cini mi se da nema recepta za to...........
nemam potrebe nista uvelicavati............
ucinila sam sve sto sam mogla da odrzim obitelj...
ali ja nisam uspijela sebe da odrzim........
za sve sam uvijek bila tu,za mene imoje nitko nije imao vremena.......
samo ismjevanja kako smo siromasni,pa drugaciji,moja djeca nikada nisu opsovala,ne piju,ne puse,ne izlaze osim svi skupa.........
bilo je strasno ali imali smo nas
i onda sam oboljela i tada sam bila sigurna da je Bog mene ostavio i nisam prestala vjerovati da On postoji,vec da mu nije vazno za mene........
I jednostavno sam Mu se prestala obracati.............
moja dijeca nisu........
ali ja sam im i rekla da to sto ja tako osijecam nema veze sa njima........
oni su tada bili jaci od mene ,oni Ga nisu napustali pogotovo najmladja kcerka.........
i sada kada pomislim sta sam napravila jako mi je tesko...........
mislila sam da je jedini izlaz i da ce svima biti lakse kada mene ne bi bilo i rjesila sam se ubiti.........
i tada mi je pomogao jedan divan covijek ali i moja dijeca oni su uz pomoc Boga bili ti koji mene nisu napustali..........
biloje to jako tesko vrijeme i velika kusnja.........
sva ona gladovanja i operacije i svasta nisu bile teske kao to stanje kada sam otisla od Njega.........
Ali vratila sam mu se .............
I to na poseban nacin........
Ono sto sam dozivjela i sto sada dozivljavam je zivi Isus i tu je i ja sam tu i ne zelim nikako ovo napustiti vise..........
nema tog covjeka,sefa,prijatelja koji bi mi mogao reci nesto protiv i da to moram slijediti,jer ni jedan covjek mi nije dao ni jednu sansu,ni kruh mojoj dijeci....nista.
On mi je dao sve..............
|