Ivan Evanđelist Šarić – Pouka na Prvu nedjelju korizmenu
Molitva prije pouke
Vječna riječi Božja! Jedinorođeni Sine Božji! Molim te, nauči me, da budem uistinu velikodušan! Nauči me, da ti služim, kako ti to zalužuješ! I da ti dajem ne brojeći. I da se borim ne gledajući na rane. I da radim ne tražeći odmora. I da se žrtvujem ne očekujući druge nagrade osim svijesti, da sam ispunio Tvoju svetu Volju. Amen.
Evanđelje Mat. 4, 1-11.
U ono vrijeme odvede Duh Isusa u pustinju, da ga đavao kuša. I postivši četrdeset dana i četrdeset noći napokon ogladnje. I pristupivši kušač reče mu: Ako si Sin Božji, reci, da iz kamenja ovog hljebovi postanu. A on odgovarajući reče: Pisano je: Ne živi čovjek o samom hljebu, nego o svakoj riječi, koja izlazi iz usta Božjih. Tada ga uze đavao u sveti grad, i postavi ga navrh hrama, pa mu reče: Ako si Sin Božji, spusti se dolje; jer je pisano : Anđelima svojim zapovjedit će za tebe, i na rukama ćete nositi, da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. Reče mu Isus: Ali je i pisano: Ne kušaj Gospodina Boga svojega! Opet ga uze đavao na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu, i reče mu: Sve ovo dat ću tebi, ako padneš, te mi se pokloniš. Tada mu reče Isus: Idi, sotono, jer je pisano: Gospodinu se Bogu svojemu klanjaj, i njemu jedinomu služi! Tada ga ostavi đavao; i gle, anđeli pristupiše i služahu mu.
Pouka na temelju svetog Evanđelja
NapastiIsus je eto bio napastovan od sotone, kako nam to pripovijeda današnje sveto evanđelje. Bio je napastovan opet i opet. I sveci su Božji bili napastovani od sotone. Bili su napastovani opet i opet. Sveti Pavao Apostol, koji je bio uznesen do u treće nebo, imao je u svojem tijelu žalac, koji ga je dražio na grijeh. Pa ne će ni nas pustiti na miru ta napast. Napast od sotone paklene, napast od opakog svijeta, napast od vlastitog tijela. Koliko već nemira i nepokoja bilo je u duši i savjesti našoj od tih napasti!
A mnogi misle, da je imati napast jedna sramota. Oni imaju krivo. Jer eto i božanski naš Spasitelj bio je napastovan. Sveti Jakov Apostol kaže : »Svakoga napastuje njegova vlastita požuda, koja ga vuče i mami.« [Jak. 1, 14.] A zlatna knjiga »Nasljeduj Krista« piše: »Nitko nije tako savršen i svet, da ga ne bi katkad snašle napasti, i ne možemo biti posve bez njih.«
Drugi opet misle, da smo u nemilosti kod Boga, ako smo u napastima. I oni imaju krivo. Koga napastuje sotona? Zar onoga, koga već ima u svojoj vlasti? Ne, već baš onoga, koji je u milosti Božjoj.
Opet neki drže napast odmah za grijeh. Imaju krivo oni. Ne znaju, što je grijeh. Grijeh je onda, kad znatice i hotice pristanemo uz napast. Dok se mi napasti u srcu i u duši svojoj opiremo, dok je odbijamo od sebe, dok uzdišemo Isusu i Blaženoj Gospi, dotle nema u nama grijeha od te napasti.
Napasti su dapače na spasenje odabranicima Božjim. Lijepo kaže sveti Augustin: »Nema slavlja bez pobjede; nema pobjede bez borbe; i nema borbe bez neprijatelja, bez napasti.« Napasti su jedno čistilište, u kojem se duša čisti. U napastima vidi se, koliko je tko napredovao u kreposti. U napastima bivaju nam zasluge veće, a krepost bolje izlazi na vidik. Na bojnom polju pokazuje se, kakav je tko vojnik. Napasti nas drže i čuvaju u poniznosti. One nam otkrivaju, što smo bez Boga, i što smo sami po sebi. »Bez Boga ne možemo ništa učiniti.« [Iv. 15, 5.]
Ali treba nam znati, kako čemo najlakše odoljeti napasti. »Bdijte i molite se, da ne padnete u napast!« kaže naš Spasitelj. [Mark. 14, 38.] Bdijte! Oprez! To je prvo oružje. Treba dobro pripaziti na svoje korake. Treba svakoj napasti odmah vrata zatvoriti. Odmah, čim ona pokuca na vrata. U prvi čas odlučno se odupri! Ne igrati se i ne šaliti se sa napasti! Već odmah, kao i Spasitelj naš, reci svakoj napasti: »Idi, sotono!« To osobito vrijedi kod nečistih misli i napasti.
I moliti se treba. Bez Boga, kako rekosmo, ništa. A »sve mogu u Isusu, koji mi moć daje«, recimo sa svetim Pavlom! [Filiplj. 4, 13.] I sa prorokom Isaijom govorimo: »Gospodin je meni mišica svako jutro, i spasenje moje u nevolji.« [Isai. 33, 2.]
I boriti se treba. Veli Prorok : »Oglasite sveti rat ! Tko je slab, neka reče: junak sam.« [Joel 3, 9.]
Dobro je sredstvo protiv napasti i to, da očitujemo u svetoj ispovijedi svoje napasti. Sotoni je najmučnije, kad smo iskreni i ponizni u svetoj ispovijedi. I u svetoj ispovijedi dobit ćemo savjet i utjehu, postat ćemo jaki, jači od svih neprijatelja i napasti, jači od mesa i krvi, jači od svih kumira ovoga svijeta.
Ima i drugog još oružja u borbi proti neprijateljima našeg spasenja, proti napastima.
Sveti Jeronim ostavio je Rim i njegove napasti, pa se povukao u pustinju. Ali ga je i u pustinji našla sotona sa svojim napastima. Sveti Jeronim nije izgubio srčanosti. Trapio se, postio, bičevao se. A ništa mučnije sotoni i njegovoj napasti, nego kad trapimo svoje tijelo, toga ortaka sotonina. Sveti bi Jeronim sa pokorom spajao i molitvu i razmatranje, razmatranje o posljednjim stvarima. I stoji pisano: »U svim djelima svojim spomeni se posljednjih svojih, i ne ćeš u vijeke sagriješiti.« [Crkv. 7, 40]
Često puta dosta je samo prekrstiti se, da sotona pobjegne sa svojom ružnom napasti. Ovo je svjetovao sveti Antun Pustinjak svojim učenicima. Ovo svjetuje i sveti Jeronim u pismu djevici Demetriji. Sveti Leonard svjetuje u napasti uzdahnuti: »Moj Isuse, milosrđe!« Drugi svjetuju ovaj uzdah: »Isuse, Marijo, Josipe!« Drugi opet preporučuju ovaj zaziv: »Marijo bez grijeha začeta, moli za nas, koji se k Tebi utječemo!«
A dobro je i latiti se odmah kakvoga posla, čim se pomoli napast. I dobro je poškropit se svetom vodom. I dobro je na sebi imati koju svetu stvar, kao skapulir, medaljicu, križ.
A nipošto, nipošto poslušati sotonu, koja nam šapće: »Pa samo jedamput učini to, i onda više ne ćeš !« Povijest nam kazuje, kako je asirska kraljica Semiramida izmolila od svojega muža, da samo jedan dan vlada mjesto njega. I ona je u taj dan dala razoružati kralja i odsjekla mu glavu njegovim vlastitim mačem. To je povijest svake ružne napasti, kad na nju jedamput pristanemo.
Odlučujem u ime Božje, da ću se u svakoj napasti odmah uteći Isusu i Blaženoj Gospi kojom Zdravomarijom. I sve dotle ću šaptati »Zdravo, Marijo«, dok ne prođe ta ružna napast, koja krije u sebi samo gorku varku.
Molitva poslije pouke
Vječna riječi Božja! Jedinorođeni Sine Božji! Molim te, nauči me, da budem uistinu velikodušan! Nauči me, da ti služim, kako ti to zalužuješ! I da ti dajem ne brojeći. I da se borim ne gledajući na rane. I da radim ne tražeći odmora. I da se žrtvujem ne očekujući druge nagrade osim svijesti, da sam ispunio Tvoju svetu Volju. Amen.