www.tebe-trazim.com

Drago moje dijete!

Ove godine Mali Isus našoj obitelji dolazi u teškim trenucima besparice i materijalnih problema.
Naša nastojanja da uspijemo nekako popraviti stanje imaju slabe rezultate i sami ne znamo što ćemo i kako.
Uspjesi našeg rada su neznatni, a lako bismo bez svega materijalnoga mogli ostati, bez posla, u ovrhama i dugovima, a nije sigurno da nećemo biti suđeni zbog poslovanja naše tvrtke.

Ti, dijete moje drago, znaš da si nam uvijek bilo prvo u svemu, da su sva naša nastojanja i aktivnosti bili usmjereni tome da Tebe odgojimo da budeš kako treba. Sigurno se, bolje od mene, sjećaš svih priča koje sam Ti pričao, svih šetnji, druženja, godišnjih odmora, učenja i sveg drugog vremena što smo ga zajedno prošli. Meni je, kao i Tvojoj mami, bilo prelijepo u svakom trenutku otkako si nam došlo i otkad je Tvoje srce počelo kucati u majčinu krilu!
Naša si nada i sve što vrijedi na ovome svijetu i zato Ti pišem ovo pismo, čestitku za ovaj Božić 2014. godine.
Nemam novaca, ni za kavu ni sendvič, nisam Ti ništa kupio kao poklon za Božić, a znam da se dobro sjećaš svih poklona i proslava ovog najradosnijeg Blagdana, no sad je puno drugačije, žao mi je što je tako, a svjestan sam da i Ti samo osjećaš da je sve skromno.
Ti to nisi zaslužilo i zato mi je žao i plačem dok ovo pišem.

Teško mi je bilo smisliti što bih i kako ovog Božića Tebi stavio pod bor, no moram Ti reći da će ove godine pod tamo biti neka sitnica koju će Ti mama iz čudesne majčinske pričuve kupiti, a ja ne mogu staviti ništa…
Dajem Ti samo sebe, Tvoga oca koji te nešto malo naučio i odgojio da budeš takvo kakvo jesi; najmilije, najbolje, najljepše dijete na svijetu!
I znaj da u svagdašnjoj molitvi Isusu i Njegovoj Mami molim za Te.

Budi i dalje takvo kakvo jesi, dobar, drag i pošten čovjek i nikad, ma što se dogodilo, ne zaboravi da si moje sve!

Neka Ti Mali Isus donese radost u Tvoje toplo, najdraže srce!

Tvoj tata

Vrlo cesto topla rijec je najbolji dar pod bor, jer ostaje i onda kad se svi darovi otvore i kad vise nisu interesantni i kad se iskoriste i i jednaog dana postanu samo dio smeca, topla rijec jos uvijek ostaje da zraci toplinom. Osobito uvijek se najvise obradujem sitnici, jer sitnice ne obvezuju da budu uzvracene a znak su da je neko ipak mislio na mene.

Najbolji je dar čovjek, kako nam je Bog dao Isusa, pravoga Boga i pravoga čovjeka tako i mi trebamo darivati sebe drugima.
No sve je to ponekad jako teško nama ljudima jer smo samo ljudi...

Bili su i prošli izbori.
Za nas u teškoćama će se malo toga dobroga dogoditi tko da na kraju pobjedi od ovo dvoje...
Nije za nas život na ovome svijetu, stvoreni smo za puno bolje!
Neka nam je Bog na pomoći!

Idu naprijed, samo prema kuda idu?
Nije li put pakla prepun najboljih namjera (obećanja predizbornih)...
I puka gladnog igara, ali i pečenke iz tvoga posta...
Nije samo kod nas, ima toga i zapadno od Kupe i Sutle, ali i istočno od Une, Drave i Dunava....

Naš put je drugačiji, Teži. Moj je u ovom vremenu težak, možda pretežak za moja ljudska mjerila, no što vrijedi moj metar ljudski, sigurno Dragi Bog zna koliko mogu na pleća pa da dođem do cilja...
Uzdam se u Boga, ne u političare jer kažu da je politika, ljudsko umijeće mogućeg, a mome i ei vašem Bogu baš sve moguće, a ne neka trivijalna djelatnost od skupljanja 1.400.000 potpisa za predsjednika kukavne, jadne, male Hrvatske.

Neka nam je svima Hrvatima, svom puku svijeta Uskrsna Sveta noć Uskrsnuća Gospodina Isusa Krista na pomoć!
Neovisno o politici u Hrvatskoj koja nas nikad nije mazila bez obzira tko bio na vlasti...

Sinu piše Ti, velikim slovom, Isusa i njegovu majku ("Majku") isto piše velikim slovom. Samo svoju ženu, a sinovu majku, piše malim slovom.

Slazem se da se u ovo dvoje nemozemo pouzdati,naravno pozvani smo da slijedimo Krista i da se u Njega jedinog uzdamo.Nakon tolike prolivene krvi i patnje nas Hrvata,opet smo na pocetku, i nize od toga.Izvarani,pokradeni,sve sto nam je sveto bacili su u blato oni koje smo i birali(ako je ista regularno),pitan se ocemo li morati kao Izraelci biti 40 godina u pustinji lutati dok se ne vratimo prvoj Ljubavi i shvatimo da je samo u Bogu spas,te da s Njim na celu imamo dovoljno pameti i snage da stvorimo pravu drzavu,a ne da slijedimo bespogovorno EU i ove nase dodvornike i kojekakve sile mraka iz proslih vremena koje nas i dalje zatvaraju i blokiraju kroz medije i na sto drugih nacina.
Posteni ljudi ne primaju zasluzenu placu,obitelji gladuju,mladi bez posla a oni koji su za takvu situaciju zasluzni kupuju jahte,vile,luksuzne automobile,ne placaju porez,i jos ih se predstavlja kao uzorne gradjane......
S druge strane se napada na don Damira,biskupa Ivasa i cijelu Katolicku Crkvu;mi smo zatucani,priglupi,zivimo kao u srednjem vjeku a jedino svijetlo je jos u Katolickoj Crkvi ii glas zdravog razuma.
Hvala Bogu sto nas toliko ljubi pa nas nije stvorio za rspadljivost i u nase srce je usadio ceznju kao putokaz k Njemu i nemirno nam je srce dok se ne sjedini s njim.
Sva nasa snaga dolazi od njega te nema straha ako zavrsimo i mucenickom smrcu,On je sa nama

Naravno! Ne razumiješ zašto je tako pisano i neću ti objašnjavati.

Bezvremenske su patnje i problemi našeg naroda.
U dijelu propovijedi koju je blaženi Alojzije Stepinac imao 31.10.1943. on kaže:

»Bog je naš Stvoritelj, a mi bijedni zemaljski crvi, koji svojem Stvoritelju dugujemo poštovanje i poslušnost, ili, drugim riječima, mi smo veliki dužnici Božji. A, evo, ima već više od dva stoljeća, da Europa, a i čitav svijet, koji je htio biti pametniji od Boga, uskraćuje Bogu dužno poštovanje. Tko da ocrta sav smrad, što je izbačen protiv Boga preko novina i knjiga samo u zadnjih dvadeset godina? Tko da vjerno ocrta zločinačke pobačaje, izvršene u zadnjih dvadeset godina u ime tobožnje znanosti i tobožnjih socijalnih indikacija? Tko da opiše svu prljavštinu života tolikih bračnih drugova? Tko da opiše sve zlo, što ga je donijela poganska moda današnjeg ženskog svijeta? Tko da opiše svu razuzdanost i nepoštenje, što se u zadnja dva decenija opažala na morskim plažama i drugim kupalištima? Ta dovoljno se sjetiti samo naše rijeke Save.« Današnje nevolje plod su naših grijeha i Božja kazna. Mi smo »radi naših grijeha pali u ruke Boga živoga, koji danas poput groma obara ne samo pojedine gradove i sela, nego i čitave narode«. Zato, ako se želimo spasiti od potpune propasti, moramo se »poniziti pred Bogom i iskrenom pokorom okajavati grijehe«.

Ne važi li to i za nas u današnje vrijeme?

Naravno da vrijedi,suodgovorni smo za danasnje stanje i jedino rijesenje je ponizno vracanje Isusu koji je nas put i cilj,a kako je i rekao tko mu dodje nece ga izbaciti