www.tebe-trazim.com

ne šalim se , zato kad se to dogodilo prije otprilike godinu po pokazah ljudima oko sebe, još kaj se počelo nakon toga događat je da mi je jako puno ljudi reklo i poznatih i nepoznatih prolaznika da djelujem jako smirujuće na ljude pa čak i kad sam nervozan, smajlići su jer sam baš dobro volje pa djelim veselje

dakle postoji desetak ljudi koji su vidjeli uzivo na mojoj ruci

..U ovih 2 mjeseca moj život se skroz promijenio,našla sam svog Isusa kojeg sam bila izgubila i makla ga iz svog života.HVALA ti Isuse što si mi pokazao pravi put jer nemogu zamisliti više život bez tebe
Pročitala sam svjedočanstva forumaša i suosjećam se sa svima Vama jer sam i sama doživjela neke stvari za koje nikad nisam mislila da NE postoje!
BVB

jel se ikad opet nakon tog događaja taj fenomen ponovio ili ti je to bilo samo taj jedan put?

križ jednom ali su su posle neke druge stvari dogodile, ali sad nebum pisal o tome

Pozdrav prijatelji!
Moram vam napisati svoje iskustvo, ali neču sad jer je dosta dugo. Objavit ću ga kad ga sastavim.
U životu mi dođu trenuci kada sam ispunjen takovom srečom, takovim piticanjem na rad, na muku. Doživljavam takove trenutke u kojima mislim da mogu sve, da mogu ovaj svijet potpuno okrenuti, za svih 180 stupnjeva, da mogu mijenjati putanju zemlje oko sunca. Negdje u nekom kutu moje glave je BBOG spremio nešto za što neznam dali je san ili sječanje na moje dane kada sam bio u nebu. Imam osječaj da BBOG jako puno očekuje od mene. Imam osječaj da BOG čeka da okrečem ovaj svijet, da iskorijenjujem glad u svijetu, da počnem vikati kao Ivan krstitelj u pustinji na ovaj naš Hrvatski narod, ali i na cijeli svijet. Dosta često plačem od radosti. Jednom sam Isusu ovako govorio: "Daj taj zadatak nekom drugom, ja nisam za ovo, to je teško za mene". Ali ubrzo sam dobio odgovor da moram to prihvatiti, kao što je MMarija prihvatila da bude Bogorodica, i da ću uz njegovu pomoč napraviti sve što trebam i zaslugom uči u BBBOŽJE KKRALJEVSTO. Pisat ću Vam o ovome, kad skupim nešto više vremena.
I još nešto, molim vas pokrenite na ovom forumu molitvu za maturu i za sve nas maturante.
Molim vas molite se za mene, i ja ću se za vas moliti.

Evo imam potrebu nekome pisati nekome svjedociti,ono sto je bio moj zivot ono sto je moj zivot sada,.Imam 35 godina,sa 28 sam usla u zajednicu Cenacolo jer sam imala problema sa ovisnostcu o drogama i raznim tabletama za zivce,zivot mi je bio jako tuzan iako sam ja mislila da sam sretna.Izlazila sam van na techno partie imala posao imala takozvane prijatelje i decka za kojeg sam mislila da me voli...a skupa smo se drogirali.Punih deset godina sam provodila tako..bez imalo zrelosti,osjecala sam da nisam sretna ali isto tako nisam mogla drugacije i nisam znala drugacije a nisam ni zeljela bilo me strah!!!!Bila sam cak dva puta u Vrapcu naravno moji roditelji su mislili da ce mi to pomoci ali to mi je bilo jos gore...Samo bi nam davali tablete i to je to bila bi ko biljka.. Pokusala sam sama sebi smanjiti dozu tableta i pokusala ici na posao ali nisam mogla,nisam imala snage osjecala sam se glupo jadno,iscrpljeno,i shvatila da nemogu vise zivjeti tako bez imalo postovanja prema samoj sebi a i prema mojim roditeljima koji su me jako voljeli a vec su i oni izgubili svaku nadu i nisu mi nista vise vjerovali!!Nisam mogla vise!!!!a i bez određene kolicine tableta sam se osjecala glupo kao da ne vrijedim nista...Pitala sam pomoc zenu koja je radila samnom i trazila sam ju broj od Cenacola,NARAVNO ONA JE POCELA PLAKATI OD SRECE JER ONA JE BILA JEDINA OSOBA u to moje vrijeme drogiranja koja je imala vjeru u mene i u to da cu se izvuc..Tog dana sam dosla kuci u nadi da ce mi moji odmah pomoci ali kad sam im rekla da zelim ic u komunu oni su se nasmijali i rekli-MA KOGA TI TO OPET VUCES ZA NOS-bilo mi je tesko ali sta sam mogla ocekivati,nakon par nagovaranja i trazenja pomoci shvatili su da zudim za time da me netko saslusa i pomogne...Pocele su i pripreme za ulazak koje su trajale 4mj.bila sam u kuci nisam mogla zvat ni vidjeti nikoga par puta zlo me je vuklo da pobjegnem ali pogled na moj jadan zivot me je molio da izdrzim...I izdrzala sam 11.2 na Gospu Lurdsku sm usla u zajednicu.Bila sam izgubljena nisam znala talijanski jer sam osla u kucu u Italiji..misla sam da se cure oko mene prave bivse ovisnice koje se mole!!!nisam njim bas vjerovala,,ali sam odlucila ic naprijed i mjenjati se ,nakon god.i pol dana nisam napravila puno na sebi zato sto nisam jos vjerovala da me je Bog pozvao i da me on lijeci...i bilo mi je grozno,..bila sam lazna nisam uspjevala govorit istinu i bit ono sto jesam,od straha da nebudem prihvacena ..Jedan dan smo otisli u Pagno mjesto gdje su zivjele casne sestre nase zajednice i nasa Majka Elvira je zivjela s njima..jedno popodne ona je vodila klanjanje na koje su dosle sve cure iz svih kuca i tokom klanjanja Elvira je rekla-i sada pozovite Duh Sveti nek vam dodje u pomoc zavapite za pomoci-i ko je htio zapjevao je Duhu Svetome..i ja sam si u tom trenu rekla I JA ZELIM POMOC I JA HOCU BITI DOBRO...i u tom trenu sam smogla snage da pobjedim strah i sram i zapjevala sam na talijanskom DUSE SVETI OSLOBODI ME i mislila sam na sve sto me muci sto mi neda da idem napried i plakala sam jako sam plakala od zelje da se borim i popravim...Kad smo se vratile kucama od tog dana u meni se nesto promijenilo pocela sam da vjerujem jer sam pocela da se mjenjam..i tu sam shvatila da ima Boga da postoji i da me cuje...jer u toj zajednici uđes sa problemom o drogi,a kasnije shvatis u biti koliko drugih problema te stiscu kao,sram,ljubomora,nezrelost,neduhovnost,zloba,ponos i shvatis koliko ti je potrebna pomoc i promjena...A nasa casna Elvira bi nas svemu naucila kako postati dobra zena,majka osoba..ona je zena puna iskustva a ima i veliku vjeru i molitvu..Tako da sam ostala 6 i pol god.nedavno sam izasla javila mi se zelja za zivjeti vani,,sad sam tu borim se radim ici cu u skolu imam vjeru u Boga koju sam stekla u zajednici i to mi vise nitko nikada nece moci oduzeti..Zelim zivjeti i biti dobro,i nikad se vratiti u proslost...I zahvaljujuci Bogu uspjela sam i zahvaljujuci majci Elviri naucila sam se borit bit dobra osoba...imat vjeru i nadu sto stvarno mislim da je najbitnije...Biti ovisan je pakao ali sad mi nije zao,i moji su drugaciji i u nasoj kuci se moli zahvaljujuci mom zlu,zvuci cudno ali sad je pozitivno...Treba samo vjerovati i zatraziti iz dubine duse onako iskreno Boga pomoc!Evo nadam se da vam nisam bila naporna...hvala vam.

Naš Bog je silan Bog, predivno svjedočasndtvo Zwrckice , neka te Duh Sveti vodi i nadaje kroz život.

Baš lijepo, drago mi je zbog tebe.. a i tvoje obitelji, kako kažeš ovo vas je zbližilo s Bogom.
Nikad On ne daje patnju, a da ta patnja nije za veće dobro. Ustvari i o nama ovisi hoćemo li iz te patnje Ga potražiti ili ćemo i dalje tragati za pomoći u bespućima svoje nemoći i oholosti.
Drago mi je zbog Tebe.

Sjajno svjedočanstvo, često sam se i sam pitao koji je smisao patnje i zašto se toliko mučimo ali da nije patnje, pitanje je koliko bi se približio Bogu, tu sjajno ide ona: čudesni su putevi Božiji, nešto što nam se u jednom trenutku čini besmisleno u drugom postaje put koji nas vodi k spasenju. U biti cijeli život tražimo Boga tražeći ispunjenje i sreću i potrebno je puno vremena da to uvidimo ali kako je prekrasan osjećaj kada dođemo do spoznaje da je On s nama, u vijeke, Bog te blagoslovio