www.tebe-trazim.com

kako se vi nosite u vašem običnom svjetovnom životu sa osobnim načelima vjere i života po njoj??
kako riješavate situacije kolega,šefova,podređenih...
kako se ponašate ako trebate reći neistinu klijentu/kupcu, i to vam dirigira vaš šef...ili kako bi se ponašali u toj situaciji da ste u njoj???
da li bi dali otkaz i time možda ugrozili svoju egzistenciju ili bi se molitvom pokušali izvući/riješiti tu situaciju???

Ne kazem neistinu,jer ne moze sef biti taj koji ce mi to narediti,a da ja svijesno pocinim grijeh............
Otkaz,pa!!!!!!!
Jako vjerujem i ne znam kako mi moze biti ugrozena egzistencija,ako nesto napravim sa vjerom..........
Ne znam sto znaci biti ugrozena egzistencija.......
Ako je to nemati za hranu,imam troje djece i svi se mi znamo odreci puno toga ako je potrebno pa i hrane.........
ali sve nam se dobrim nadoknadi......
Puno puta smo bili bez icega,ali u najpotrebnijem momentu imali smo sve.........
Ne znam tko moze biti ispred Isusa u krscanskom zivotu........
Moliti se mozemo i ako ne popustimo sefu .........
Jer bas ne vidim vijeru ako napravim ono sto sef trazi,a grijeh je,a iza toga se molim,ili prebacim to na sefa......pred Njim odgovarat cemo za svoje grijehe........
To je onda strah,a tko vjeruje ne bi trebao popustati iz straha za egzistencijom..........

slažem se s tobom u potpunosti...i uvjerena sam da uvijek postoji način na koji se može izreći istina ....

no eto nedavno sam bila u situaciji gdje smo intezivno razgovarali o tim situacijama....i svatko je donosio svoj sud....
nitko nije bio za to da se govori neistina....no u praksi to nije izgledalo tako....

ali evo potakla si me na jedno pitanje....veliš imaš troje djece....
vjerovatno imaš i muža...
pa ti je vjerovatno tui negdje pri ruci i nekiod roditelja...tvojih ili njegovih...

no šta da si sama sa djetetom i da ti je takav posao jedini izvor prihoda....

i dalje pretpostavljam da mislimo isto....istina po svaku cijenu...
no tvoja egzistencija ovisi o tome kako ćeš ti prezentirati proizvod...???
i na kraju kako ćeš ga prodati....!!

da li smatraš da je lako odlučiti kako postupiti ili je vrlo jednostavno skočiti u užarenu peć....
da li si ikad bila u situaciji kad nisi imala dati šta djetetu za jesti?
da li si ikad bila u situaciji da si ovosila o pomoći dragih ljudi da bi prehranila svoje dijete?

ne preispitujem te...nego samo velim....kako takvoj osobi dati i reći razlog za vjeru...kad je egzistencija u pitanju...
a okolnosti po pitanju Božije mane nisu bile optimistične....dapače...

što i kako učiniti da se takvoj osobi pomogne u vjeri

nasla si me hvala..............
roditelje nemam ,niti je itko ikada pola sata pricuvao i jedno moje dijete.......
bila sam sama sa sinom 5 godina jer me je prvi muz ostavio.........
apsolutno sama..........
moj sin je sa godinu i pol ostajao sam u krevetcu i mogao je dohvatiti svoj caj sa stolice pored i cokoladne banane dok ne bih dosla sa posla........
kada je imapo samo dvije i pol godine uzela sam sator i njega i otisla u
u grad na moru gdje smo prvi dosli u kamp,zadnji izasli i jeli jednom dnevno.......
imam ja puno toga za opisati sto znaci zivjeti sa krizom...........
zato mene nemoj to pitati.........
moj sin je sada odrastao i kcerke nisu bolje prosle,hocu reci samo jedno........voljela bih sam da moja dijeca pronadju prijatelje u Kristu jer ih ovako odgojene malo tko razumije.......
A odgojeni su tako da smo se dogovorili i poklonili kucu novu obitelji sa dvoje male dijece koji sada ne zele da nas vide...........
zivimo kao podstanari......ma ja znam sto pisem samo je malo onih koji razumiju...........

o gladi mi nemoj pisati, niti o pomoci..............
ne bi vjerovala da sam pricala dijeci bajke umijesto vecere........
evo citaju ovo sto pitas ............
i znam sto misle...........
mojoj dijeci nitko nije dao ni komad kruha na zalost,ali moja dijeca znaju voljeti i takve ljude...........
oprosti mozda zvucim pogresno,ne znas me i niju u redu da ovako pitanje postavis tako javno jer ima nas i ovakvih,samo nismo umisljeni da se time hvalimo......
to nam je dato da zivimo tako s nekim razlogom............

nisi me shvatila....
rekla sam ti da te ne preispitujem...
nego sam mislila da ne razumiješ srž pitanja....
sad vidim da razumiješ....i više nego što je potrebno....

reci ..(opet nije provokativno..vjeruj mi...zaista me zanima)..kad si bila u takvim situacijama...kako si se osjećala u odnosu na Boga,ljude oko tebe,tvoj položaj....
ne znam ni kako bi te pitala....
dali si sve prihvaćala stojički ili si ipak i pokušavala nekako smisliti neki način opstanka...a koji nije samo mirno prihvaćanje onoga što nam Bog da....
ja sam prošla puno toga...gadnoga....no ne znam da li bi se znala nositi sa tvojim životom....

i molim te nemoj me doživljavati krivo...
ovdje nema mjesta nikakvom hvastanju sa tegobama...pa mi to nikako nije bila namjera...samo mislim da možemo pomoći jedni drugima sa savjetom kako proživjeti teške trenutke...
volim razgovarati i u živo sa ljudima i na žalost ne vidiš mi lice i ne čuješ glas...pa me možda doživljavaš krivo...
nisam željela nikoga potcijeniti....samo pitam i samo sam željna informacija

još se jednom ispričavam što sam te vjerovatno potakla na bolna razmišljanja


molim blagoslov dragog Boga na tebe i tvoju dječicu

sorry nisam se logirala

cini mi se da nema recepta za to...........
nemam potrebe nista uvelicavati............
ucinila sam sve sto sam mogla da odrzim obitelj...
ali ja nisam uspijela sebe da odrzim........
za sve sam uvijek bila tu,za mene imoje nitko nije imao vremena.......
samo ismjevanja kako smo siromasni,pa drugaciji,moja djeca nikada nisu opsovala,ne piju,ne puse,ne izlaze osim svi skupa.........
bilo je strasno ali imali smo nas
i onda sam oboljela i tada sam bila sigurna da je Bog mene ostavio i nisam prestala vjerovati da On postoji,vec da mu nije vazno za mene........
I jednostavno sam Mu se prestala obracati.............
moja dijeca nisu........
ali ja sam im i rekla da to sto ja tako osijecam nema veze sa njima........
oni su tada bili jaci od mene ,oni Ga nisu napustali pogotovo najmladja kcerka.........
i sada kada pomislim sta sam napravila jako mi je tesko...........
mislila sam da je jedini izlaz i da ce svima biti lakse kada mene ne bi bilo i rjesila sam se ubiti.........
i tada mi je pomogao jedan divan covijek ali i moja dijeca oni su uz pomoc Boga bili ti koji mene nisu napustali..........
biloje to jako tesko vrijeme i velika kusnja.........
sva ona gladovanja i operacije i svasta nisu bile teske kao to stanje kada sam otisla od Njega.........
Ali vratila sam mu se .............
I to na poseban nacin........
Ono sto sam dozivjela i sto sada dozivljavam je zivi Isus i tu je i ja sam tu i ne zelim nikako ovo napustiti vise..........
nema tog covjeka,sefa,prijatelja koji bi mi mogao reci nesto protiv i da to moram slijediti,jer ni jedan covjek mi nije dao ni jednu sansu,ni kruh mojoj dijeci....nista.
On mi je dao sve..............

hvala Bogu dragome...molit cu za tebe duso draga...
zaista si propatila...
neka ti se smiluje i podari ti milost radosti i obilja u svemu mila moja...
oprosti jos jednom ako sam te cime uvrijedila...

nikako, tražim načina povlačenja u svijet daleko od svjetovnog.