www.tebe-trazim.com

Dio iz knjige jednog svećenika koji je objavio nekoliko knjiga...

Marija i čudesa

Mi često čujemo kako ljudi šire glasine da se negdje dogodilo čudo: ukazao se Isus, pojavljuje se Marija, događaju se neka čudesna zbivanja. No, najčešće se prenose smiješne i neozbiljne priče. Već na prvi pogled očito je da to ne može biti Božje čudo. A zašto ljudi ipak lako u to povjeruju? Ljudi vole neobičnosti, senzacije. Novinari zlorabe tu njihovu slabost. Još više raspiruju njihovu maštu ne bi li dobili za sebe što više materijala. I Herod se bio obradovao kad su mu doveli Isusa - mislio je da će ga Isus svojim čudesima zabaviti i zasititi mu radoznalost. Ima i ljudi čija je vjera slaba pa misle da će im čudo pomoći da se oslobode vjerskih sumnji. Ima i takvih koji žele da čudo posrami nevjernike, a pokaže da su oni - vjernici u pravu kad vjeruju u Boga.
U životopisu kralja svetog Luja IX. čitamo ovo:
U jednoj pariškoj crkvi pokazao se Isus u Presvetom oltarskom sakramentu. Narod je grnuo u masama da vidi to čudo. Pozvali su i kralja, ali on odgovori: "Kad bih ja u Oltarskom sakramentu ugledao živoga Krista, odmah bih glavu oborio i oči čvrsto zatvorio." "A zašto, sveti kralju"?, pitali su ga."Da mi ne propadne nagrada za vjeru", odgovorio je.
Kako ispravan i pametan odgovor svetog čovjeka!
Što mi trebamo misliti o čudesima? Svemogući Bog može učiniti čudo. Može i čovjek kojemu Bog podari tu moć. Isus je činio čudesa koliko je bilo potrebno u njegovu spasiteljskom djelovanju. Ozdravljao je bolesne, ali ne sve; od gladnih nije nikoga učinio bogatim. Čovjek se treba Bogu utjecati u svim nevoljama. Može i čudo očekivati, ali se konačno mora podložiti Božjoj providnosti. Veliku štetu čine vjeri oni neozbiljni vjernici, još i više oni ljudi u Crkvi koji neodgovorno raznose glasine o čudesima.

Ivan Sirovec: Marijin svibanj i listopad (2009)

...vrijedi stati i promisliti.

Čemu onda postmodernistička, pomalo opsesivna, težnja za senzacijonalizmom; nadasve plastičnim i osrednjim; ili su pak "čudesa" subjektivne naravi ; što je meni čudo,ne mora biti i tebi.Ne znam,imam dojam da nas sve manje razmišlja na način, koji si gore opisala.Iako, nije zgoreg, s vremena na vrijeme,iskusiti pokoje čudo.

To je bilo ujedno pitanje-komentar-opservacija, a odgovori na tvoja pitanja su mahom negativni.

Cuda su kadikad potrebna,posebice na putu obracenika,i sam Isus npr.uskrisava Lazara radi jednog oblika cuda..Jer Lazar ionako mora "ponovno" umrijeti,al vec dotad je Isusov prijatelj.Kasnije u doba sjedinjenja,cuda nisu potrebna,jer se uvidja da je Bog veci od svakog cuda kojeg ljudska dusa moze dozivjeti.Dapace sad i dusa bjezi od njih,a ako se i ona dogode ne "prima" ih u srce.

http://www.dnevno.ba/vijesti/video-jesu ... bom-90113/

Vrlo zanimljivo...za prvog biskupa Žanića se već odavno znalo...za drugoga ne,ali njegovo ponašanje je uvijek bilo čudno, ekstremno, pa nije za čuditi
Da mrzi franjevce patološki, to se naravno zna

Ako to piše na dnevno točka hr onda je to utvrđena istina i sve je jasno.

Hrvoje, kao i uvijek samo ga zanima objektivna istina i ništa više.

Pa di si johnny kuco stara!

Evo me, izgleda. Vidim da se priča o UDBI i KGB-u pa sam morao prokomentirati.

To su ti ti veliki vjernici. Mi, gamad, ih nismo dostojni.
Nego di se gubis? Jesi se ozenio? Dica?