u Bogu, a ne želim ni kavu s njim popiti....bolje da mu ni ne pričam o Bogu jer bi mu se na taj način kršćani itekako mogli zamjeriti....


No dosta, neću vas više gnjaviti time... PUNO VAM HVALA!!!! Vjerujem da će Bog imati razumijevanja za mene kad Mu dođem na Sud sa svim tim brojnim poznanstvima u kojima sam možda ispala loša...

Blago tebi ela-bredi ako imaš toliko prijatelja. Pravih, istinskih, poštenih, uljudnih ... pa to ti je suho zlato, blaženstvo ovozemaljsko. Čuvaj ih, njeguj, ljubi, žrtvuj se za njih.
Ja se danas pitam gdje su moji prijatelji? Zar je moguće da su izbrojivi na mojim prstima? Što se dogodilo s njima? Gdje su nestali? Zašto ih ne osjećam u Duhu kao prave prijatelje? Pa, s godinama trebalo bi biti da ih je što više!
Sve se nešto promjenilo. Najčešće baš sebi postavljam pitanje:"Damire, ne vidiš sebe". Ali, obično brzo stiže i odgovor:Pa, nemoguće da sam se toliko promjenio da bi išao na to da prevarim prijatelja, iznevjerim, zatajim, okrenem mu leđa kad je najteže".
Da, vremena su se promjenila a s njima i ljudi. Pokušavam naći opravdanje za svakoga, za svaki njegov potez. Pa kriza je, neimaština, rat je bio, neizvjesnost ... stotinu problema. Negdje ipak prijatelju moj moraš podvući crtu ljudskog dostojanstva. Neka nas gaze i blate ali nećemo mi jedan protiv drugoga. Pa Gospodin naš Isus je toga mnogo puta gore prolazio ali je dostojanstveno nosio svoj i naš Križ.
Mislim da je bolje ne forsirati ili prihvaćati neko prijateljstvo jer ti može samo "oteti" ljubav prema drugima, mužu, ženi, djeci .. a na kraju i Bogu.
Onaj koji ti po svaku cijenu želi biti prijatelj postat će još veći stranac u tvome srcu. Stavi Isusovu krunu oko srca kao štit i nećeš dozvoliti tijelu, očima, ušima ..da ga zatruju.
Tako i ti ela-bredi, za svoje dobro a pogotovo njegovo, predoči mu ove svjetovne, lažne okove prijateljstva, nemoj bježati, raskidaj ih pred njim pa će možda jednog dana shvatiti da su i njega sputavali te Bogu zahvaljivati za to.

Ela bredi...ja mislima da se ti ne trebas naci sa njime,pogotovo jer ti je izjavio "ljubav" i zeli biti sa tobom vise nego prijatelj.Po meni bi bilo gore da se nadjes sa njime i probudis mu neku nadu da mozda ima sanse da bude sa tobom.Onda bi ti ga se bilo teze rijesiti.
Lijepo mu kazi da ne mozes i gotovo.

Da stvarno zeli biti samo prijatelj sa tobom,onda neznam dali moramo biti prijatelji sa svakim tko zeli,mislim da bi bar morali dati sansu.Mada ako se meni netko ne svidja,karakterno,nije mi lijepo u njegovom drustvu....onda se nedruzim sa njime....bilo bi licemjerno da mi se netko ne svidja a ja glumim da mi se svidja.Naravno nezelim nikoga niti povrijediti pa mu reci to,ni ja se ne svidjam svima.Zato ako si netko nepase kao prijatelj jednostavno se na druze.Volis ga u Kristu ali nitko te ne sili da se druzis sa svakim.Vjerujem da niti ti nebi zeljela da se netko sa tobom druzi,recimo iz sazaljenja ili bilo kojega drugog razloga.

Nemogu znati kakav je netko cim ga vidim,mogu nesto predpostaviti ali moze biti laz.Zato kazem da bi mozda morali dati sansu,ako mezemo naravno.

Eto to je moje misljenje

Hvala vam na divnim odgovorima i iskrenoj želji za pomoći..ma koliko se možda činilo da to i nije neki problem...Nije velik problem, ali da mi narušava mir i ponekad cijeli život - ipak da...

E dragi Damire..... ...i ja ipak mislim da na kraju ispadne da je malo pravih prijatelja.....već i kod sebe vidim to "čišćenje" do kojega je došlo s godinama...Kod mene ih je za sad možda 15 onih koje smatram pravima....možda čak samo 10 onih za koje sam sigurna (jer već su to napravili dosta puta...) da će usred noći "pregaziti mora i planine" samo da mi pomognu....a i ja njima...

Slažem se..vi koji imate obitelji - bolje da većinu svoje ljubavi i vremena ipak dajete njima...
Nama koji nemamo obitelj (osim roditelja i braće) - prijatelji su zaista kao dio obitelji..često tako ispadne...pa je logično da se mi slobodni nekako više družimo..i da imamo širi krug prijatelja i poznanika...

Najradije bih ovom čovjeku s kojim se danas IPAK nalazim (teška srca i već mi je sad muka..trudim se uopće ne misliti na to...) rekla sve iskreno...mislim da i hoću..makar ispala hladna i zla.... ali on me zaista SILI na prijateljstvo.... Čak i kad bi bilo samo prijateljstvo (ali znam da on ima druge daljnje planove i nade.....jednostavno osjećam tu strašnu požudu koja pršti iz njega ma koliko se on borio....a ne može se boriti na pravi način jer je jako zatrovan..i jer još nije upoznao Boga na pravi način)....
Gotovo ljuta ću doći na tu kavu...i već sad mi je žao....ako neću pronaći prave riječi...koje ga neće puno povrijediti..i zbog kojih neću ispasti drska i zla.... Ogorčen je na licemjerne vjernike.

Ma nalazim se s njim samo zato jer duuugo nisam osjetila takav jad iz druge osobe. Upoznala sam razne muškarce...svakakve "ženskare" i ranjene duše...ali nekog tko me toliko zaprepastio teretom koji vuče za sobom (a nije ga svjestan) - nikad...

Spomenuo je da je spavao s više od 200 žena....i znam da ne laže....jednostavno se na njemu i u njemu to vidi.... Potpuno je izopačen i vulgarnost dolazi iz svake njegove riječi...iz svakog pogleda.... Na prvi pogled, kad sam ga znala samo iz viđenja (poslovno) i iz par pozdrava, te da je bivši dečko moje dobre kolegice koja je vjernica, mislila sam: Kako fin i otmjen, zgodan čovjek!
Kakvog li šoka nakon samo jednog razgovora s njim......koliko prvi dojam može prevariti....

A uza svu tu vulgarnost, čovjek ima nevjerojatne poslovne sposobnosti i dobre namjere...On zaista nije svjesno zao...iako sam na te dvije kave doživjela i da je rekao da gazi one koji se njemu zamjere, tj. koji su zli prema njemu...Da će za one koji su dobri prema njemu i život dati za njih...ali za one koji ga iznevjere - njih će zgaziti....
Kakve li zaslijepljenosti....
U jednom trenutku su mu čak i oči zasuzile...u razgovoru sa mnom...rekao je tad da nikad nije upoznao sličnu žensku osobu....rekao je da je prvo mislio da glumim i da se pretvaram da zaista živim po 10 Božjih zapovijedi....da je mislio da sam luda...da imam psihičkih problema...

Kad sam vidjela da je takav čovjek pustio suzu jer je bio potresen mojim riječima o Bogu...i shrvan valjda tugom što on ipak nikako nije za mene...tj. ja sam mu objašnjavala da se nikad neću zaljubiti u njega....
(zamislite da vam netko govori da ćete se sigurno zaljubiti u njega...kakve li samouvjerenosti....a vi se suzdržavate da ne pobjegnete od muke jer vam je mučno kad ste čuli koliko je to srce i tijelo zatrovano bludnošću....)


Da, najlakše bi bilo da ne odem na tu kavu.....najlakše....
Ali bi li bilo pravedno prema njemu?

Negdje sam napisala....jedna muška osoba koja me zadivila svojim ponašanjem nikad me nije pozvala na kavu... Samo jedna. I znam koliko mi je i danas žao zbog toga. Taj čovjek, uza sve poštovanje i dragost koje ima prema meni, ipak nikad nije poželio sa mnom porazgovarati uz kavu ili ručak...Zbog toga sam rekla da će kod mene svatko imati pravo na jednu kavu....ma koliko mi čak i mrzak bio...ali na toj kavi ću sve objasniti...objasniti da se ne mogu vezati čak ni prijateljski ni poznanički....
I iz neke ljubavi i obveze prema ovom čovjeku kao svom bratu u Kristu - otići ću danas na tu kavu.

Molim vas, tko stigne, sjetite me se...da mi Sveti Duh da mudrosti i ljubavi reći prave riječi....i da njega odmakne od mene....