www.tebe-trazim.com

Poceo sam citati temu od pocetka al moram priznati,da mi se nije dalo sve citati,vjerovatno ljenost.
Ali procitao sam dovoljno da mislim da je netko vec stavio slicno misljenje.

Drago mi da je se Musavi ukljucio u diskusiju pa ce nam mozda dati odgovore na neka pitanje.

Ateizam u smislu da netko vjeruje da Boga nema i da je skroz siguran u to mislim da nema.(svatko sa prosjecnom inteligencijom(bez uvrede ikome,to sam stavio da se netko ne pozove na nekoga tko ne razmislja razumno),ne moze zanijekati mogucnost da postoji Bog koji je poceo stvaranje materijalnoga svijeta,da je nesto nastalo iz nicega je teze povjerovati nego da je netko stvaranje pokrenuo,Big bang teorija ne dokazuje da je se to desilo samo od sebe,mada se neki istinski trude to dokazati,jer ne zele povjerovati u stvaraoca ili zele otkrit otkrice svih vremena)
Postoji samo Ateizam gdje ljudi zele vjerovati da Boga nema.
Zato sada sve vise ljudi prelazi iz ateizma u Agnostike.tj Bog ako i postoji mi ga ne mozemo spoznati,ja bi jos dodao da ni ne zele.

Prvo niti jedan covjek ne moze biti posve siguran da Bog ne postoji.
Razlog je jednostavan,jer se to ne moze dokazati ni znanoscu niti razumom.
Puno je ljudi koji su zaokupljeni svakakvim stvarima pa nemaju vremena niti zele razmisljati o Bogu.
Mnogima i pase da Boga nema pa se uvjeravaju da ne postoji ili u opce ne razmisljaju o tome.
Neki misle da postoji ali nije vise ovdje.Neki misle da mora postojati nesto ali se ne znaju u koju religiju svrtati pa su Ateisti ili Agnostici.

U cijelom svom zivotu nisam upoznao niti jednu osobu koja je posve sigurna da Boga nema.
Upoznao sam dosta ateista,vecina su sada agnostici.Nitko nije rekao totalno sam siguran da Bog ne postoji.
Bas iz razloga kojih sam naveo,tko god malo razmisli o tome ne moze biti siguran.

To je iskusto iz cijeloga moga zivota,i ja sam govorio Bog ne postoji,ali nikad nisam bio siguran u to.
Ako bi mi netko htjeo dokazati da postoji rado bi se uhvatio u diskusiju da dokazem suprotno,ne jer sam ja bio siguran nego sam htjeo biti pametniji od drugoga,pokazati mu da mogu pobiti njegovu teoriju ...da mi je netko htjeo dokazati da ne postoji onda bi zauzeo drugo stajaliste,mada o Bogu nisam razmisljao,nije mi bio potreban(bar sam ja tako mislio),a nisam ga niti znao...mislim da nisam znao ni da je Isus Bog.(Sto sam ucio na vjeronauku sam vremenom zaboravio)Mislio sam da je Bog samo strogi sudac,kada sam se obratio saznao sam da je Bog i cista Ljubav...malo sam skrenuo s teme
Ovo pisem jer sam i ja bio "Ateista"ali ako bi me netko upitao za ozbiljno nisam bio siguran da Bog ne postoji.

Kao sto rekoh ne znam nikoga tko je siguran da Boga nema,mnogi govore ako Boga ima zasto je pusto ovo ili ono...to samo dokazuje da nisu sigurni,traze nekakav odgovor.

Znaci Ateizam kao sigurnost da Boga nema,po meni ne postoji takvo nesto.Ljudi od uvjek traze stvoritelja,to je utisnuto u dusu covjeka po meni,samo u danasnje vrijeme,covjek nema vremena zastati i porazmisliti o Bogu...kad ima toliko drugih "vaznijih" stvari.

Musavi,da li si ti u potpunosti siguran da Bog ne moze postojati?
Zasto to mislis ako jesi?
Volio bi kad bi mi odgovorio na ova pitanja jer me zanima tvoje misljenje.Hvala

Evo nisam ni ja citao cijelu temu, ali je moje misljenje da je ateizam i ateisti jedna obicna lijenost i komotnost. Najlakse je tako, reci da nesto ne postoji i zivjeti u zabludi i van pravila koji bi te mozda sputavali u zivotu zatvarajuci oci pred cinjenicama i ogromnim brojem svjedocanstava....

Iskreno i od srca bi volio da te, Musavi, Bog vrati na pravi put (rekao si da si bio katolik), i pokaze ti malo ovoga sto smo mi vidjeli, dozivjeli, svjedocili, ma u biti ne malo nego i visestruko vise od nas, pa kad god to bilo, danas, sutra, za par mjeseci ili godina ili cak na kraju tvog zivotnog puta!

BOG TE BLAGOSLOVIO

Prije svega lipi pozdrav!


Slažem se. No, spomenimo i drugu stranu: bez posebne milosti, nitko ne može biti potpuno siguran da Bog postoiji. U svakom će se čoviku izmjenjivat periodi vjere i nevjere, možda da kažen- sumnje. Pa ako to i bude samo kratko razdoblje, ipak, čovik se toga ne može oslobodit. Također, nije moguće dokazati da Bog postoji. Kad kažem dokazati, onda mislim na značenje koje rič dokaz ima. Više smo kao u "pat" poziciji po tom pitanju. Unapred naglašavam razliku između: spoznati i dokazati.


Teško da može. Jednako kao što mi ne možemo biti u potpunosti, cilog života, u svako vrime i u svakoj situaciji (kušnji ili napasti) 100% sigurni u Božje postojanje.

Pozdrav svima,

Iznenadilo me kada sam pročitao da mnogo članova ovog foruma u suštini ne vjeruje da zapravo postoje pravi ateisti koji istinski ne vjeruju.
Ja sam u svom životu sreo puno ateista, neki od njih su rođeni u takvim obiteljima, a neki su kao i musavi bili vjernici pa su se okrenuli na drugu stranu i tu su ostali, ali pri tom nisu izgubili ljudsku osobinu. To mi je uvijek bilo posebno zanimljivo jer znam vjernike koji su mnogo puta dobri prema bližnjim svojima samo zbog straha od Boga, a ateisti nemaju taj osječaj bogobojazni ali u svojim dobročinstvima znaju nadmašiti vjernike.

Ipak nisu svi ateisti takvi pa želim napomenuti i ovo.
S obzirom da sam stariji čovik, u vrijeme kada sam išao u dječji vrtić polovicom 70-ih godina, dakle u vrijeme komunizma, u vrtiću sam bio izložen maltretiranju i iživljavanju od strane ondašnje "drugarice" (tete u vrtiću), jer sam na njenu tvrdnju kako nema Boga rekao da Bog postoji i da nas On "gleda" s neba. Maltretiranje je trajalo danima, ali s obzirom da mislim da je spomenuta teta umrla neka se Bog smiluje njenoj duši.

Na kraju još moram reći da kada god čujem za nekog da je ateista da osjetim tugu jer jednostavno ne mogu zamisliti da pored Svetog pisma i životopisa svetaca netko može ne vjerovati u Boga.

Hm.Doslovno dokazati.Možda se može znansveno i dokazati,zar se nije hostija promjenila u srcano tkivo,koju godinu bila u obicnoj pa u destiliranoj vodi.Kada su odnijeli dio u laboratorij bez da kazu sto je,zar nije dokazano a i oni su se iznenadili jer je istrazivanje pokazalo da je to tkivo uzeto(dato) sa zivoga srca.Vjerovatno ste svi procitali ovo pa da ne trazim detalje.A ima i jos slicnih slucajeva.I svagdje je DNK isti.Zar nije to dokaz da je u Hostiji stvarno Isus,tj Bog.Eto dokaza da Bog postoji.Ali tesko je povjerovati u to,nekome tko ne vjeruje.
Tako da se slazem da treba prvo milost vjere i spoznaje.A i nije to Bog napravio da bi dokazali da postoji nego da bi vjernici povjerovali lakse da je Bog stvarno prisutan u hostiji.
Po ovome smo blize da se moze dokazati da postoji nego da ne postoji,tj dokazano je samo treba povjerovati.Ili se ne slazes?




Slazem se s tobom.
Ali me zanima je to i njegovo misljenje?
ako je siguran da ne postoji,zanima me koji su mu razlozi za to misljenje.

Ako pak misli da moze biti da postoji.

Sto te Musavi koci da ga bolje upoznas?(mozes kroz sveto pismo ili nesto drugo,neznam kako ti to vec jesi ili bi pokusao)
Dali si pokusao?Dali zeliš?
Mozda imas neki drugi razlog sto si Ateist?

Stvarno me zanima,nije nista ne dobronamjerno.Postovati cu tvoje misljenje.Hvala.

Bok svima! Hvala vam na ful ljubaznom doceku i bas mi je drago kaj sam odma dobio hrpu pitanja! Nemojte se ustrucavat pitat jos, i kaj god.

Ajmo na odgovore:




Jasno da ne mogu bit siguran. To je bitno naglasit. Ja sam vam agnostik i ateist Iako se ta rijec danas cesto koristi za one koji "neopredijeljeni", uze znacenje je da mislis da je nemoguce znat da bog postoji ili ne postoji.
http://dictionary.reference.com/browse/agnosticism

U tom smislu su i vecina vjernika agnostici - svi osim onih koji misle da je moguce razumom dokazat postojanje boga, i to baš specificno njihovog.

Mozes bit agnosticni ateist ko ja (ne vjerujes u boga al ne mislis da se moze sigurno dokazat da ga ima ili nema),
agnosticni teist (vjerujes u boga ali ne mislis da se moze sigurno dokazat da ga ima ili nema),
ili samo agnostik (mislis da se ne moze sigurno dokazat da boga ima ili nema, a nisi se opredijelio ni za jedno misljenje).

Nije da sad zahtijevam da se koristi ta terminologija, pricajte kak ocete, al ocu rec da ni ja nisam upozno ateista koji misli da moze sa sigurnoscu dokazat da nema boga


Kao ateist dakle ne vjerujem ni u jednog boga, iako ne mislim da se moze dokazat da ga nema - isto ko sto ti ne vjerujes u npr. Zeusa. Ne moze se dokazat da ne postoje (ili da postoje) Zeus, Oziris, Višna, Odin, Djed Mraz, vampiri, jednorozi ili Domaći, ali ne vjerujem da postoje, isto ko ni vi (pretpostavljam ). Znaci zapravo samo vjerujem u jednog boga manje od vas, ali bez apsolutnih dokaza da ti bogovi u koje ne vjerujemo ne postoje.

Općenito, stvar je samo u tome da ne vidim razliku izmedju kršćanske priče i svih ostalih svjetskih mitova. Ti mitovi mogu bit zanimljivi i poucni i vrijedna su kulturna i umjetnička baština, ali ih se ne smatra istinitima iako nije da se moze s apsolutnom sigurnošću dokazat da su neistiniti.


S druge strane, mislim da postoje dva vrlo jaka argumenta da je bog kakvim ga se nalazi u kršćanstvu nemoguć: dilema iz Eutifrona i problem zla. Ne smatram da su apsolutno neoborivi - sve treba propitivat, a za raspravu sam uvijek - ali nisam cuo meni uvjerljive odgovore na njih.




Pa bio sam "mlaki" katolik, vjerovao u boga, nisam bas brijo na crkvu previse (s dosta stvari se nisam bas slagao ili mi se cinilo da to crkva nepotrebno izvlaci odnikud - tj. ne na temelju Isusovih rijeci). Ali privatno sam imao dosta vjere, iako mi to definitivno nije bio centar zivota. Al s druge strane dosta sam mozgao o religijskim pitanjima, i cito dosta knjiga. I danas su mi Tarkovski i Dostojevski omiljeni autori
Moglo bi se rec da sam zivio po 10 zapovjedi (u nekoj malo liberalnijoj interpretaciji njihovog znacenja), naravno uz povremene pogreske i krsenje svojih principa koje se svakom dese.

Onda sam u jednom trenutku odlucio da mi je glupo bit mlak, jer ako je krscanstvo istina onda je to nesto sta bi trebalo ucinit centrom zivota, a ako nije nema smisla bit "katolik na papiru". U svakom slucaju nesto sto bi trebalo pazljivo istrazit i odlucit se. U toku tog istrazivanja sam prvi put uz apologetiku iso pazljivo citat i ateisticke argumente, i sami Novi zavjet. I eto posto ateist

U osnovi mi je zakljucak bio da se krscanstvo ne razlikuje od ostalih religijskih mitova (po kvaliteti, povjesnoj utemeljenosti itd.), da postoje ozbiljni filozofski problemi s krscanskom koncepcijom boga, i da krscanstvo ima negativnih elemenata zbog kojih ne bih mogao bit krscanin, bar dok mi se te stvari ne pojasne.




Pa cuj, potrudio sam se istrazit sto sam bolje mogao, i donijet naiskreniji zakljucak koji sam mogao. I spreman sam raspravljat i predomislit se. Ne bi reko da sam lijen, bar sta se toga tice
Ne mislim ni da je ateizam lakši i da zivim van pravila. Zapravo je u neku ruku obrnuto - ako nema boga koji ce nakon svega svima pošteno presudit, ispravit sve nepravde i ucinit sve dobrim, onda je na meni, sada, da napravim sto god mogu, da se drzim svojih vrijednosti i da sam izbjegnem ili ispravim svoje greske. Nema nikog ko ce to napravit umjesto mene, a kad umrem vise necu imat prilike ista postic ili se iskupit ljudima koje sam povrijedio.



Evolucijom? Osim kreacionizma jel ima jos opcija uopce? Il me pitas nesto drugo?




Sori, nemam pojma o tome stvarno, nisam ni cuo da anonimus prijeti vatikanu. A ko su oni znam jos manje, ipak su oni anonimus



Super hvala! A ti?



Eto, to je to zasad, slobodno pitajte potpitanja ak niste zadovoljni s odgovorima, ili dajte jos novih ak vas jos nest zanima!

P.S. Fran26, svidja mi se kaj imas Wittgensteinovu sliku.

Pa musavi pozdrav ... ono što mene zanima je kako gledaš na svece i njihovu vjeru u Boga? ... što misliš jeli istina to što su mnogi pričali o svom doživljaju Boga, naime, mnogi tvrde da su ga osobno vidjeli, odnosno neki su vidjeli Djevicu Mariju, neki Isusa i ta svoja viđenja raja, pakla i čistilišta su zapisali u svojim biografijama, pa onda brojni laici koje je osobni susret s Bogom promjenio iz ateista do gorljivih vjernika, ne znam jesi li čitao kad nešto slično, recimo od Marina Restrepa: Iz tame u svijetlost,
zanima me misliš li da su mnogi kršćani u prošlosti dali svoj život u nama nezamislivim mukama za iluziju, odnosno da se izrazim tvojim riječima "mit"? Bi li ljudi to svjesno činili da su imali ikakvu sumnju? .... odnosno da ne zvuči kao tvrdnja zanima me tvoje mišljenje o tome.
Što te je dovelo do zaključka da se kršćanstvo ne razlikuje od ostalih religija?

Slažem se da se Boga ne može dokazati, ali onda nam nebi trebala vjera zar ne?

Vidim Musavi da si neke stvari dosta istrazivao.Mozda jos istrazujes predpostavljam.

Nego zanima me da li mislis da je Isus stvarna povjesna licnost?

To me zanima jer znam neke agnostike ili ateiste koji su isto kao i ti istrazivali,citali Bibliju,Kuran,knjige, povjesne zapise i svasta ostalo(ne mogu se sjetiti svega).

I svi se slazu da je Isus stvarana licnost jer imaju zapisi o njemu ne samo u Novom zavjetu nego i na drugim mjestima.
Ali nisu sigurni da je Bog.tj neki misle da nije neki nisu sigurni.

Zanima me ako znas da je Isus stvarna povjesna licnost,izuzetna osoba koja je radila dobro ljudima(crveno je sto su mi dvoje rekli,veoma obrazovani i nacitani ljudi,a ona posebno voli povijest proucavati,Agnostici,prakticki nikad u crkvi nisu bili),
zašto ti mislis da onda nije mogao biti poslan od Boga da istoga navjesti nama ljudima?

Zanima te njihov odgovor?

Ne. Nije moguće.

Nemoguće je dokazati Boga. Dokazati, ali zaista dokazati: provesti takvo dokazivanje da se samo glupan ili čovjek nečiste savjesti ne mogu složiti sa zaključkom. Prošlo je vrijeme kada je religija trpala ateista u sljedeću alternativu: ili ga je trebalo smatrati intelektualno nenadarenim, ili mora da je njegov moralni život skrivio tajne poroke koji ga nukaju da zaniječe Boga, kako se ne bi morao pokoriti njegovom zakonu. Ali, nemoguće je također dokazati i ne-postojanje Boga. Dokazati, ali zaista dokazati! Što se tiče Boga, njegova postojanja ili ne postojanja, ne može se ništa dokazati jer su te dvije hipoteze čovjeku jednako neshvatljive, obje nadilaze naše mogućnosti shvaćanja, pod jednim i pod drugim lomi se naš um. François Varone "Nevolje s odsutnim Bogom"

Šta znači dokaz?

dokaz(ivanje) -(lat. demonstratio, argumentatio, probatio; grč. Ἀπόδειξις), logički postupak kojim se potvrđuje istinitost jedne ili više tvrdnji. Rigorozni oblik rasuđivanja kojim se pokazuje očitost nekog zaključka koji je na neki način implicitno bio prisutan u već posjedovanim principima ili premisama. Ovisno o tipu premisa od kojih se polazi, dokazivanje je deduktivno ili induktivno..

I dobro da je tako. Kako Heidegger kaže; Jadan je Bog kojega treba braniti.

Tako se može reći: Jadan je Bog kojeg se može dokazati.

Dokazani Bog nije Bog. Karl Jaspers "Der philosophische Glaube"


No svakako postoje putevi k spoznaji Boga;

KKC 31 Budući da je stvoren na sliku Božju i pozvan da upozna i ljubi Boga, čovjek koji Boga traži otkriva neke "putove" da bi došao do spoznaje Boga. Oni se nazivaju također "dokazima za opstojnost Božju", ne u smislu prirodoznanstvenih dokaza, već u smislu "konvergentnih i uvjerljivih obrazloženja" koja nam omogućuju doći do prave sigurnosti. Ti "putovi" koji nas približuju Bogu imaju kao ishodišnu točku stvorenje: materijalni svijet i ljudsku osobu.

KKC 32 Svijet. Polazeći od gibanja i nastajanja, iz kontingencije, iz reda i ljepote svijeta može se spoznati Boga kao izvor i svrhu svemira.

Postoje dokazi za Božje postojanje, ali to nije dokazivanje u smislu prirodoznanstvenih dokaza;

..kozmološki dokaz za Boga, dokaz iz kontingencije (pri tom se mogu još jednom razlikovati pojedini momenti, npr. u vezi s finalnošću koja je usađena u bivovanje: teleološki dokaz. Ili s obzirom na ovisnost bića svakoga čina o nekom ranijem sa zaključkom na čisti čin bez ikakve potencijalnosti: kineziološki dokaz: prvi Pokretač. Ili s obzirom na nužni prvi početak svijeta: dokaz iz entropije. Ili s obzirom na to da svakom konačnome pripadaju sve čiste savršenosti bića samo sudioništvom: dokaz iz stupnjevitosti Tome Akvinskoga). Apsolutni karakter potrebe (personalnog) bivovanja upućuje na stvarnost apsolutne vrednote: deontološki, aksiološki, moralni dokaz za Boga. Apsolutnost (realno izvršene) istine upućuje na realnu apsolutnost nužnoga bića: noetski dokaz za Boga. Skladno uvjerenje sviju naroda o Božjem bivovanju mora imati svoj temelj u stvarnom Bogu: historijski, etnološki dokaz. Karl Rahner & Herbert Vorgrimler "Teološki rječnik "

Također, čovikova spoznaja je relativna, dok je Bog apsolutan. Čovik je relativan, Bog je apsolutan. Bog je Duh, također, Bog je subjekt a ne objekt. Prema tome, Bogu se samo može prepustiti da nam se otkriva, koliko On to hoće, a ne kako i koliko smo mi to zamislili.


To je čudo. Čudo ne može dokazati Boga na znanstven način. Čudo i smisao čuda jest;

Čudo se zove u vidokrugu našega ljudskoga iskustva događaj koji se u biti ne može objasniti iz (načelno pronicivih) vlastitih zakonitosti toga iskustvenog prostora i zato izaziva čovjeka u onoj dubini njegova života koja neprestano prati njegov cjelokupni pregledivi iskustveni svijet i ujedno ga nadilazi: u najvlastitijoj unutarnjoj otvorenosti i svestranoj preglednosti njegove duhom opečačene naravi pomoću koje čovjek ima načelnu primjetljivost za onostranost svojega iskustvenog svijeta, neku trajnu blizinu prema Bogu (duh, transcendencija). On se, naravno, mora neprestano iznova otvarati iz sviju unutarsvjetskih utvrđenja i zastrtosti u jednostavnom ispunjenju izvorne širine svoga bića u onoj spremnosti za vjeru, pripadnosti Bogu i u poštenom potvrđivanju svoga konačnog života koje mu osvješćuje njegovu posljednju lebdeću nesigurnost njegovih horizonata i tako ga drži budnim u poniznom prijemljivom čuđenju u kojem on nakon odgovornog ispitivanja prihvaća one neobjašnjive (a ne samo faktično neobjašnjene) događaje svoga iskustvenog svijeta kao neposredno od Boga zamišljene i prepuštene te zna da je od njih pozvan na povijesni dijalog s Bogom. I Pismo poznaje tu fundamentalnu vjernost u čovjeku kao preduvjet za čudo (usp. Mk 5,34; Lk 18,42 i dr.) koje onda sa svoje strane dovodi do vjere (u strogom smislu) u izričito formuliranu poruku Božju (usp. Iv 11,37 si i dr.). Za opravdanje mogućnosti čuda i njegove spoznatljivosti (1. vat. naučavao je kao članke vjere: DS 3034, usp. 3009; NR 52, usp. 32) što često postavljaju u pitanje novovjeki prirodoznanstvenici i teologija koja je inspirirana njihovom slikom svijeta, treba imati na umu da je cjelokupna stvarnost koju je čovjek otkrio slična nekoj ispunjenje koje mu je obećao kao skriveno djelatnu silu stupnjevitoj građevini u kojoj ni jedan jedini dio ne pripada isključivo sam sebi nego sve stoji u povezanosti koja je otvorena prema gore i koja nadilazi u svakom stupnju svoje konaturalne djelatne mogućnosti. Narav niža od čovjeka ostaje u iznutra usmjerenoj određenosti prema ljudskoj naravi, koja je sa svoje strane prijemljiva po sebi za povijesno slobodno djelovanje Božje. Takva povijesna inicijativa Božja u čudu iznosi za to u (materijalnoj) prirodi samo na kvalitativno nov način da je izraz suverene volje Božje za poretkom, ukoliko ona naime uklanja ograde toj prirodi koja se bitno ostvaruje u granicama pregledivoga prirodnog zakona, prema višoj zakonitosti božanske spasenjske ekonomije u kojoj Bog poziva čovjeka povijesnim činom u svoje zajedništvo života. Dogmatski gledano, time čudo nije neka nezakonita svojevoljna demonstracija svemogućnosti Božje, nego ono stoji u univerzalnoj spasenjsko-povijesnoj povezanosti i pripada u proces milosno-slobodnog saopćenja Božjega čovjeku (objava, praeambula fidei). Ono je unutarpovijesna samopotvrda te spasenjske volje Božje i spasenjsko povijesnog djelovanja koje iz njega proizlazi u prorocima (od Mojsija), a prije svega u Isusu Kristu. Njima čudo služi ponajprije kao vanjski vjerodostojni znak njihova bogomželjenog djelovanja, ali čudo ima u svojem punom smislu ujedno i konačno vremenski aspekt koji je posebno jasan u uskrsnuću Isusovu kao čudu koje sve odlučuje: čudo slavno uskrsloga tijela Isusova vidljivo je ostvarenje unaprijed konačno vremenske sudbine čovjeka pozvanog u zajedništvo s Bogom da time potvrdi konačno vremensku silu Božju koja zasniva povijest (Bog je ostvario to uskrsnuće) i da ujedno čovjeku posvjedoči ispunjenje koje mu je obećao kao skriveno djelatnu silu stupnjevitoj građevini u kojoj ni jedan jedini dio ne sadašnje spasenjske situacije. Karl Rahner & Herbert Vorgrimler "Teološki rječnik "

OK.Čudo se ne moze znanstveno dokazati bas zato i jest čudo....kao sto se ne moze znansveno dokazati zasto se hostija promjenila u srcano tkivo(ja bi rekao da se nije promjenila nego pokazala baš ono što jest u duhovnom smislu,al to je druga tema)

Znaci cudima se Bog ne moze znansveno dokazati.

Ali se znansveno moze dokazati da je netko pokrenuo zivot na zemlji,da nije sam od sebe.
Ali to opet ne dokazuje Boga.Bog je duh a njega se nece moci nikada znansveno dokazati.

Ali nam po cudima Bog produbljuje vjeru i pokazuje da postoji,koliko on to hoce...kako si i citirao