Maina napisao:
Ja se samo pitam....sta si Bog misli kada slusa ovakve diskusije od svoje djece o tome da li On postoji ili ne i sta bi bilo kad bi bilo tj kad njega ne bi bilo i da li bi nas tada bilo a dobro se zna sta je i kako je.....i koliko se takvih prica vec do sada morao naslusati kroz ljudsko postojanje....

mozda samo zakoluta ocima i pomisli -o ne, opet...

....
....a mozda je vec i imun.....


Postoji li Bog? Sv. Toma Akvinski "Summa Theologica"Kao što i sama vidiš, jedan od najvećih teologa i filozofa postavlja to pitanja, i unatoč tome postao je svet. Budu bez brige, Bog se ne ljuti na takva pitanja, znaš zake? Jer nam je on sam upisao u srca čežnju da ga tražimo i da postavljamo takva pitanja kao što je pitanje "Postoji li Bog?" Čovik je biće koje traži, biće koje pita, to je naša narav, ukinemo li to iz čovika, ukinuli smo samog čovika. Drugim ričima, onog trenutka kad bi čovik potpuno prestao pitati o Bogu, prestao bi biti čovik.
"..pitanje "Postoji li Bog" nije samo pitanje koje se tiče razuma, nego je istodobno pitanje koje zahvaća čitavu ljudsku egzistenciju. Ovisi o raznim situacijama u kojima čovjek traži značenje i smisao vlastitog postojanja. Pitanje o postojanju Boga usko je povezano sa svrhom ljudskog postojanja. To nije samo pitanje razuma, nego i pitanje čovjekove volje, dapače, pitanje ljudskog srca. Ivan Pavao II. "Prijeći prag nade"
Žudnja za spoznajom tako je velika i u sebi nosi takvu dinamičku snagu da ljudski duh, premda je svjestan granice koju nije kadar prijeći ipak teži prema beskonačnom bogatstvu koje leži preko nje, jer opaža da se u njemu krije odgovor sukladan bilo kojem pitanju na koje dosad nije odgovoreno. Ivan Pavao II. "Fides et ratioVeć ti psalmista govori o žudnji za spoznajom Boga koja je upisana u naša srca:
Ps 27,8 Moje mi srce govori: “Traži lice njegovo!” KKC 27 Čežnja za Bogom upisana je čovjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren.Dok je ljudi bit će i čežnje za Bogom, i naravno, dok je ljudi postavljat će se to pitanje.
Maina napisao:
moje je samo osobno mišljenje da Bog baš i ne voli te silne filozofije i besplodne umne rasprave svih tih silnih mislilaca.....
Pročitaj od Sv. Tome "Summa Theologica" ili "Summa contra gentiles", ili pročitaj od Sv. Augustina "De civitate Dei", ili "De Trinitate", ili možda od Sv. Anselma "Proslogion" pa ćeš vidit šta je filozofiranje.

Možda samo jedan zgodan primjer;
Svakako, to je tako istinito da se i ne može zamisliti kako ne postoji. Naime, može se zamisliti nešto za što se ne može zamisliti da ne postoji, pa je veće od onoga za što se može zamisliti da ne postoji. Stoga, ako se može zamisliti da ono od čega se nešto veće ne može zamisliti ne postoji, onda upravo ono od čega se nešto veće ne može zamisliti nije ono od čega se nešto veće ne može zamisliti, a to se ne može složiti. Prema tome, uistinu jest nešto od čega se nešto veće ne može zamisliti, tako da se ne može ni zamisliti da ne postoji. Sv. Anselmo "Proslogion"Maina napisao:
a to ''mislim da Bog nema sta misliti''....... .....uff....ovo je u najmanju ruku ruzno receno.... Pa ne mislis valjda da je misaoni proces iskljucivo
ljudska osobina? A Bog covjeka stvorio na svoju sliku....? .......
Ovde oprezno, odnosno svaki put oprezno kad uspoređujemo čovika i Boga.
Apsolut je Jedno apsolutno jedincato biće u puno smislu, a ostala bića, kojih može biti bezbroj, relativna su bića u ovisnosti o Apsolutnom biću.. Apsolut je supsistentna Misao, to znamo. Prema tome, ne pitamo ima li Apsolut misli, nego pitamo ima li um. Čudno pitanje, kao da može biti misao bez sposobnosti mišljenja. Ipak počujmo nešto. Apsolut može postojati i on je također mogućnost postojanja, ali ne tako kao što može postojati dogodljivo biće, koje još ne postoji, nego tek može postojati, npr. još nesagrađena kuća. Apsolut može postojati, jer postoji. Sva naime, što postoji može postojati, jer inače ne bi postojalo. Apsolut je jedino u tome smislu mogućnost postojanja. Tako treba misliti i o spoznajnom Apsolutovom moći, o umu. Apsolut može misliti, moć je mišljenja, ima um, no ne tako kao što mi mislimo o onome što još nismo mislili nego zasad to samo možemo misliti. Ipak kažemo da Apsolut može misliti ili da je sposoban zato što je Misao, jer misli. Svi, naime koji misle, mogu misliti, inače ne bi mislili. I u tome smislu možemo govoriti da Apsolut može misliti, imajući na pameti da u njemu nema stvarne razlike između uma i misli kao kod nas, kod kojih se stvarno razlikuje naša misao od našeg uma. Apsolutova je spoznajna moć savršeno aktualizirana. Rudolf Brajičić "Filozofija i filozofije"Maina napisao:
a to ''mislim da Bog nema sta misliti''.......

.....uff....ovo je u najmanju ruku ruzno receno....
Discipula Domini napisao:
Što se tiče ovog da "Bog nema što misliti" - mislim da Bog ne treba misliti...zato napisah da On ZNA...
Možda sam se krivo izrazila, u pravu si.
Mislin da je kod vas došlo do nesporazuma.

Naime Bog ne mora razbijati "glavu" kao i mi, Discipula Domini je to virovatno tila reći, dok si ti Maina valjda shvatila nešto u smislu kao "ma tko je Bog da nešto misli". Tako san barem ja razumio ovaj vaš nesporazum. Ali dobro, prepušta to vama, počupajte se za kosu i stvar riješena.
