sv. Faustina Kowalska - Dublja spoznaja Boga i strah duše
† "Najprije Bog susreće dušu.Bog se obraća kršćaninu,čovjeku...
Na početku Bog se daje spoznati kao svetost,pravednost,dobrota,- dakle milosrđe.Duša ne spoznaje odjednom sve, ali u pojedinačnim prosvjetljenjima odn.Božjim približavanjima. Ona ne traju dugo, jer takvo svjetlo ne bi se mogloizdržati. Za vrijeme molitve duša spoznaje sjaj toga svijetla, po kojem joj postaje nemoguće moliti na dosadašnji način.Sva muka i napor,da bi se molilo kao prije,ostaje uzaludnim. Potpuno je nemoguće dalje moliti kao prije primanja ovog svijetla.Svjetlo koje joj je dotaklo dušu živi u njoji ništa je ne može omamiti ili pomračiti. Bljesak spoznaje Boga privlači dušu i rasplamsava ljubav prema Njemu. Isti bljesak omogučuje duši istodobno spoznati što je ona, a ona vidi svu svoju nutrinu u jednom višem svjetlu.Ona se uzdiže s užasom i strahom. Ona pak ne ostaje u tom užasu nego se počinje čistiti, ponižavati se i bivati manjom pred Gospodinom. Svjetla postaju tim jača.,brojnija i sveprodiruća,što se duša više čisti. Ako duša vjerno i hrabro odgovori na prve milosti Bog je ispunja Svojim utjehama i daje sebe osjetno iskusiti. Duša ponekad spoznaje način nutarnjeg susretanja s Bogom i izuzetno se raduje. Ona misli da je upravo postigla dati stupanj savršenosti, jer su se pogreške i manjkavosti u njoj uspavale. Ona misli da ih više nema. Ništa joj se ne čini teškim - za sve je spremna. Ona počinje uranjati u Boga i uživati Njegovu milinu. Nošena milošću i nije svjesna toga da joj može doći vrijeme ispitivanja i kušnje. Uistinu, to stanje ne traje dugo. Dolaze i drugi trenuci. Ipak moram spomenuti da duša vjerno odgovara Božjim milostima ako ima prosvjetljna i ispovjednika kojemu sve povjerava.
† Iskustva Boga u duši, koju Bog posebno ljubi. Kušnje i tama, Sotona..
Ljubav duše još nije takva kakvu Bog želi. Duša gubi iznenada Božju nazočnost. U njoj nastaju različite pogreške i nedostaci,protiv kojih mora izdržati grčevitu borbu. Sve pogreške podižu joj glavu,ali budnost duše je velika. Mjesto Božje nazočnosti zauzima suhoća i duhovna suša. Duša ne nalazi nikakve slasti na duhovnim vježbama. Ne može moliti ni kao ranije, niti kako je naposljetku molila. Ona se baca na sve strane i ne nalazi nikakvog zadovoljstva.Bog se skrio pred njoj i ne nalazi utjehe kod nijednog stvorenja. Nitko od stvorenja ne može je utješiti. Duša strastveno teži Bogu , ona pak vidi svoju bijedu i počinje osjećati Božju pravednost. Ona misli da je izgubila sve Božje darove. Njezin razum kao da je zatomljen.Tama spopada cijelu dušu. Započinje neshvatljiva muka. Duša se trudi ispovjedniku predstaviti svoje stanje,ali ne biva shvaćena. Tim upada u još veći nemir. Sotona započinje svoje djelo.Vjera ostaje u vatri. Borba je velika. Duša poduzima napore, ustrajna činom volje kod Boga. Sotona se približava još bliže, s Božjim odobrenjem - ufanje i ljubav su na ispitu. Kušnje su užasavajuće ali Bog potajice potkrepljuje dušu. Ona toga nije svjesna, ipak ne bi se drugačije mogla održati. Bog zna, što on može dopustiti. Duša se vodi u kušnju nevjere prema prema objavljenim istinama, da bude neiskrena prema ispovjedniku. Sotona joj govori:"Vidi pak, nitko te ne razumije. Čemu o tome govoriti?"
U ušima joj odzvanjaju riječi, koje plaše i ona misli da ih je izgovorila prema Bogu. Ona vidi što ne želi vidjeti. Čuje , što ne želi čuti. Užasno je u takvim situacijama ne imati iskusnog ispovjednika. sama nositi teret, ipak trebala bi ukoliko je u njenoj moći, potražiti prosvjetljenog ispovjednika, inače bi se mogla slomiti pod tim teretom, i tako često biti nad ponorom. Sva ova iskustva su teška i mučna. Bog ih ne dopušta ni jednoj duši koja prethodno nije iskusila dublji susret s Bogom i osjetila Njegovu božansku milinu. Bog time ima za nas neistraživu nakanu. Često pripravlja Bog dušu na sličan način za buduće kazne i velika djela. Bog želi dušu pročistiti kao čisto zlato, ali to još nije kraj kušnje. - Postoji još kušnja nad kušnjama - potpuna odbačenost od Boga."
|