www.tebe-trazim.com

Daj mi molim te objasni kako se to ljubav i pravda prate korak u korak??? Evo šta je moj bivši župnik rekao o pravdi. Pravda je da svako dobije što je sazlužio. A milost je nezaslužena, besplatna. Zar nije u NZ naglasak na milosti? Milosrđe mi je milo a ne žrtva. Zakon milosti nadvisuje zakon pravde.

Krist, Božja pravednost
Kršćanski navještaj pozitivno odgovara na čovjekovu žeđ za pravednošću, kao što kaže apostol Pavao u Poslanici Rimljanima: "Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja … po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! Svi su zaista sagriješili I potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri." (3, 21 – 25) Koja je dakle Kristova pravednost? To je prije svega pravednost koja dolazi od milosti, gdje nije čovjek taj koji daje zadovoljštinu, koji ozdravlja sama sebe i druge. Činjenica da se "okajanje" događa u Isusovoj "krvi" znači da nisu čovjekove žrtve te koje ga oslobađaju od tereta grijeha, već gesta ljubavi Boga koji se otvara sve do kraja, sve dotle da pušta da u nj uđe "prokletstvo" koje pripada čovjeku, da bi ovomu zauzvrat prenio "blagoslov" koji pripada Bogu (usp. Gal 3, 13 – 14). Ali to odmah pokreće jedan prigovor: kakva je to pravednost u kojoj pravednik umire za krivca a krivac prima zauzvrat blagoslov koji pripada pravedniku? Ne prima li tako svaki od njih upravo suprotno od onoga što mu pripada? No upravo ovdje se, zapravo, razotkriva Božja pravednost, koja se stubokom razlikuje od ljudske. Bog je platio za nas u svojem Sinu doista neizmjernu cijenu otkupljenja. Čovjek se može čak i buniti zbog te pravednosti križa, jer ona iznosi na vidjelo da čovjek nije neko samodostatno biće, već treba Drugoga da bi bio potpuno to što jest. Obratiti se Kristu, vjerovati evanđelju, znači u bîti upravo ovo: izaći iz opsjene o samodostatnosti te otkriti i prihvatiti vlastitu bijedu – siromaštvo drugih i Božje siromaštvo, potrebu za njegovim oproštenjem i njegovim prijateljstvom. Tako se može shvatiti da je vjera sve drugo samo ne neka jednostavna, lagodna, obična zbilja: potrebna je poniznost da bi se prihvatilo da trebam Drugoga koji će me osloboditi onoga "mojeg", da bi mi dao "svoje". To se osobito događa u sakramentima pokore i euharistije. Zahvaljujući Kristovu djelovanju, otvaraju nam se vrata "veće" pravednosti, a to je pravednost ljubavi (usp. Rim 13, 8 – 10), pravednost onoga koji se u svakom slučaju osjeća sve više dužnikom no vjerovnikom, jer je primio više no što je mogao očekivati. Upravo osnaženi tim iskustvom, vjernici ćute u sebi neki nutarnji poticaj pridonijeti oblikovanju pravednih društava, gdje svi primaju ono što im je potrebno da bi živjeli sukladno dostojanstvu vlastitom ljudima i gdje je pravednost oživljena ljubavlju.

Draga braćo i sestre, korizma ima svoj vrhunac u Vazmenom trodnevlju, u kojem ćemo i ove godine slaviti Božju pravednost, koja je punina ljubavi, dara, spasenja. Neka ovo vrijeme pokore bude za sve vjernike vrijeme istinskog obraćenja i intenzivna upoznavanja otajstva Krista, koji je došao ispuniti svaku pravednost. S tim osjećajima, podjeljujem svima od srca apostolski blagoslov.

Papa Benedikt XVI.

Meni samo upada u oci kako johnny ovdje konkretno vise istice Bundala i Canatalamesu nego "njihove" nauke (mozda je prikladnija rijec naputke). Nismo ovdje da bi raspravljali o ljudima, vec o njihovim cinima. O Cantalamesi neznamo puno, o Bundalu sigurno znamo vise. No necemo stoga niti o jednome od njih.
Skloni smo grijehu svi mi, pa onda i njih dvojica. Osuditi nekoga nitko od nas nema pravo.
Stavimo u prvi plan Boga i Bozje, ali ne sluge. Drzimo se teme!

Evo sve sam pročitala i jasno mi je svačije razmišljanje. Ja neću pred Bogom odgovarati za grijehe svojih predaka, ali posljedice njihovih grijeha ću nositi sve dokle iste po milosti Božjoj ne prepoznam odreknem ih se i dopustim da me Gospodin oslobodi.

Što to zapravo znači?

Svi ste zasiguno čuli kako u nekoj obitelji postoji sklonost prema nekim zlim navikama (alkohol, droga, tračanje, svađanje....) ili pak da se u nekoj obitelji stalno pojavljuju različite bolesti (retardiranost, dijabetes, rak....), samim tim ljudi iz tih obitelji su već obilježeni kod drugih a i kod sebe, javlja se strah a iz straha ništa dobroga ne može izaći, nego nas samo može odvući u mrak kojeg se bojimo jer smo previše uplašeni da bi sami ušli u taj mrak i upalili Kristovo svjetlo, Njemu dozvolili da uzme sve te posljedice, pa i sve grijehe naših predaka i tako naposljetku dopustili Isusu da poništi posljedice koje osjećamo u svakodnevnom životu.

Ima smisla,dobro zboriš!!!

Evo draga sestro tako sam si i ja nekako zamišljao.Samo često je teško razlučiti od kojeg izvora(predci,naši grijesi,vanjski faktori...) potiču te posljedice i smatram da će ova tema oko ozdravljanja obiteljskog stabla još biti predmetom rasprava u teološkim krugovima.Nadam se da će se i Crkva izjasniti oko ovog pitanja ,a ne da imamo dvije suprostavljene struje u Crkvi ,koje na kraju krajeva zbunjuju vjernike.Samo to kod Crkve dugo traje i vjerovatno će proći još dosta vremena dok se ne usuglase oko toga.Na nama je da iskreno molimo za naše pokojnike i uzdamo se u Božansko Milosrđe.BVB

Zvjezdan Linić
Gospodine, samo reci riječ
(evanđeoske meditacije)



Evanđelje po Mateju

Isusovo rodoslovlje
Gospodine, nisam dostojan
Jesi li ti onaj koji ima doći
Dajte im vi jesti
Bog je dobar
a ne samo pravedan
Upravitelji Božjih dobara
Deset djevica
Došao si i meni
Evanđelje po Marku

Takvo što nikad ne vidjesmo
Oluja u duhovnom životu
Daj da progledam
Jerihonski slijepac
Jedno ti nedostaje
Evanđelje po Luki

Prvo na usnama
Marija i Josip
Na meni je Duh Gospodnji
Idi od mene, Gospodine!
Brvno u oku
Reci samo riječ
Isus - milosrdni Samarijanac
Marta i Marija
Život plodan za vječnost
Ženo, oslobođena si!
Pravila kršćanske gozbe
Gospodina poslužiti
Nepravedni sudac
Danas mi je biti u tvojoj kući
Evanđelje po Ivanu

Svadba u Kani Galilejskoj -
znamen ljubavi
Došao je čas
Sve mi je rekao što sam učinila
Želiš li ozdraviti?
Preljubnica
Tko je sagriješio
Operi me svega
Ljubiš li me više?


Isusovo rodoslovlje (Mt 1, 1-17)

Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.
Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.

U danima došašća, konkretno 17. prosinca, čitamo u svetoj misi ovo evanđelje o Isusovu rodoslovju. Isto se evanđelje čita i o blagdanu Male Gospe, 8. rujna. U njemu susrećemo veliki niz imena iz Staroga Zavjeta. Sveti Matej pokušava povezati u cjelinu hod ljudi od Abrahama do Isusa.

Imena su svakojaka, nama više - manje nepoznata, osim onih koja se češće čuju (kao Abraham, Izak, Jakov, Juda, David, Salomon, Josip i eventualno ženska imena: Tamara, Rahaba, Ruta i Bat Šeba). I kod Lukinnog evanđelja naići ćemo na sličnu tablicu imena, makar ne potpuno istu. Matej očito ima neke nakane dok piše na taj način o Isusu.

Prvo što je prepoznatljivo u Matejevu nizu jest činjenica da se ne radi samo o nekim odabranim i osobito svetim osobama. Iznimka je svakako Abraham, praotac vjere, ali što idemo dalje, susrećemo ljude koji se trude, ali ni izdaleka se ne bi moglo reći da su u svemu uzorni i sveti. Čak ni poznati David, kojemu povjest potanko opisuje neke grijehe i prijestupe koji nisu mali.

Dakle, Isus ulazi u konkretnu povijest prosječnih ljudi. Ima među njima krivovjeraca, otpadnika, preljubnika, nasilnika, rodoskvrnitelja, karijerista i drugih. Od navedenih žena sve imaju po neku veliku manu: rodoskvrniteljica (Tamara), prostitutka (Rahaba), poganka koja prigljuje židovsku vjeru (Ruta) i konačno preljubnica (Bat Šeba).

Moglo bi se reći da Bog u svom planu spasenja i utjelovljenja svoga Sina nije probrao idealne ljude koji će ući u njegovo rodoslovlje po tijelu. To je i utješno. Bog je došao otkupiti ljudski rod i to takav kakav jest, u svemu što čovjk sa sobom nosi. Isus je htio postati čovjekom u svemu nama jednak osim u grijehu. U tom nizu jedino su idealni na svoj način početnik Abraham u čistoći svoje vjere, a savršeni i pripravljeni Josip i Marija kao zadnji u toj karici pokoljenja.

Nadalje, cilj Matejeva evanđelja je uvjeriti Židove da je Isus doista obećani Mesija. A po uvjerenju Židova i po proročkim navještajima Mesija mora biti iz roda Abrahamova i iz roda Davidova. Mesija, Spasitelj, Pomazanik mora u sebi objediniti sve ono veliko i sveto što je obilježavalo starozavjetne velikane riječi (proroke), velike vođe (Mojsije, David), i pobožne ljude u službi hrama (svećenici). Na osobit su način Židovi očekivali da Mesija bude potomak, tj. u širem smislu sin Davidov.

Otkrijmo u tom pogledu značenje brojnih vapaja kojima su ljudi u svojoj vjeri i ufanju vapili za Isusom: "Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!" Zato će Matej nastojati na različite načine otkrivati Isusa kao sina Davidova. Već u ovom evanđeoskom odlomku možemo to otkriti. Nije to samo u početnoj rečenici da je riječ o Isusu sinu Abrahamovu, sinu Davidovu, nego i u samoj redakciji ovog odlomka.

Matej inzistira na tri dijela po četrnaest imena u toj genealogiji. Židovi su brojeve pisali slovima abecede. Nisu imali znakove za samoglasnike. Oni su se kasnije ispisivali tzv. masoretskim znakovima, a prije u starom pisanju oni su se po sluhu domišljali.

Dakle, broj četrnaest se kod židova pisao sa znakom hebrejskih slova "D (Dalet)" (=4) i slovom "V (Vau)" (=6). Dakle, znakovi D + V + D (4+6+4=14) znače broj četrnaest. A ta ista slova znače i ime "DaViD". U tri navrata se spominje niz od četrnaest imena u Isusovu rodoslovlju. Poznavaocima Biblije Matejeva vremena bilo je odmah jasno da se tri puta ponavlja činjenica da je Isus po krvi iz pokoljenja u kojem se osobito ističe kralj David. Iz rečenoga prepoznajemo biblijsko teološko značenje ovog Matejevog rodoslovlja. Isus je doista obećani Mesija, drugoga ne treba čekati.

U novije vrijeme, osobito na vjerničkim skupovima za duhovnu obnovu, često se spominje i potreba moliti za otkupljenje tereta i baštine obiteljskog stabla. Naše porijeklo nosi sa sobom darove i terete, izvore milosti i grijeha. Kao što u tjelesnom smislu govorimo o genima što smo ih baštinili od predaka, tako se može govoriti i o duhovnim genima. Buduća pokoljenja osjećaju na sebi opterećenje ili sklonosti koje možemo povezati s poznatim ili nepoznatim činjenicama iz života naših predaka. Sklonost alkoholu, razvratu i psovki često je na neki način baština obitelji u širem smislu.

Šira obitelj nosi na sebi pečat nekog davnog zločina, nasilja, silovanja, ubojstva, samoubojstva, abortusa i slično. Krivnja je doduše osobna, ali posljedice mogu snositi i drugi. Nešto je u tome i od onoga što vjerujemo kada govorimo o istočnom grijehu. Taj grijeh povezujemo s praroditeljima ljudskog roda, a kroz generacije se taj grijeh prenosi, potencira, povećava i nameće svim generacijama ljudskog roda.

U ovom evanđelju vidim divno polazište za tzv. molitvu za otkupljenje od svih tereta obiteljskog stabla:

Isuse, ti si htio postati čovjekom. Želio si se roditi u konkretnom narodu, zavčaju, obitelji. Pripadao si drevnom rodu koje svoje korijene vuče još od Abrahama. Nosio si na sebi i terete svoga naroda i svoje obitelji i svoga zavičaja. Razumiješ onda i sve ono što može ugroziti i naš život radi svega svega što su naši preci živjeli, trpjeli griješili.

Ti si, Isuse, imao onu neposrednu sigurnost svetosti i ljubavi u svojim roditeljima, u Mariji i Josipu. Mi nemamo te sigurnosti. Ipak te molim, Gospodine Isuse, očisti nas i otkupi od svih tereta koje baštinimo od obiteljskog stabla. I među tvojim precima bilo je otpadnika, krivovjernika, idolopoklonika. Očisti me od svih tereta zbog nekih predaka koji nisu živjeli po vjeri, koji su otpali od vjere, koji su prešli na drugu vjeru. Očisti nas od svih tereta grijeha što su ga činili preci kad su se prepuštali magiji ili okultizmu.

I među tvojim precima bilo je, Isuse, bludnica, preljubnika i rodoskvrnitelja. Isuse, na razini tijela i seksualnosti osjećamo se ranjeni i nesigurni. Oslobodi nas od svakog tereta grijeha naših predaka koji su možda živjeli u preljubu, koji su se prepuštali bludu, koji su možda počinili grijeh rodoskvrnuća ili su promiskuitetno živjeli. Rastereti našu narav, naše tijelo, naše osjećaje i otkupi nas od svih tereta prošlosti.

I među tvojim precima bilo je, Isuse, nasilnika, ljudi koji su svoje neprijatelje bez suda lišavali života, bilo je terora i ubojstava. Bilo je i onih koji su sebi oduzeli život. Molim te, Isuse, da nas otkupiš i oslobodiš od svih tereta takve vrste koji su prisutni u našem obiteljskom stablu. Možda je i tu bilo nasilja i ubojstava, možda je i u korijenima i povijesti naših obitelji bilo koje samoubojstvo. A svakako nas otkupi od mogućnosti da smo rođeni u obitelji koja ima u svojoj prošlosti teret višestrukih abortusa, čedomorstva. Isuse, zaštiti nas u korijenu naše naravi i od svake depresije, a osobito od napasti za oduzimanjem vlastitog života.

Došao si otkupiti i spasiti. Došao si da imamo život, u izobilju da ga imamo. Osiguraj nam taj potpuni život u radosti. Vjerujemo da si zato došao. Daj da osjetimo već sada radost da smo po tebi ušli u novo, duhovno rodoslovlje u kojem si ti izvorište i vrhunac, korijen i plod. Daj da da osjetimo sreću da pripadamo tvojoj obitelji, da vučemo korijene od tebe i da smo po tebi i u tebi nanovo rođeni.

Evo još jedan divan text od fra.ZVJEZDANA LINIĆA.Kao što se vidi,ovdije je i Ivana bila vrlo blizu,kao i Dalmatinac koji kaže da je tako i mislio.

Ja bih isto volio da se Crkva u potpunosti odlućo što s ovim,jer previše je dobrih svečenika i laika koji vide da se tu nešto događa!!!!

Crkva se po mom mišljenju jako malo bavi s ovim po meni ključnim problemom svakoga od nas ponaosob, ali opet nam svako malo Gospodin u Crkvi šalje ljude koji su dovoljno otvoreni da progovore i otvore nam oči duše.
Volim navoditi primjere pa ću evo ovdje odmah jedan: Kako ću ja primjerice, odgajati svoje dijete ako su mene moji roditelji odgajali na ''pogrešan'' način jer su tako i sami bili odgajani, pa sad ja muku mučim pogrešno misleći da ljubav mora biti zaslužena i nesvjesno na svoje dijete prenosim tu istu ''bolest'' koja opet znači pogrešan odnos s ljudima i s Bogom?
To je jedan od blažih primjera na kojem se vidi koliko jaki mogu biti korijeni i njihov utjecaj koji se prenosi s koljena na koljeno.
Mi nesvjesno postajemo robovi pogrešnih mišljenja, tumačenja, pogrešnog življenja.
Dragi brate Dalmatinac, kažeš da je teško razlučiti odakle dolaze te posljedice, ja mislim da uopće nije ni važno za nas same, važno je samo da ih se mi želimo osloboditi, važno je da mi Gospodina zamolimo da nas oslobodi istih a tada će nam On sam pokazati i dati nam spoznanje o korijenu istih kako bi mogli taj konkretan događaj, naviku ili grijeh predati Njemu.
U svakom slučaju mislim da je pogrešno zatvoriti oči pred posljedicama i njihovim korijenima i ne baviti se njima uopće, jer teško je i nepodnošljivo živjeti s takvom težinom u duši, a Bog želi da smo slobodni i da Mu u slobodi pripadnemo.

Slažem se Ivana.BTB

Istina je da nasljeđujemo blagoslov krštenja u Kristu i da nas se time oslobađa svake veze s našim pretcima i s njhovim grijesima.Također je istin da kad dosegnemo razumnu dob i počnemo griješiti,gubimo tu milost i vraćamo se korijenima zla u kojemu smo rođeni,a grijesima koje sami činimo bivamo vezani u dodatne lance.Grijehe se ne može naslijediti,jer nam je dana sloboda izbora između dobra i zla.Ali,Bog kaže da nasljeđujemo posljedice toga grijeha.Tako je i s ljudskim tijelom.Beskrajna rijeka grešnika ljudskoga tijela teče od svoga izvora,Adama i Eve.
MARINO RESTREPO!!!