www.tebe-trazim.com

Fridrih Nietczhe je mučko đubre.

kažeš ti ili Zdravko Mamić?

Ja se samo pitam....sta si Bog misli kada slusa ovakve diskusije od svoje djece o tome da li On postoji ili ne i sta bi bilo kad bi bilo tj kad njega ne bi bilo i da li bi nas tada bilo a dobro se zna sta je i kako je.....i koliko se takvih prica vec do sada morao naslusati kroz ljudsko postojanje.... mozda samo zakoluta ocima i pomisli -o ne, opet... ....
....a mozda je vec i imun.....

Pa dobro nemoj se ljutit sad..... moje je samo osobno mišljenje da Bog baš i ne voli te silne filozofije i besplodne umne rasprave svih tih silnih mislilaca.....

a to ''mislim da Bog nema sta misliti''....... .....uff....ovo je u najmanju ruku ruzno receno.... Pa ne mislis valjda da je misaoni proces iskljucivo ljudska osobina? A Bog covjeka stvorio na svoju sliku....? .......

bb

Postoji li Bog? Sv. Toma Akvinski "Summa Theologica"

Kao što i sama vidiš, jedan od najvećih teologa i filozofa postavlja to pitanja, i unatoč tome postao je svet. Budu bez brige, Bog se ne ljuti na takva pitanja, znaš zake? Jer nam je on sam upisao u srca čežnju da ga tražimo i da postavljamo takva pitanja kao što je pitanje "Postoji li Bog?" Čovik je biće koje traži, biće koje pita, to je naša narav, ukinemo li to iz čovika, ukinuli smo samog čovika. Drugim ričima, onog trenutka kad bi čovik potpuno prestao pitati o Bogu, prestao bi biti čovik.

"..pitanje "Postoji li Bog" nije samo pitanje koje se tiče razuma, nego je istodobno pitanje koje zahvaća čitavu ljudsku egzistenciju. Ovisi o raznim situacijama u kojima čovjek traži značenje i smisao vlastitog postojanja. Pitanje o postojanju Boga usko je povezano sa svrhom ljudskog postojanja. To nije samo pitanje razuma, nego i pitanje čovjekove volje, dapače, pitanje ljudskog srca. Ivan Pavao II. "Prijeći prag nade"

Žudnja za spoznajom tako je velika i u sebi nosi takvu dinamičku snagu da ljudski duh, premda je svjestan granice koju nije kadar prijeći ipak teži prema beskonačnom bogatstvu koje leži preko nje, jer opaža da se u njemu krije odgovor sukladan bilo kojem pitanju na koje dosad nije odgovoreno. Ivan Pavao II. "Fides et ratio


Već ti psalmista govori o žudnji za spoznajom Boga koja je upisana u naša srca: Ps 27,8 Moje mi srce govori: “Traži lice njegovo!”

KKC 27 Čežnja za Bogom upisana je čovjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren.

Dok je ljudi bit će i čežnje za Bogom, i naravno, dok je ljudi postavljat će se to pitanje.


Pročitaj od Sv. Tome "Summa Theologica" ili "Summa contra gentiles", ili pročitaj od Sv. Augustina "De civitate Dei", ili "De Trinitate", ili možda od Sv. Anselma "Proslogion" pa ćeš vidit šta je filozofiranje. Možda samo jedan zgodan primjer;

Svakako, to je tako istinito da se i ne može zamisliti kako ne postoji. Naime, može se zamisliti nešto za što se ne može zamisliti da ne postoji, pa je veće od onoga za što se može zamisliti da ne postoji. Stoga, ako se može zamisliti da ono od čega se nešto veće ne može zamisliti ne postoji, onda upravo ono od čega se nešto veće ne može zamisliti nije ono od čega se nešto veće ne može zamisliti, a to se ne može složiti. Prema tome, uistinu jest nešto od čega se nešto veće ne može zamisliti, tako da se ne može ni zamisliti da ne postoji. Sv. Anselmo "Proslogion"


Ovde oprezno, odnosno svaki put oprezno kad uspoređujemo čovika i Boga.

Apsolut je Jedno apsolutno jedincato biće u puno smislu, a ostala bića, kojih može biti bezbroj, relativna su bića u ovisnosti o Apsolutnom biću.. Apsolut je supsistentna Misao, to znamo. Prema tome, ne pitamo ima li Apsolut misli, nego pitamo ima li um. Čudno pitanje, kao da može biti misao bez sposobnosti mišljenja. Ipak počujmo nešto. Apsolut može postojati i on je također mogućnost postojanja, ali ne tako kao što može postojati dogodljivo biće, koje još ne postoji, nego tek može postojati, npr. još nesagrađena kuća. Apsolut može postojati, jer postoji. Sva naime, što postoji može postojati, jer inače ne bi postojalo. Apsolut je jedino u tome smislu mogućnost postojanja. Tako treba misliti i o spoznajnom Apsolutovom moći, o umu. Apsolut može misliti, moć je mišljenja, ima um, no ne tako kao što mi mislimo o onome što još nismo mislili nego zasad to samo možemo misliti. Ipak kažemo da Apsolut može misliti ili da je sposoban zato što je Misao, jer misli. Svi, naime koji misle, mogu misliti, inače ne bi mislili. I u tome smislu možemo govoriti da Apsolut može misliti, imajući na pameti da u njemu nema stvarne razlike između uma i misli kao kod nas, kod kojih se stvarno razlikuje naša misao od našeg uma. Apsolutova je spoznajna moć savršeno aktualizirana. Rudolf Brajičić "Filozofija i filozofije"



Mislin da je kod vas došlo do nesporazuma. Naime Bog ne mora razbijati "glavu" kao i mi, Discipula Domini je to virovatno tila reći, dok si ti Maina valjda shvatila nešto u smislu kao "ma tko je Bog da nešto misli". Tako san barem ja razumio ovaj vaš nesporazum. Ali dobro, prepušta to vama, počupajte se za kosu i stvar riješena.

eeeee.....ma te roletice sam zapravo i htjela spomenuti ali nisam znala kako a da ispadnem fina......hehehe



aaaaaa mislim da nista od cupanja kose.....

Kad smo već skrenuli s teme, imam jedno pitanje; Discipula Domini imaš li kakvog frajera? Ako nemaš, mislin, zake da boraviš ove maglovite dane sama? Bilo bi nam lipše da provodimo ove jesenske dane zajedno. Vidija san tvoju sliku, veoma simpatična.

evo 5 prstica.... jel moze tako? ili ovako

Zake? Zar stvarno želiš provest ovu jesen sama?


Nisam.

Gospodine, koji vjeri udjeljuješ spoznanje, daj da u onoj mjeri u kojoj ti to smatraš potrebnim spoznam da jesi kao što vjerujemo i da jesi ono što vjerujemo. A mi vjerujemo da si ono od čega se nešto veće ne može zamisliti. Zar, dakle, da ne postoji takva narav jer bezumnih reče u svom srcu: „Nema Boga!" No sigurno je da i sam taj bezumnik kad čuje ovo što kažem: „ono od čega se nešto veće ne može zamisliti" spoznaje što čuje, a što spoznaje, to mu je u umu, ako i ne zna da to jest. Naime, jedno je da je nešto u umu, a drugo je spoznati da nešto jest. Jer dok slikar smišlja što će načiniti, on doduše već ima u umu to što još nije stvorio, ali još nije spoznao da to jest. Kad naslika, on to ima i u umu i zna da jest ono što je stvorio. Uvjerit će se, dakle, i bezumnik da barem u umu postoji ono od čega se nešto veće ne može zamisliti, jer kad to čuje, on to i spoznaje, a sve što je spoznato, to je u umu. Dakako, ono od čega se nešto veće ne može zamisliti ne može biti samo u umu. Naime, ako je samo u umu, može se zamisliti da jest i u stvarnosti, što je veće. Prema tome, ako je ono od čega se nešto veće ne može zamisliti samo u umu, onda je upravo to od čega se nešto veće ne može zamisliti ono od čega se može zamisliti nešto veće. A to, dakako, ne može biti. Nedvojbeno je, dakle, da i u umu i u stvarnosti postoji ono od čega se nešto veće ne može zamisliti.

Svakako, to je tako istinito da se i ne može zamisliti kako ne postoji. Naime, može se zamisliti nešto za što se ne može zamisliti da ne postoji, pa je veće od onoga za što se može zamisliti da ne postoji. Stoga, ako se može zamisliti da ono od čega se nešto veće ne može zamisliti ne postoji, onda upravo ono od čega se nešto veće ne može zamisliti nije ono od čega se nešto veće ne može zamisliti, a to se ne može složiti. Prema tome, uistinu jest nešto od čega se nešto veće ne može zamisliti, tako da se ne može ni zamisliti da ne postoji.

A to si ti, Gospodine Bože naš. Prema tome, ti uistinu jesi, Gospodine Bože moj, tako da se ne može ni zamisliti da ne postojiš. I s pravom. Jer kad bi neka pamet mogla zamisliti nešto bolje od tebe, stvorenje bi se uzdiglo iznad stvoritelja, sudilo bi o stvoritelju, a to je krajnje besmisleno. Zato se doista i može zamisliti da sve drugo, osim tebe samoga, ne postoji. Jednom riječju, ti najistinitije od svega i prema tome najviše od svega posjeduješ bitak, jer što god postoji nije tako istinito, te zato posjeduje manje bitka. Zašto, dakle, bezumnik reče u svom srcu: "Nema boga!" kad je razumnom duhu tako očito da ti najviše od svega posjeduješ bitak? Zašto, ako ne zbog toga jer je glup i bezuman. Doista, kako to da je u srcu rekao ono što nije mogao zamisliti, ili, kako nije mogao zamisliti ono što je rekao u srcu, kad je isto reći u srcu i zamisliti? Ako pak je uistinu, štoviše, jer je uistinu zamislio budući da je u srcu rekao, a nije rekao u srcu jer nije mogao zamisliti: nešto se naime ne govori u srcu i ne zamišlja samo na jedan način. Na jedan se način zamišlja stvar kad se misli na riječ koja je označava, a na drugi način kad se spozna upravo ono što stvar jest. I tako se na prvi način može zamisliti da Boga nema, ali na drugi način nipošto. Dakako, nitko koji je umom dosegao što je to Bog, ne može zamisliti da Boga nema, ako i kaže te riječi u srcu, no bez ikakva značenja ili s kakvim drukčijim značenjem. Bog je, naime, ono od čega se nešto veće ne može zamisliti. Onaj koji ovo pravo shvati, svakako shvaća da je to nešto takvo te ni u zamisli ne može ne biti. Prema tome, tko umom dosegne da je Bog takav, ne može zamisliti da ga nema. Zahvaljujem ti, dobri Gospodine, zahvaljujem ti, jer ono u što sam dosad po tvom daru vjerovao, sad po tvom prosvjetljenju tako spoznajem te i kad ne bih htio vjerovati da postojiš, ne bih mogao a da to ne spoznam. Sv. Anselmo "Proslogion"

Ljubav je u zraku.

Discipula ne znam jesi li toga svjesna, ali ja ti garantiram da ćeš uć u rang najvećih mučenica Katoličke crkve ako pođeš za Frana.