www.tebe-trazim.com

Evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju - govori Gospodin.(Iv 4, 43-54)


Isusov put poniženja, bolan kakav jest, najradikalniji je Božji pokušaj da nas uvjeri da nam je sve za čim čeznemo, uistinu dano.

Od nas traži vjeru u tu ljubav.

Riječ “vjera” često se shvaća kao prihvaćanje nečega što ne možeš razumjeti.

Često se kaže: “To i to je neobjašnjivo, jednostavno moraš u to vjerovati.”

Međutim, kada Isus govori o vjeri, on u prvom redu podrazumijeva bezuvjetno vjerovanje da si voljen, tako da možeš napustiti svaki krivi put do ljubavi.

Zato Isus kaže Nikodemu da ćemo, kroz vjeru u Božju ljubav koja k nama silazi, biti oslobođeni tjeskobe i nasilja i da ćemo naći vječni život.

Tajna Božje ljubavi nije u tome da nam je on oduzeo bol, nego prvenstveno da je želi podijeliti s nama.

Iz te božanske solidarnosti proizlazi novi život.

Bog je naš Bog, Bog živih.

Prava radosna vijest je da Bog nije daleki Bog, Bog kojeg se treba bojati ili ga izbjegavati, Bog osvete, nego Bog koji je ganut našim bolima i sudjeluje u potpunosti u ljudskoj borbi.

Henri J.M. Nouwen: POKAŽI MI PUT

Ps 30

Veličam te, Jahve, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.


Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.


Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.


Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni;
Jahve, budi mi na pomoć!
Okrenuo si moj plač u igranje,
skinuo kostrijet s mene
i opasao me radošću.

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Iv 5,1-3a.5-16

Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih: čekali su da izbije voda. Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju kaže mu: "Želiš li ozdraviti?" Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem drugi već prije mene siđe." Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!" On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'" Upitaše ga dakle: "Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'" No, ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!" Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Dok osluškujem pitanje upućeno čovjeku - želi li ozdraviti - zamišljam kako je već navikao na svoju bolest i neugodna ograničenja. Njegov identitet nije u njegovoj invalidnosti nego u tome što je dijete Božje.
Dok molim za slobodu i svjetlo pred Bogom priznajem strahove koje mogu imati iako, možda, nisam opterećen na sličan način.
* Bolesnik nije odgovorio na Isusovo pitanje, nego mu je ispričao poznatu priču o svojim poteškoćama.
Dat ću sve od sebe da pozorno slušam dok mi Isus govori i bit ću oprezan da u životu ne prihvaćam bilo kakvu obeshrabrujuću poruku.

Ps 46

Bog nam je zaklon i utvrda,
pomoćnik spreman u nevolji.
Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja,
kad se bregovi ruše u more.


Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji,
presveti šator Višnjega.
Bog je sred njega, poljuljat se neće,
od rane zore Bog mu pomaže.


s nama je Jahve nad Vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!
Dođite, gledajte djela Jahvina,
strahote koje on na zemlji učini.

Isus"Želiš li ozdraviti?"
Isuse Ti me svaki dan posjecujes, svako toliko postavljas to pitanje ?
Isus u ovoj prispodobi govori nesto duboko povezano s njegovim poslanjem.Upozorava ,kako nam je potrebna pozitivna volja kako bi ozdravili , isto tako i kada je ljecnik u pitanju,covjeku je potrebna vjera i volja da moze da ozdravi.. dok imamo pozitivnu volju za zdravlje i cvrsto vjerujemo u to s bolesnikom je lakse raditi cak i ljecnici misle tako...
"Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe."
Drugim rijecima pricekaj Isuse, sada nemam bas vremen imam vaznijeg posla, obitelj,mnogo radim ali kada budem starija, onda cu se baviti tobom ?. Prepoznajem se u tim rijcima. I sama se cesto tako osjecam. Cesto sam tako usamljena i nitko od njih ne moze dotaknuti moju samcu.Nitko od njih ne moze da razumije moje potrebe,u mojoj nutrini sam posve sama,cesto sama. Koliko god govorili da je zdravlje najvaznije i da ce drugo onda sve ici samo od sebe, ipak Isuse Ti ne mislis tako.Zelim sebe samu zavarati i potraziti pomoc u ljudima,ali nitko ne moze ispuniti taj osjecaj usamljenosti.., osjecaj da nemam nikoga i da nista od onoga sto imam ne vrijedi. . Ti dajes mir dusi, milost Bozja olaksava tu samocu, dajes ljubav i trazis od mene da ljubim..Tvoje svijetlo osvijetljava moj put..
.A,opet mislim kako TI Isuse.. ides od jednoga do drugoga covjeka i kucas na njihova vrata,a mi se samo jadamo i trazimo pomoc i zapomazemo,i optuzujemo druge,jer nam je tako lakse zivjeti ?
Kako mogu iskoraknuti naprijed ?
Kome otvoriti svoje srce ?
Kada ja nisam vise sigurna u ovom svijetu.?
Znam da je dobr covjek onaj koji zna po sebi suditi druge ,koji ne donosi predrasude nego u svakome covjeku pronalazi dobro jer je i on sam dobar, a loso je obratno kada pronalazi samo lose kako su svi losi, zli,kako ovaj svijet danas vise ne valja..…
Pitam samu sebe kako je moguce da vidimo samo lose, kako smo sposobni pronaci samo lose u svakome covjeku, ako on kaze da je dobar, a mi pronalazimo samo lose ?
Da li se dovoljno pitamo...grijesimo li tako protiv Tebe..?
Sto zelim zaista od Tebe Gospodine ?
Tebi je jako dobro poznato ,kako zivim., da sam vec dugo u tome stanju ,gdje padam i Ti me dizes... Pitas me: "Želiš li ozdraviti?"Svakako da zelim ozdraviti , malo cudno pitanje,tko to ne bi zelio?No sve ovo u mojem zivotu je vise navika i stanje koje sam prihvatila..lakse mi je poneki puta sazaljevati samu sebe,prebaciti krivnju na druge..nego se boriti da nesto promjenim..Nemam snage,nemam strpljenja,poniznosti,a nekada nemam ni nade..i ono najvaznije da ucinim prvi korak..i hodam s Tobom...Ujutro kada usstanem sta prvo pomislim,koje su prve rijeci..?Uvjerila sam se u svome siromasnem zivotu,da kome otvaram svoje srce,takav ce biti moj dan,takav ce biti moj zivot..Kome sam spremna otvoriti moja vrata ,nekome odskrnjim,nekome otvorim,a nekome nadugacko otvaram svoja vrata,vrata mojeg srca..Nekada su to samo prazna natlapnjama, o brigama bez jasnoga i konkretnoga cilja, obicnim svakodnevnicama, brbljanjima,komentari i predrasude i slicno .Kakav je ovaj nas danasnji zivot..?.Opominjes i kazes mi: "Više ne griješi da te što gore ne snađe!".A,cesto ne razmisljam o tome..tek kada o sebi kao o grješniku razmisljam uhvatim sebe u kostac.Kriva misljenja , ako nisam nikoga ubila ni opljackala,neki teski i smrtni grijeh pocinila da nemam grijeha.Sramim se jer pravo ne razmisljam o tome sto je grijeh, a to je ustvari sebicnost ,manjak ljubavi. Nisam znala da griješim svaki put kada svoju slobodu, koju si mi dao kao najveci dar ,zlouputrijebim protiv Tebe i tvojih zapovijedi. Oprosti mi sto sam se bez mnogo razmisljanja utopila u svojou sebicnost..Vidim da je to veliki egoizam i zivjeti kao da te nema. Sad razumijem da ono "nemam nikoga" govoris meni "nemam Tebe".
“nemam tebe u mojem zivotu u svakom trenutku i na svim mjestima“ I ova moja kusnja,kada zapanem u samocu,dolazi jer sam se odjelila od Tebe,a to ranjava odnos s bliznjima..nema mi drugog nego priznati,kako sam to sama kriva..moje pogresne odluke... Isuse,zaista kajem se od svega srca,molim Te zelim promijeniti svoj zivot samu sebe pomozi mi da izadjem iz ovoga,sto shvacam da nije dobro..Uvidjam svoje grijehe i da su to Tvoji savjeti jedini ispravni po kojima mogu ocistiti svoje srce,ozdraviti svoje tijelo da bi bila ZDRAVA i s Tobom, koji si Presvet i bez ljage. I Tvoj odgovor cujem : stvorio sam tebe, brate i sestro!
Da,zasista tako,da gledam stvari kako zaista jesu ,
TVOJIM OCIMA-DA LJUBIM SVIJET ,TVOJOM LJUBAVI KOJA PRASTA ..DA DAJEM I SIRIM DALJE..
Isto tako da ; ZNAM PRASTATI-KADA POKLEKNEM I PADNEM USTATI-I KRENUTI S TOBOM DALJE...
Shvacam da moja bolest nije kazna, ali moze biti posljedica mojih grijeha,svega onoga sto sam svjesna i nesvjesna i odijeljenosti od tebe,
Koji si Put,Istina i Zivot...predajem Tebi u Tvoje ruke...Gospodine..

Gospodine, u jednostavnosti i poniznosti dolazim k tebi.
Tvoje me riječi vode do mirnoće u kojoj
shvaćam veličinu i značenje tvoje prisutnosti.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Iv 5,17-30

Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini to jednako i Sin čini. Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla. Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla."
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Sljepoća duha može biti gora od tjelesne sljepoće. Razmišljat ću kako Bog djeluje u mome životu i pronalaziti događaje i prilike kada je bio na djelu.
Zahvalit ću mu i moliti ga da i dalje mogu prepoznavati njegovu prisutnost.

Iv 5

"Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me poslao Otac. Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla. Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. Slave od ljudi ne tražim, ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao.

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Mt 1,16.18-21.24a

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." Kad se Josip probudi oda sna učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Promatram Josipa kao osjećajnu osobu koja je pažljiva i ne želi povrijediti Mariju, te pažljivo osluškuje svoje snove. Vjerojatno postoje situacije koje trebam izbjeći i stvoriti uvjete kako bih postao osjetljiviji na pokrete Božjega duha.
* Josip nije imao puno izbora doli vjerovati svojoj intuiciji prepoznajući u tome prst Božji.
Razmišljat ću gdje sam sve u životu primio milosti jer sam imao povjerenja u Boga.

Ps 89

O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!"
U nebu utemelji vjernost svoju:


"Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."


On će me zvati: 'Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.'


Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.