|
....ulomak iz jedne knige Josipa Lončara
''Svjedočanstvo istinitog događaja koji se zbio u Južnoafričkoj Republici nakon svršetka aparthejda.
Nakon završetka dugogodišnjih rasnih progona proglašen je mir i počela su suđenja ljudima koji su u rasnim progonima izvršili zločine.Tako se na jednom suđenju našla starija žena nasuprot čovjeku koji je vodio grupu ljudi koja je počinila zločin u ženinoj obitelji.Što se dogodilo?Jednoga dana okrivljeni je došao u kuću ženine obitelji i odveo njezina muža u nepoznatom smjeru.Žena je ostala sama sa sinom.Bili su katolicii počeli su moliti za odvedenog supruga i oca.Istovremeno su žarko molili za svoje progonitelje, a posebno za njihovog vođu koji se pokazao naročito okrutnim.Ta obitelj se nije bavila politikom, te nije bilo apsolutno nikakvog razloga da se progone njezini članovi.Poslije šest mjeseci saznali su da je otac ubijen nakon teških mučenja.Nikad nisu dobili njegovo tijelo da ga dostojno pokopaju.Supruga i sin oprostili su i nastavili moliti za svoje progonitelje.Nije prošlo mnogo vremena kad je isti čovjek došao po sina.Ubrzo je i on ubijen bez ikakve dokazane krivnje.Žena je i to oprostila, te je nastavila moliti za svoje progonitelje.Nije očajavala jer je znala da su njezin suprug i sin u Božjim rukama.Znala je da se za njih više ne treba bojati.Teško je podnosila usamljenost bez svojih najmilijih, no u svome srcu nije nikad proklela one koji su joj to učinili, već se molila Bogu da njezini progonitelji ne izgube vječni život zbog svega što su učinili njezinoj obitelji.
Slušajući njezino svjedočanstvo, prisutni su u sudnici mogli ''prepoznati'' nauk Isusa Krista.No nitko od prisutnih nije mogao zamisliti što će se na kraju dogoditi.Naime sudbina tog čovjeka ovisila je o dvema uvjetima.Prvi je bio da se čovjek iskreno pokaje, a drugi da mu žena nad čijom je obitelji počino zločin oprosti.Ljudski gledano imao je vrlo male šanse izbjeći smrtnu presudu.Na krju svoga svjedočanstva žena je trebala izreći poklanja li mu život ili ne.Njegov život bio je u njezinim rukama.Budući da je govorila o svojoj vjeri u Isusa Krista i u uskrsnuće mrtvih, mnogi su očekivali da će mu oprostiti.Žena je kazala da mu je kao kršćanka davno oprostila, ali ako on želi živjeti morat će ispuniti jedan uvjet.
Tu možemo malo zastati i zapitati se je li njezino postavljanje uvjeta bilo kršćanski?Je li trebala kao kršćanka-nakon što se on pokajao-bezuvjetno oprostiti, ili je imala pravo postaviti nekakav uvjet?
Usporedimo situaciju s vlastitom.Svaki od nas rođen je s istočnim grijehom, te je svaki od nas bio osuđen na duhovnu smrt sve do trenutka krštenja.Svi smo rođeni sa krivnjo praroditelja.Adam i Eva svojim su se grijehom ''odrekli'' ljubavi Božje i na taj način u sebi '' ubili'' Boga, te izgubili pravo na vječni život.Najstašnije u njihovu grijehu bilo je to što su svojim nepovjerenjem u Božju pravednost odbacili Božju.Koliki danas kršćani smatraju kako je Bog nepravedan i na taj način mu iskazuju svoje nepovjerenje!Koliki bi danas kršćani itekako drage volje jeli i jedu sa zabranjenog stabla!Bog biva ponovo ubijan.Mnogi misle kako su Židovi uz pomoć Rimljana ubili Isusa na križu, no Isus nije umro samo od posljedica fizičkog zlostavljanja.Njegovo je srce prestalo kucati zbog silne žalosti kad je'' vidio'' kako ga je većina čovječanstva odbacila iz svoga života i iskazala mu nepovjerenje.Među onima koji su bili uzrikom Isusove smrti nisu bili smo njegovi suvremenici.Isus je s križa ''vidio'' brojne ljude koji će se ga tijekom stoljeća susretati, upznati zatim odbaciti kao Boga i kao ljubav, a moram priznati da sam i ja bio jedan od njih , budući da ga godinama nisam htio prihvatiti za Gospodina.Vidio je milijune kršćana koji neće htjeti Boga za Oca, koji neće htjeti šlušati njegovu Riječ i živjti po njegovu Duhu kako bi im bilo dobro.Ljudi će više voljeti svijet sa svojim požudama, te će zadržati vanjski oblik pobožnosti, a istodobno će se odreći njezine sile.Neće mariti za Boga .Bog Isus im neće trebati!(usp. 2Tim 3, 1-5)
Mnogi kršćani danas ne žele Boga za Oca!Ako malo bolje promislimo o Isusovoj čežnji za našom ljubavlju, koju je naročito pokazao na križu, te ako razmislimo o Očevoj čežnji za nama radi koje je žrtvovao svog jedinorođenog sina-može li netko od nes sa sigurnošću reći da nije bio taj koji nije bar u jednom segmentu svoga života sudjelovao u ''ubojstvu''Sina Božijega na križu.Evanđelist Marko piše nam kako se Pilat začudio što je Isus umro tako brzo.I vojnici su se začudili Isusovoj prebrzoj smrti(zbog svog iskustva s raspinjanjem ljudi smatrali su da će njegova agonija trjati mnogo duže), što nas navodi na zaključak kako je Isus umro ne samo od fizičkog ranjavanja nego i od duševne boli.Ako znamo da se Adam svojim grijehom odrekao Boga, te tako izgubio mogućnost da mu Bog podari vječni život, mislimo li da je naše odbacivanje Božjih zapovijedi i uopće njegove Riječi manje opasno za nas?Sami sebe dovodimo u situaciju da budemo osuđeni na smrt.Bog nam sve milostivo oprašta nakon što se iskreno pokajemo, no ako zaista hoćemo živjeti to nije dovoljno.I Bog postavlja uvjet za život iako nam oprašta!Tako nam se može dogoditi da nam sve bude oprošteno, a da ipak ne dobijemo vječni život.
Žena u sudnici poznavala je Boga i znala za taj njegov uvjet.Znala je što Bog očekuje od svakog onog tko se želi pokajatišto je sudjelovao u ''ubojstvu'' Boga na križu, te da bi taj -nakon što se iskreno pokaje mogao živjeti.
Njezine riječi upućene ubojici svoga muža i sina bile su ''Ako želiš živjeti, a ja osobno želim da živiš, moraš me prihvatiti kao svoju majku.Prvo treba da me zagrliš, zatim ćeš doći samnom u moju kuću i do časa moje smrti živjet ćeš kao moj posinjeni sin, umjesto sina kojeg si mi nepravedno uzeo.Ja sam stara i potrebna mi je ne samo fizička pomoć da bih mogla živjeti, već mi je potrebna i ljubav koja će mi davati duhovnu snagu.Hoću da zamijeniš moga sina u onome što je on svojim životom mogao učiniti!To želim''
Čovjek kojemu su te riječi bile upućene, u času kad ih je čuo pao je u nesvijest.Tu ću završiti izvještaj o tom događaju.Umjesto da sad razmišljamo o tome da li je čovjek prihvatio ženinu ponudu da joj bude posinjeni sin, razmislimo jesmo li mi prihvatili ponudu da budemo posinjeni sinovi Očevi umjesto njegova ubijenog Sina!?
Ako zaista želimo živjeti nakon što smo sagriješili, treba da nastavimo ondje gdje je Krist stao.Treba da volimo Oca kao što ga je on volio, treba da ljubimo čovjeka kao što ga je on ljubio, no iznad svega treba da nastavimo posao koji je Isus započeo.Njegov je posao bio spasiti duše.Mi to doslovno ne možemo učiniti jer se duše spasavaju isključivo po Isusovoj krvnoj žrtvi, no netko te duše treba dovesti do Isusa.''
|
Login
FAQ
Chat
Traži
