Dragi forumaši, želim vam svima lijep pozdrav!
Evo pratim vas duže vrijeme pa sam napokon odlučila i da se javim
Odgojena u katoličkoj obitelji, 34 godine, u braku s dvoje djece...
Kao dijete imala sam lijepu djetinju vjeru koju su mi najviše usadile moje bake, a ona se polako počela gubiti od moje 15 godine, pa u potpunosti do moje 33 godine. U tom razdoblju, moje je srce potpuno otvrdnulo.. Boga više nije bilo..On je za mene bio samo utjeha za bakice. Odlasci u crkvu bili su rijetki, a i kad bi išla stalno bih pogledavala na sat..a ono na kraju "idite u miru, Bogu hvala" bilo mi je najdraže
. Ispovijed i pričest bili su još rijeđi jer to mi ništa više nije značilo u životu. Unatoč stalnim prigovaranjima moje mame i baka ništa nije moglo doprijeti do mene..i tako kao što rekoh sve do moje 33 kad sam ponovno spoznala Boga i kad je klica vjere posađena u meni ponovno počela rasti. Mislila sam, da li bi se sve to možda i dogodilo da nisam prošla veliku kušnju za koju nisam mogla ni zamisliti (tada) da bi se meni mogla dogoditi (ali o tome neki drugi put).
Ali sada znam, da ta kušnja i taj križ koju je dopustio je bio moj put prema Njemu i moja svjetlost u tami..
Ipak, unatoč tome još uvijek tražim i moje srce nije potpuno mirno..
Ne boj se. Procitaj svjedocanstva i sudbine neke upisane ovdje na Tt, i shvatit ces da nisi sama i da se to ne dogadja samo tebi, da je put nas bez obzira na slobodnu volju, vec dobro utaban koracima, i da se sve desava sa razlogom i da iza svake noci jos uvik svane jutro, i iznova izadje sunce! Btb
Login
FAQ
Chat
Traži
i tako "naletela" na ovaj divan forum; baš mi je drago zbog toga...Znači ne kada ja hoću, nego kada Bog hoće. 
