www.tebe-trazim.com

da, ta mala kapljica mira je najdivnije čudo u tvom "košmaru" ( oprosti na ovom izrazu... nekako mi ide uz sve šta ti se događa... ),
to je još jedan dokaz da se s Bogom ide malim koracima... kapljicama... hm, kako nas baš to MALO ohrabri i vrati nadu!!!
to ti i dalje želim!
Gospodin neće zanemariti ovo svoje dijete!

Draga Ajtera. Prepoznala sam i samu sebe kad si rekla da se trudiš biti bolja a oko tebe se sve okomi na tebe i jednostavno isto kao da te želi maknuti sa tog puta koji je ispravan.

Svaki put kad odlučim biti bolja i kao što sam sad počela častiti srce Isusovo, jednostavno mi život donese stvari zbog kojega zgriješim, i onda odlučim to ispravit pa na kraju napravim još gore.......sad sam i ja u stanju nekog tupila. Al sad smo na najvećoj kušnji. Na taj način se ispitiva naša vjera. Grijeh je pokleknuti al ga ispravlja to da se želimo dignuti i da se dignemo i onda kad je najteže.....

Bitno je da imamo želju da ustanemo a on će nam pružiti ruku da nam pri tom pomogne.

Draga moja, Bog te blagoslovio i mir duši tvojoj podario.

od svega što mogu Bogu dati, najviše mu se sviđa kad mu dajem sebe



Sveti Pavao u poslanici Hebrejima naglašava ovu istinu: od svega što mogu Bogu dati, najviše mu se sviđa kad mu dajem sebe. Na koji način mogu Bogu dati sebe kao žrtvu i prinos? Postoji bezbroj načina u svakodnevnome životu, ali svodi se na jedno: vršeći njegovu volju.

Zaista ta spoznaja kosta svakog vjernika dosta,dok spozna sta je volja Bozja,a ne nasa.Draga Ajtera,vidim koliko se mucis i koliko ti je tesko....Imas problem u "prihvacanju Volje Bozje"a tako ti malo treba,da prihvatis ono sto ti Gospodin slaze na tvoj put....bez obzira kakav on bio..

Vršeći volju Božju sjedinjujemö se s Bogom. Čitav je nas duhovni put nastojanje da svoju volju uskladimo s voljom onoga koji nas je stvorio iz ljubavi, za sebe. Ta potpuna usklađenost vlastite volje s voljom Božjom, potpuno predanje u njegovu volju, potpuna pobjeda nad sobom u svemu onome što nije od njega, to je zapravo ono što nazivamo svetošću ili blaženošću. Ljudskim jezikom, to je zapravo savršena sreća.

Draga,mi stariji smo smo to sve vec prosli ,sto ti sada prolazis...Zato ,u miru trebas potraziti odgovore za tvoju nutrinu,za ono sto te u srcu muci,i ono sto zelis postici...Nista se ne rijesava preko noci,a cesto sami kvarimo,odnosno mrsimo Bozji plan,tako da sami dovodimo sebe u probleme,a ne razmisljajuci mnogo o tome,tek kada postane nesnosljivo,kada tlo klizi ispod nogu postaju nam jasne neke stvari..i sto je jos najbolje ,znamo da se pitamo"O Boze, pa zasto ja?"



Sta moze ova recenica da ti kaze...danas mi je gospodin podario jedan čudan dan...Da,Gospodi nam cesto podari takve dane...samo na nama je da prepoznamo sta nam ON zeli reci s tim..?Cesto namecemo nasu volju,tvrdimo kako Ga zelimo sljediti,a ipak stvaramo svoje planove koji kada se ne ostvaruju odmah mislimo da je nesto lose...Sto ne mora da znaci,Bog nas cesto preusmjerava na drugi put,i iz svega toga ce proizaci nesto dobro...samo potrebno je strpljenje,i ustrajnost...ODNOSNO VJERA...


"Objavljeno ti je, čovječe!" Kao da mi Bog želi reći: Zašto me uvijek pitaš što je moja volja? Odavno sam je objavio. Moja je volja uvijek u konačnici tvoja svetost, a ona se sastoji u ovome: čini dobro, ljubi i opraštaj braći ljudima, a mene poštuj kao svojeg jedinoga Gospodina i Boga. Nema tajne. Sve što ti je potrebno za spasenje objavljeno ti je.

Pravednost i milosrđe prema braći ljudima, smjernost pred Bogom - to je volja Božja. Ako tako činim, zasigurno sam na pravome putu, a Bog će mi biti blizu i u svakodnevnim će me situacijama usmjeriti prema onome što je najbolje za mene. Zato je važno da ne zaboravim ono "sa svojim Bogom hoditi", jer bez njega ne mogu ispuniti ono što od mene traži. Štoviše, to je ono najvažnije...



Bog koji želi da hodim s njime, jer on želi hoditi sa mnom. On želi da vršim njegovu volju, jer je njegova volja put kojim s njime hodim do vječne sreće. Na tome putu želi da budem pravedna i milosrdna, kao što je pravedan i milosrdan on, koji me na to poziva i koji će mi u tome pomoći. Zato sada želim reći Gospodinu:Evo dolazim vršiti volju tvoju!". Želim mu to reći na početku svakoga svoga dana do kraja života, s vjerom da će mi on pomoći da to i ispunim.


Na kraju ću se pomoliti ne samo za sebe, nego i za svu ostalu braću i sestre koji osim mene čitaju ovo razmatranje riječima kojima je sv. Pavao završio svoje pismo Hebrejima:
"A Bog mira osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju njegovu, činio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen."

(Citati-http://www.katolici.org/bolest.php?action=c_vidi&id=127)

Unatoč svojoj grešnosti i ja se mogu približiti Bogu. On ne traži od mene žrtvu za grijehe, jer ta je cijena već plaćena umjesto mene.
. želim stati pred Gospodina sa svim svojim slabostima i nedostacima. Želim mu reći: Evo me, Gospodine. Evo me kakva jesam. Nisam bez grijeha, nisam savršena, nisam sveta. Ali ti si svet, Bože nad Vojskama. Ti si svemoguć. U tebe se pouzdajem. Ti si moja snaga i zaštita. Ti si moj mir. Tebi sve predajem.


Ostat ću u šutnji dok ne predam sebe Gospodinu sa svime što jesam i što imam.

Zatim ću zamoliti Duha Svetoga da dođe i ispuni moje srce svojim svjetlom kako bi me Božja riječ iznutra dotaknula i osposobila da mogu upoznati i ispuniti Božju volju u svome životu.



Ako zaista zelimo vrsiti volju Bozju i djelo Bozje i vjerovati u onoga koga je poslao, Isusa Krista, onda mu trebamo dopustiti da zauzme prvo mjesto u nasem zivotu i to na svim razinama...To prvo mjesto stvarno mora biti prvo,nikako po potrebi birati,i na kraju nikako ,da mi ipak budemo na prvom mjestu. U svakom trenutku,bez obzira kakve situacije bile i nacina zivota potpuno se osloniti na Njega i sva nasa djela preispitivati i mjeriti u odnosu na Njega.Jer jedino ON zna sta je za nas dobro.Cesto krizevi koje nam dopusta svjedoce,koliko je to tesko izdrzati,ali On nikada ne dopusta tezi kriz nego sto ga mozemo nositi...Trebamo , vjerovati Mu tako da ga potpuno slijedimo,to tesko ide u zivotu jer smo cesto slabi i padamo,ali cilj je je dici se i nastaviti dalje.. I to je siguran znak da vrsimo djela koja Bog hoce i da korak po korak dolazimo sve blize k njemu,i da se svaki dan trudimo biti bolji.Nase poteskoce ce biti cijeli zivot i ne treba se zavaravati da ce tako nestati sve teskoce.toga nema,to nije zivot u vjeri.. Naprotiv, na putu prema Bogu cekaju nas mnoge poteskoce. Isus nikada nije rekao da je njega jednostavno slijediti,zato trebamo cvrstu vjeru ,strplje i ustrajnost da bi do kraja izdrzali.. Ali ono sto je rekao i obecao je da ce uvijek biti s nama i davati nam snagu,ON nas nikada ne ostavlja..ne same,ON samo neki puta suti i ceka.. Nece nas nikada ostaviti same,jer On dobro unaprijed zna koliko smo sposobni da ga sljedimo..a svi dobro znamo da smo bez Njega samo jedna nista. On je vjeran Otac, a nas Otac Nebeski ,svoja obecanja uvijek ispuni. zato vjerujmo bar toliko da napravimo prvi korak… kada prvi korak ucinimo,onda drugi vec ide lakse..a sve cinimo samo uz Njegovu pomoc..




„Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati“ (1 Kor 10, 13)

Draga Rebeka hvala na riječima. Sama sam već u životu iskusila puno životnih kušnji, i kad mi je bilo najteže dragi Bog me nikada nije iznevjerio.

Po zagovoru drage Gospe uslišano mi je puno molitvi za koje čovjek svojom pameti misli da je "nemoguće". Njemu ništa nije nemoguće, mi se ljudi koristimo tom riječi samo kako bi sebi olakšali život.

Pokleknem i ja puno puta, al hvala i slava dragome Bogu, jer u takvim trenutcima sjetim se života koji je iza mene i to me uvijek podsjeti da je on tu koliko mi god to teško bilo povjerovat.

Prepuštam se u Njegove ruke koje me vode uvijek na pravi put...

Hvala ti dragi Bože!!!

teško mi je razumjeti kako mi se dogodilo sljepilo kad sam ja u pitanju...kako to da vidim jasno neke stvari koje su manje iliviše dobre kada se radi o drugim ljudima...kako to da mi je ostalo pameti i snage da utješim druge i nađem neko rješenje i podršku... a kad sam ja u pitanju hodam kao da mi je glava povezana crnom gustom maramom pa uz to što ne vidim ili vidim slabo još ne mogu ni disati
...puno mi znači podrška koju mi pružate i u trenutcima dok čitam vaše riječi osjećam da mi je Isus vrlo vrlo blizu ...a onda..kao da zaboravim moliti da mi skine tu maramu s lica da ga ponovo ugledam i da mu pokažem koliko sam zahvalna za puno stvari u mom životu a ne samo da kukam i zapomažem

svima nam se to događa... neobičnom snagom podupiremo i tješimo druge a sebe ne možemo baš kad se istovremeno i slično to događa i s nama! ziblja je to istina...
u postovima kod molitve za Ninu tvoji su puni iskrene molitve, velike potpore, ohrabrenja, velike ljubavi i topline... dok se i sama u tome osjećaš "uskraćenom"...
ne, nisi uskraćena nego si velikodušna u svojoj sućuti za druge... to nek ujedno bude i tvoja snaga i pogled prema horizontu u tvojoj duhovnoj borbi...

Draga Malena,i ja takodjer..

A Gospodin mi odgovara, kao što je prije više tisuća godina odgovorio i Habakuku: "Ja sam Bog istinit, u kojemu nema prijevare. Ne napuštam te, ne zaboravljam te, tu sam uz tebe. I kad me ne vidiš i ne čuješ, kad me ne osjećaš u srcu, kad te obuzme tamna noć duše, i onda sam tu. Kad ti ne čuješ mene, ja čujem tebe; kad ti nemaš više strpljenja, ja ostajem strpljiv s tobom. Ispunjenje katkad stiže polako, ali stiže i ne kasni - dolazi u pravi trenutak, pouzdaj se u mene. Ja sam Bog tvoj, a ti ovca koju čuvam i nad kojom bdijem i kad zaluta."



Nije nikakav grijeh pokleknuti ili pasti pod krizem,i Isus je padao pod svojim krizem..I ja padam cijeli moj zivot..Da nije tih padova,ne znam da li bi mi vjera danas bila tako cvrsta..


Pravednik živi od svoje vjere, kaže mi Gospodin po proroku Habakuku. Živim li i ja od svoje vjere? Što znači živjeti od vjere? To znači ostati vjeran Bogu i onda kad je najteže, i onda kad mi se čini da više nemam vjere, da pomoć niotkuda ne dolazi, da me Bog napustio i ne mari za mene. To znači duhovnim ušima danas čuti njegov glas kroz riječ koju mi upućuje po Svetome pismu i Crkvi, čuti u njemu ohrabrenje i poticaj, poslušati ga i ne ostati srca tvrda. To znači uvijek ustrajati, uvijek se vratiti u Očev zagrljaj.

Draga Ajtera,pa to je stvarnost...Svima nama je uvjek dati lakse savjet nekome,cak i pomoci nego samom sebi u teskim situacijama...
A to nam se dogadja zato ,sto cesto gledimo stvari koko ih mi hocemo da vidimo a ne kakve one jesu...Cesto sami sebe zavaravamo...Jer kad bi ih zaista gledali kakve su zaista,puno bi drugacije bilo..Za sve problemo postoji uvjek vise varijanti i mogucnosti...NETKO DRUGI NA MOM MJESTU BI TAJ PROBLEM SASVIM DRUGACIJE RIJESIO ILI CAK NE BI NI BIO PROBLEM ZA NJEGA....

Jedna od najvećih napasti je ova: zar mogu svojom molitvom i svojim nastojanjem oko dobra bilo što promijeniti? To nije u mojoj moći. A Gospodin mi kaže: "Da imaš vjere koliko je zrno gorušičino, rekla bi ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi te poslušao." Ne kaže: da imaš snažnu vjeru, da imaš posebne darove, da si sveta, da si kao ja. Ne, ne. On jasno kaže: da imaš vjere koliko je zrno gorušičino, a to je vrlo sićušno zrno, događale bi se velike promjene. Od mene traži samo toliko vjere - a sve će ostalo učiniti on.



A što ako se promjene ipak ne događaju? Ako iskreno molim, činim dobro i blagoslivljam, a ne vidim nikakva rezultata? Tu je upravo i potrebna vjera - ona malena, sitna poput zrnca - u Boga, u onoga koji sve vodi i svime upravlja, u njegovu providnost i ljubav. Tu je upravo potrebno predanje i sigurnost da me on ne napušta i da svako njegovo odgađanje ima smisla, čak i onda kad ja to ne vidim. Da je svako njegovo neuslišanje zapravo uslišanje, ali na drugi način od očekivanoga.
"Vjeruj mi, ja znam što radim", kao da mi danas govori Gospodin. "Ne brini se za to. To je moj dio posla. Ti obavi svoj, služi mi vjerno, obavljaj ono što ti je zapovijeđeno".