Marija, zvijezda nade
Himnom sastavljenim na prijelazu iz 8. u 9. stoljeće, dakle prije više od tisuću godina, Crkva Majku Božju pozdravlja sa »zdravo, zvijezdo mora«: Ave maris stella. Čovjekov je život putovanje. Prema kojem cilju? Kako pronaći put do toga cilja? Život je poput nekog putovanja morem povijesti, često mračnim i uzburkanim, putovanja na kojem otkrivamo zvijezde koje nam pokazuju put kojim nam valja ići. Prave zvijezde u našem životu su osobe koje su znale živjeti ispravno. One su svjetla nade. Sigurno je Isus Krist svjetlo, sunce koje je granulo nad svim tminama povijesti. Ali da bismo došli do njega, trebamo također neka nama bliža svjetla, a to su osobe koje zrače svjetlom koje crpu iz njegova svjetla i predstavljaju nam tako putokaz na našem putovanju. A koja bi osoba mogla biti više za nas zvijezda nade od Marije, koja je svojim »da« samom Bogu otvorila vrata našega svijeta; ona koja je postala živi Kovčeg Saveza u kojem se Bog utjelovio, postao jedan od nas, razapeo svoj šator među nama (usp. Iv 1,14)? Zato se njoj obratimo: Sveta Marijo, ti se ubrajaš među one ponizne i velike duše u izraelskom narodu koje su, poput Šimuna, iščekivale »Utjehu Izraelovu« (Lk 2,25) i, poput Ane, očekivale »otkupljenje Jeruzalema« (Lk 2,38). Stoga razumijemo sveti strah koji te obuzeo kada ti se anđeo Gospodnji ukazao i rekao ti da ćeš na svijet donijeti Onoga koji je bio nada Izraela i kojega je svijet iščekivao. Po tebi, po tvojem »da«, tisućljetna je nada postala stvarnost, ušla je u ovaj svijet i u njegovu povijest. Ti si svojim riječima: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1,38) dala svoj ponizni pristanak na taj veliki zadatak. Kada si puna svete radosti pohitila u Judejsko gorje svojoj rođakinji Elizabeti, postala si slika buduće Crkva koja, u svojem krilu, pronosi kroz povijest nadu svijeta. Ali osim radosti koju si svojim Veliča riječju i pjesmom pronijela do ljudi svih vremena, čula si od proroka i mračne nagovještaje trpljenja sluge Božjega na ovome svijetu. Nad betlehemskom štalicom u kojoj se rodio zasjala je snažna svjetlost anđela koji su donijeli radosnu vijest pastirima, no u isti mah bijaše više no vidljivo Božje siromaštvo na ovome svijetu. Starac Šimun zborio ti je o maču koji će probosti tvoje srce (usp. Lk 2,35), o tome da će tvoj Sin biti na ovome svijetu znak osporavan. Kada je Isus započeo s javnim djelovanjem, ti si morala ostati po strani kako bi se mogla širiti nova obitelj, koju je on došao zasnovati i koju će činiti oni koji slušaju i čuvaju njegovu riječ (usp. Lk 11,27 sl). Unatoč velikoj radosti kojom je bio označen početak Isusova javnog djelovanja, već si u nazaretskoj sinagogi imala priliku uvjeriti se koliko je istinita ona riječ da će on biti »znak osporavan« (usp. Lk 4,28 ss). Osjetila si kako prema Isusu raste sve veća mržnja i neprijateljstvo, koje je imalo svoj vrhunac na križu, na kojem je Spasitelj svijeta, iz loze Davidove, Sin Božji umro kao najveći zločinac, izvrgnut porugama, raspet između dvojice razbojnika. Stojeći podno križa začula si Isusove riječi: »Ženo! Evo ti sina!« (Lv 19,26). S križa si primila novo poslanje. Od toga si trenutka postala nova majka: majka svih onih koji žele vjerovati u tvoga Sina Isusa i slijediti ga. Mač boli probo je tvoje srce. Je li tada umrla nada? Je li tada svijet ostao potpuno bez svjetla, a život izgubio smisao? U tom si trenutku, vjerojatno, duboko u svom srcu ponovno začula one riječi kojima je anđeo odgovorio na tvoj strah u trenutku navještenja: »Ne boj se, Marijo« (Lk 1,30). Koliko je puta Gospodin, tvoj Sin, rekao isto svojim učenicima: Ne bojte se! U noći Golgote ti si iznova čula te riječi. Prije no što će biti izdan, svojim je učenicima rekao: »Hrabri budite - ja sam pobijedio svijet« (Iv 16,33), »Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši« (Iv 14,27). »Ne boj se, Marijo!«. Tada u Nazaretu anđeo ti je također rekao da »njegovu kraljevstvu neće biti kraja« (Lk 1,33). Je li ono možda završilo i prije no što je započelo? Ne, podno križa, po samoj Isusovoj riječi, ti si postala majka svih onih koji vjeruju. U toj vjeri, koja i u tami Velike subote daje sigurnost nade, koračala si ususret uskrsnom jutru. Radost uskrsnuća dotaknula je tvoje srce i na nov te način povezala s učenicima, predodređenima da postanu Isusova obitelj po vjeri. Na taj si se način našla u zajednici vjernika koja je na dan uzašašća jednodušno molila za dar Duha Svetoga (usp. Dj 1,14) i primila ga na dan Pedesetnice. Isusovo »kraljevstvo« bilo je nešto sasvim drugo od onoga što su ljudi mogli zamisliti. To je »kraljevstvo« započelo u tome trenutku i ono neće imati kraja. Tako ti ostaješ među učenicima kao njihova majka, kao Majka nade. Sveta Marijo, Majko Božja, nauči nas vjerovati, ufati se i ljubiti s tobom. Pokaži nam put prema njegovom kraljevstvu! Zvijezdo mora, sjaj nad nama i vodi nas na našem putu! Benedikt XVI., "Spe salvi"
|