ŽIVKO KUSTIĆ - MALI KLJUČ BIBLIJE (Peto ponovljeno izdanje) Zagreb 1982.
Dopuštenjem Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu, broj 825 od 15. ožujka 1974. Izdao: Nadbiskupski duhovni stol — Glas Koncila, Zagreb, Kaptol 8 Odgovara: Dr. Josip- Ladika, Zagreb, Nova Ves 7 Tisak: IBG Tiskara »Zagreb«, Zagreb, Preradovićeva ulica broj 21 ------------------------------------------------------ SADRŽAJ:
1 NAUM OSLOBOĐENJA ISUS OSLOBODITELJ BOG OSLOBODITELJ BOG STVORITELJ SLOBODE CRKVA OSLOBODITELJICA
2 HOD KROZ PUSTINJU OPJEVANO DJETINJSTVO SAVEZ I PRELJUB TRNJE, ZNOJ I KRV KIDANJE OKOVA
3 NOVI LJUDI ZA NOVE ZADATKE RIBARI ZNAJU RISKIRATI SVE OD POČETKA GRAĐANIN U PUSTINJI SREDOZEMLJE — NOVA OBEĆANA ZEMLJA
4 IZRAEL ZRIJE ZA NOVE SJETVE PRIPREMA SJEMENJA OKOVIMA VLASTI I SUŽANJSTVA T U MIŠOLOVKU OKOVANI GLASNICI SLOBODE
5 JAGANJAC — KLJUČ POVIJESTI JAGANJAC U NOĆI IZLASKA JAGANJAC POSTAJE SLUGA VAZMENO OTAJSTVO JAGANJAC POBJEDNIK
------------------- PREDGOVOR Predajući javnosti ove materijale »Vjeronaučne olimpijade Maloga koncila«, dužni smo u prvom redu upozoriti na njihovu relativnost s obzirom na njihov nastanak i namjenu. Riječ je o dokumentu svojevrsnog pokušaja u traženju novih putova i načina naviještanja Božje riječi na našem tlu. Nije ovo ni katekizam ni gotov nacrt za vjeronaučni rad bilo s kojim vjeronaučnim godištima, nego samo plod dvogodišnjeg truda ljudi iz uredništva Maloga koncila i grupe biblijskih stručnjaka koji su bili voljni pomagati svojim savjetima. U nastanku su također, više ili manje, sudjelovali svi voditelji natjecateljskih ekipa svojim prijedlozima i prigovorima. Radilo se u dva navrata: kroz školsku godinu 1972/73. i 1973/74.
U drugom dijelu rada, u šk. god. 1973/74, više naših biskupa i redovničkih provincijala odazvalo se molbi uredništva Maloga koncila i odredilo svoje povjerenike, koji su s jedne strane kritički pomagali dovršenje toga posla, a s druge strane pomagali organizaciju natjecanja po župama i biskupijama. Poticaj na ovo djelo bio je zapravo vrlo prozaičan. Iz dana u dan sve je jasnije bivalo kako postoji dubok jaz između stvarnog stanja naše kateheze na terenu i dometa biblijske znanosti i biblijske kateheze u svijetu. Čekati dok se dovoljan broj domaćih stručnjaka školuje u inozemstvu i zatim čekati dok se njihova stručnost pretoči u njihove učenike, buduće vjeroučitelje, i u buduće udžbenike — značilo bi prihvatiti višegodišnji moratorij pravog vjeronauka u našoj zemlji. Svaki vjeroučitelj dužan je naviještati kako najbolje zna i umije. Ni od koga se ne može očekivati da sam na svoju ruku iznova provede kompletan biblijski studij, niti da nabavlja mnoštvo knjiga na stranim jezicima. I Mali koncil se prihvatio onoga što je izgledalo jedino moguće: omogućiti zauzetim vjeroučiteljima da se posluže literaturom koja već postoji na hrvatskom jeziku, da to što imamo iskoriste koliko je to god moguće i uz što manje skupog vrludanja. Trebalo je uspostaviti kontakt između znanja stručnjaka i knjiga koje su oni već izdali s neposrednim vjeroučiteljskim iskustvom. I to ne čekajući dok se provede kompletno sociološko-religijsko i vjeronaučno-statističko ispitivanje našega područja, ne čekajući dok naši stručnjaci donesu na svjetlo sva zrela djela koja zacijelo kane napisati. Čim se ovako izloži naum te olimpijade, jasno je da rezultat može biti samo praktičan, nipošto dozrio. Ipak se nadamo da će ovo gradivo moći biti od koristi mnogim vjeroučiteljima, a također i mnogim laicima, vjernicima ili tražiteljima, koji žele samostalno čitati Sveto Pismo. Raspored građe proveden je u ovim materijalima sasvim u okvirima mogućnosti koje su uredništvu stajale na raspolaganju. Na početku se držalo da ćemo moći sve završiti kroz pet mjeseci. To znači: kroz dvadeset tjedana. Tih dvadeset raspoloživih kateheza htjeli smo rasporediti tako da sudionici natjecanja dozive Bibliju, povijest spasenja, kao jednu cjelinu. Stoga smo cijelu tu povijest rasporedili u četiri dijela: Isusova pojava i njegov život od rođenja do Uzašašća;
1.Pojava Božjega naroda Izraela u povijesti — od Izlaska iz Egipta do Ivana Krstitelja;
2.Biblijska prapovijest;
3.Vrijeme Crkve — od Duhova do Novog Jeruzalema.
Podijelivši tako povijest spasenja na četiri velika razdoblja, odmah smo opazili unutar svakog od tih razdoblja vrlo karakterističan analogan unutrašnji razvitak. Očita je osobitost povijesti spasenja da se ona razvija kao cjelina, ali se cio taj razvitak sažeto izražava i ciklički širi u svakom razdoblju, čak u svakom njegovu dijelu i u svakom pojedinačnom životu obraćenika vjernika. Uvijek je na početku Božji naum oslobođenja, ponuda Božje ljubavi u slobodi. Taj se naum objavljuje čovjeku, a čovjek ga prihvaća. To je kao začeće. Redovito zatim slijedi bolno rađanje i probijanje kroz početne nevolje — kao hod kroz pustinju. Zatim, vjernost Bogu u tom osloboditeljskom hodu trajno zahtijeva oslobađanje od novih lanaca koji se pojavljuju poput korova, od novih zamki u koje se upada. To je trajna napetost obnove. Sto se više napreduje, to su jače i bolnije kušnje sazrijevanja. I na kraju je uvijek izlazak, puno ostvarenje oslobođenja, puno očovječenje u zajedništvu s Bogom. Spoznavši to, svako od spomenuta četiri razdoblja povijesti spasenja podijelili smo u pet koraka koje označujemo arapskim brojevima:.
1 Naum oslobođenja 2 Hod kroz pustinju 3 Obnova (Novi ljudi za nove zadatke) 4 Sazrijevanje (Izrael zrije za nove sjetve) 5 Izlazak (Jaganjac — ključ povijesti)
(Izlazak se uvijek povezuje s Jaganjcem, čime smo dobili izravnu vezu cijelog ritma povijesti spasenja s razvitkom kulta, liturgije i otajstvenih znakova.) Tako smo dobili podjelu cijelog »Malog ključa Biblije« u 20 dijelova, koji se u širem smislu mogu smatrati metodskim jedinicama ili katehezama:
Povijest Isusova Naum Pustinja Obnova Sazrijevanje Izlazak Povijest Izraela + + + + + Biblijska prapovijest + + + + + Crkva + + + + +
U skladu sa suvremenijim načinom mišljenja, posebno računajući na činjenicu da su naši vjeroučenici, bez obzira na vjeru ili idejnu orijentaciju; školovani u marksističkom duhu, da i svoju zreliju vjeru ne mogu izražavati drugačije nego posredstvom pojmova, slika i riječi koje su naučili u školama — cijelu smo povijest spasenja saželi oko pojma slobode, odnosno oslobođenja čovjeka od svih okova koji ga stežu priječeći njegovo cjelovito očovječenje. Biblijsku tisućljetnu Božju borbu protiv svih krivobogova nastojali smo povezati s pojmom o ukidanju svakog otuđenja. Tu smo, naravno, u samoj Bibliji našli velike mogućnosti. Što je taj rad više napredovao, to nam je jasnije bivalo da biblijski Bog ustrajno ruši sve krivobogove, a to nije ništa drugo nego provođenje demitizacije psihe, prirode i društva. Vazmeno otajstvo na kraju ukida svako robovanje grijehu, smrti i raščovječenom zakonu. Svjesno smo nastojali ne opredjeljivati se ni za koju od određenih suvremenih katoličkih teoloških škola. Stručnjak će stoga zacijelo velik dio ovih materijala doživjeti kao kompilaciju tekućih strujanja i shvaćanja. No, barem uz malo dobre volje, može se vidjeti kako je tu dominantno usmjerenje koje nipošto nije sinkretističko. Na mnogo smo mjesta upotrijebili riječi koje u suvremenoj praksi imaju ograničenja, često samo naravna značenja (npr. riječ »razvitak«, koja se može shvatiti čisto evolucionistički, a ovdje uključuje i skok od naravi u nadnarav, što se ne može dogoditi aktualiziranjem ljudskih snaga, nego je čisti dar Božji). No, "si licet parva componere magnis", i apostol Pavao, a za njim i mnogi, osobito grčki crkveni oci, uzimali su poznate riječi da njima označe dijelom stare, a dijelom nove pojmove. Važno je da upotrijebljena riječ od prve nešto znači, da je aktualna u vezi s onim što se želi reći. Zatim treba pojam koji ona označuje proširiti i popuniti novim značenjima. Vjerujemo da se ovaj trud isplati, uz svjesni rizik nehotičnih većih ili manjih promašaja. Brojne - i pohvalne i kritične — primjedbe svećenika i drugih vjernika koji su pratili ovaj rad svjedoče da nije bilo uzalud. Čitatelj može doživjeti cjelinu povijesti spasenja, koja se sva sažimlje i smisleno izražava u svakom dijelu, i cjelinu svakog razdoblja. Na kraju, uredništvo moli sve čitatelje da zabilježe svoje primjedbe i prijedloge, svoje pronalaske boljih novijih načina izražavanja. Ti će podaci biti dragocjeni, bilo da se daljim razvijanjem sličnih inicijativa bude bavilo samo Uredništvo MK, bilo da se ti materijali stave na raspolaganje drugim, stručnijim ekipama. Posebnu zahvalnost zaslužuju naši teološki stručnjaci: dr. Tomislav Sagi-Bunić, dr. Bonaventura Duda, dr. Jerko Fućak, dr. Adalbert Rebić, dr. Ivan Golub i dr. Celestin Tomić, koji - tko više, tko manje - prihvaćali suradnju silazeći na ovu praktičarsku razinu i na toj razini pomagali svojim stručnim znanjem. Hvala metropolitama zagrebačkom, sarajevskom i riječkom, mnogim biskupima i redovničkim poglavarima koji su ovaj rad preporučivali i poticali. Hvala našem kardinalu Šeperu, koji je u Rimu primio pobjedničku ekipu iz Goričana. Osobito hvala Svetom Ocu Pavlu VI. za srdačan prijem i iskrene riječi priznanja i poticaja pobjedničkoj ekipi i vodstvu »olimpijade« u audijenciji 4. srpnja 1973.
DOGAĐAJ »VJERONAUČNE OLIMPIJADE«
Na početku školske godine 1972/73. u našem dječjem mjesečniku Mali koncil (br. 7, rujan 1972) najavljena je »Naša vjeronaučna olimpijada«. Tih godina kod nas se dogodila »eksplozija Biblije«. Tiskana je Biblija i Biblija mladih. Obje knjige u visokoj nakladi i u nekoliko izdanja. Djeci je došao u ruke nov vjeronaučni priručnik — »Biblija mladih«. Uredništvo Maloga koncila i Glasa Koncila, ponukano »biblijskim proljećem« kod nas, najavljuje olimpijadu. Uredništvo MK, uz suradnju stručnjaka, izrađuje kateheze, koje se umnažaju ciklostilom i razašilju vjeroučiteljima. Tema prve »Vjeronaučne olimpijade« bila je: BOG OSLOBODITELJ. Osnovni priručnici i pomagala bili su: biblijska slikovnica »Živio je među nama« i »Ilustrirana Biblija mladih«, a kasnije novi vjeronaučni udžbenici, »Katekizam« i djela naših biblijskih stručnjaka. U Malom koncilu redovito izlazi pomoćno štivo za vjeroučitelje i vjeroučenike. U Malom koncilu, broj 8/72, objavljene su prve prijavljene ekipe (73) i prva grupa natječajnih pitanja. Do studenoga 1972. prijavile su se 173 ekipe. Natjecanje je bilo raspoređeno u 33 skupine. Bilo je predviđeno da se prvo kolo natjecanja obavi od 21. ožujka do Uskrsa 1973. U nedjelju 25. ožujka, na svetkovinu Blagovijesti, u Pregradi u Hrvatskom Zagorju planula je olimpijska vatra — započela su natjecanja. Nakon područnih i biskupijskih natjecanja šest pobjedničkih ekipa s najvećim brojem bodova došlo je u Zagreb na finalno natjecanje. U velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa na Salati u Zagrebu, 1. svibnja, održano je finalno natjecanje. Nakon osam mjeseci napornog rada, nakon stotina sati razmišljanja i učenja kateheza, vjeroučenici i vjeroučitelji započeli su »odlučujući boj«. Ambijent veličanstven. U prvom redu gledališta mons. dr. Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup, profesori Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, stručni žiri, uzvanici, Aleksandar Skočić, zagrebački pravoslavni paroh, i drugi. Dvorana ispunjena do posljednjeg mjesta. Pobijedila je najmlađa ekipa na natjecanju — vjeroučenici iz Goričana u Međimurju. Slijede: Barlovci, Zagreb — Sveta Terezija, Studenci, Vinkovci — Sveti Nikola, Novi Sad — katedrala. Svim sudionicima olimpijade podijeljena je spomenica. U srpnju 1973. pobjednička ekipa iz Goričana s urednicima Maloga koncila otputovala je u Rim. To putovanje bila je prva nagrada pobjednicima. U srijedu 4. srpnja 1973. papa Pavao VI. primio je pobjedničku ekipu u okviru generalne audijencije u bazilici svetoga Petra u Rimu. Nakon audijencije Papa se slikao s našim predstavnicima i podijelio im spomen-darove. Tom zgodom vjeroučitelje je primio u svom stanu u Rimu naš kardinal Franjo Šeper, prefekt Kongregacije za nauk vjere. Na povratku u Zagreb oni su se zaustavili u Padovi, gdje su pohodili grob o. Leopolda Mandića i baziliku svetog Antuna. Događaj olimpijade snimljen je u kratkom dokumentarnom filmu »Vjeronaučna olimpijada«. U rujanskom broju Maloga koncila 1973. najavljena je olimpijada za 1974. Tema druge olimpijade je nastavak prve olimpijade — oslobođenje čovjeka kroz Vazmeno otajstvo. Objavljena je himna olimpijade »Za Janjetom« i izrađene olimpijske značke s likom Janjeta na knjizi sa sedam pečata.
RIJEČ UZ DRUGO IZDANJE
Drugi dio »Vjeronaučne olimpijade Maloga koncila« održan je u domovini kroz školsku godinu 1973/74. Završno natjecanje održano je u Rijeci 4. srpnja 1974. u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske. Ondje su se susrele prvoplasirane ekipe iz raznih biskupija. Prvo je mjesto zauzela ekipa iz Cerina iz mostarske biskupije. Za njima su se ostali plasirali ovim redom: Hvar, Rijeka, Split, Sarajevo, Đakovo, Zagreb, Križevci, Zadar, Dubrovnik, Banat, Šibenik, Banja Luka i Subotica. U mnogim župama pripreme za natjecanja urodile su snažnim biblijskim angažmanom cijele župne zajednice. Među mnogima posebno ističemo župu Vezice na Sušaku sa župnikom Dinkom Popovićem. Njima treba zahvaliti uspjeli tehnički aranžman i režiju riječkog finalnog natjecanja. Malo nakon toga izišlo je iz tiska prvo izdanje »Malog ključa Biblije«. 31. srpnja čerinske pobjednike s uredništvom Maloga koncila primili su u Rimu papa Pavao VI. i kardinal Franjo Seper. Cijelu generalnu audijenciju, u okviru koje je primio naše »olimpijaše«, Papa je označio prigodnim govorom o teologiji oslobođenja (v. Glas Koncila od 11. kolovoza 1974, str. 3). »Mali ključ Biblije« uzeli su u ruke brojni katehete i kate-histice i pokušali raditi s njim kao s priručnikom za evangelizaciju i katehizaciju različitih grupa i pojedinaca. Prvo izdanje od 5000 primjeraka ubrzo je rasprodano. Mnogi su nam usmeno i pismeno priopćili svoja iskustva i primjedbe. Budući da brojne narudžbe požuruju ovo drugo izdanje, nismo bili u stanju tekst toliko promijeniti koliko bi bilo potrebno da ga obogatimo rezultatima svih dosadašnjih iskustava. Ipak smo proveli ono što nam se činilo najvažnijim. Biblijski stručnjaci dr. Adalbert Rebić i dr. Jerko Fućak proveli su stručnu biblijsko-teološku lektiru cijelog teksta i svuda naveli oznake odgovarajućih biblijskih knjiga, glava i redaka. Tako čitatelj može za svaku misao u ovoj knjizi pronaći odgovarajući tekst u Bibliji. Također smo u početku svakog velikog razdoblja i svakog koraka donijeli kratak sažetak, koji omogućuje lakše snalaženje u cjelini i jasnije ističe dinamiku povijesno-spasenjskog razvitka. Radi cjelovitije informacije poglavlje »Shematski pregled Maloga ključa« proširili smo i umetnuli u cjelinu prikaza u »Predgovoru«.
PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU
Mali ključ Biblije nastao je u našoj sredini, u našoj Crkvi. Rodio se u zajednici Malog koncila iz žive želje da mladi vjeroučenici zavole Bibliju pa da na nov i suvremen način u njoj umiju čitati i pročitati svoj poziv, svoje zadaće, svoju sudbinu. Mali ključ Biblije okušan je na tri olimpijade Malog koncila: u Zagrebu, na Rijeci, u Frankfurtu s djecom naših radnika po Evropi. Trebalo je čuti na tim natjecanjima kako mali »olimpijci« s unutarnjim proživljavanjem, kao u vatri Duha, kazuju naizust najljepše dijelove Biblije. »O, Bože, žeže Tvoja riječ« — pjevao je naš Tin Ujević. Mali ključ Biblije sastavljen je - rekao bih - za okomito čitanje Biblije. »Vodoravno« čitamo Bibliju od retka do retka, od poglavlja do poglavlja, od knjige do knjige, dok je ne dočitamo. »Okomito« čitanje ide putem velikih biblijskih tema: dohvaća Bibliju nekako skroz-naskroz. Zivka Kustića, pisca Malog ključa, obuzela je velika tema Biblije, bliska našem vremenu: Bog darovatelj slobode - Bog Osloboditelj. Polazeći od te teme, Kustić lista Bibliju kroz presjek. Želi posvijestiti mladim kršćanima što im nudi, na što ih pozivlje, čime ih dariva Bog u koga vjeruju. Ta Božja ponuda i poziv, taj veliki Božji dar jest: prava i puna sloboda koju sv. Pavao nazivlje »sloboda djece Božje« (Rim 8, 21). Mislim da o toj slobodi smijemo kršćanski klicati poznati Gundulićev stih: »O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do!« Mali ključ posvješćuje mladim kršćanima da je puni sadržaj Biblije: Bog - čovjek - svijet. Biblija nije samo knjiga o Bogu. Ona je u isto vrijeme knjiga o čovjeku. Bog Biblije sav je nagnut k čovjeku. Mogli bismo reći sa sv. Pavlom: Bog je za čovjeka (Rim 8, 31). Po Bibliji Bog s čovjekom i s čovječanstvom sklapa Savez. Stoga je Savez jedna od velikih tema Maloga ključa. Čovjek jest Božji saveznik i ima Boga saveznikom u svim svojim naporima za istinom, dobrotom, ljubavlju. S tim u vezi, Biblija je knjiga Božjih poziva. Pred svakim čovjekom — to će osjetiti svaki čitatelj Malog ključa — i pred svakim naraštajem stoji Božji poziv. Svijet još nije gotov, dostvoren. S kraja na kraj, Biblija podržava u vjernicima vjeru i nadu u novi svijet, Božji svijet, bolji svijet. Uvijek su moguća bolja i sretnija vremena. Bog hoće da s ljudima i za ljude gradi bolju budućnost. I to je jedna od gorućih tema i poruka Malog ključa, naročito u posljednjem odsjeku Jaganjac — ključ povijesti.
Tu nam je napokon tajna otkrivena, ne toliko što je nego tko je ključ sve Božje povijesti: Isus Krist. Sav Mali ključ prožimlje misterij Jaganjca-Isusa Krista. Po Apokalipsi, on »ima ključ Davidov i kad otvori, nitko ne može zatvoriti, a kad zatvori, nitko ne može otvoriti« (Otk 3, 7). Po riječima II. vatikanskog koncila, »istom se u njemu - u Kristu Isusu - razjašnjuje misterij čovjeka... Dok on objavljuje misterij Oca i njegove ljubavi, razotkriva čovjeka njemu samome i objavljuje mu uzvišenost njegova poziva« (Radost i nada, br. 22). Isus Krist ugradio je sebe u povijest čovječanstva. »On je za nas položio život« (1 Iv 3, 16) da svojom smrću uništi grijeh i svako osobno i društveno zlo što iz grijeha proistječe. A svojim uskrsnućem — kao Onaj koji sada kao Uskrsli živi i djeluje — Krist u ljudima, a osobito u svojim vjernicima budi nove nade i snage sve do konačne pobjede dobra u slavnome uskrsnuću i besmrtnosti.
Mali ključ dakako nije smio zanemariti kritike koje se i u našem društvu upućuju religiji i religioznim ljudima. Mora se obazirati, rekao bih, na protubibliju i na protivničke stavove i tumačenja. Stoga će mladi vjeroučenik u Malom ključu pročitati više autokritičkih opaski. I u samoj zajednici vjernika i izvan nje moguća su izobličenja religije: kako se pod religijom živi ili razumijeva ono što religija nije. Bog u koga vjerujemo, onaj koji nam se objavljuje u Bibliji, snažna je kritika svakoga krivoboga i hudoboga. A borba koju Biblija propovijeda za novi, bolji svijet i za čovjeka i njegovu sreću ujedno je borba za oslobođenje od svih krivih bogova i hudobogova. Tako Mali ključ snažno utječe da mladi vjeroučenici steknu pravu, dinamičnu sliku o Bogu i čovjeku. Time se ujedno prevladava glavni prigovor Karla Marxa svojevrsnom kršćanstvu koje bi u ime Biblije zanemarivalo borbu za čovjeka. Pravi, biblijski Bog — Bog u koga vjerujemo — obvezuje sve vjernike na izgradnju boljeg svijeta. Stoga čovjek školovan Biblijom ne smije biti otuđen čovjek koji bi u ime neba zanemarivao zemlju, kako jasno uči Isus u Evanđelju (Mt 25). Tako Mali ključ Biblije ne nudi neku ideologiju, jednu od mnogih, već je u službi navješćivan]a vjere koja se temelji na Božjoj riječi i živi u zajednici Crkve. A ta vjera obvezuje na hrabra djela: da u životu uvijek stanemo na stranu istine i pravednosti, dobrote i praštanja, napretka i ljubavi. A da bismo to bili kadri, Mali ključ ustrajno pozivlje na eklezijalna i sakramentalna proživljavan ja našega zajedništva s Bogom i sa svima suzajedničarima u vjeri.
Tako Mali ključ izazivlje i pozivlje mlade kršćane na hrabra opredjeljenja i velikodušna zalaganja da svi vjernici, kao Božji saveznici — sa svim ljudima dobre volje, kako je rado govorio Papa Ivan - pridonesemo nastajanju boljega Božjega i čovjekova svijeta. Bonaventura Duda
UZ PETO IZDANJE
Četvrto izdanje ove knjige, u svemu jednako trećem, izišlo je g. 1980. i upravo je rasprodano. Kako se knjiga i dalje traži, izdajemo je po peti put uz neznatne preinake i nadopune. Ovim petim izdanjem obilježujemo desetu obljetnicu početka prve vjeronaučne olimpijade Maloga koncila koje je plod ova knjiga. U međuvremenu je Mali koncil organizirao još dva velika vjeronaučna natjecanja: jedno iz povijesti Crkve u Hrvata a drugo iz cjelovitog navještaja katoličke vjere na temelju obreda krštenja. Oba su se ta natjecanja uklopila u jubilej »Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata«, prvo uz solinsko slavlje 1976. a drugo 1978., povodom slavlja u Biskupiji kod Knina. Tako smo dobili dvije naše vjeronaučne knjige: »Mali ključ povijesti Crkve u Hrvata« i »Hoćeš li se krstiti?«. U slijedećim godinama Mali koncil je pružao vjeroučenicima i vjeroučiteljima građu za prvopričesnički i krizmanički vjeronauk, iz čega su izrasle knjige »Svadbeno ruho« i »Mač Duha«. Sto se biblijskih sadržaja tiče, u svim je tim knjigama razvijano i kako neposrednoj namjeni tako i uzrastu vjero-učenika primjenjivano ono do čega smo došli stvarajući ovaj »Mali ključ Biblije«. Zahvaljujemo svima koji su nam kroz ovo desetljeće pomagali ohrabrenjima, savjetima, kritičkim primjedbama a osobito sve širim prenošenjem ovog sadržaja u vjeronaučnu praksu. Biblija (Sveto Pismo) sastoji se od više različitih književnih djela koja su nastajala u posljednjem tisućljeću prije Krista i u prvom stoljeću poslije Krista. Zbirka tih knjiga do Isusa Krista sačinjava Stari Savez (Stari zavjet), a zbirka knjiga koje su nastale poslije Isusa Krista sačinjava Novi Savez (Novi zavjet). Službeni popis tih knjiga koje Crkva smatra sastavnim dijelovima Svetoga Pisma zove se kanon. Ovdje donosimo popis svih biblijskih knjiga s kraticama. Kratice se upotrebljavaju kad se navode dijelovi ili rečenice iz tih knjiga. Tekst je svih knjiga podijeljen na glave i retke. Stoga kod navođenja (npr. Iv 5, 7) prva brojka označava glavu, a druga redak. Ovdje donosimo popis biblijskih knjiga prema katoličkom kanonu. Neke od njih ne nalaze se u kanonima ostalih kršćanskih zajednica; te se knjige zovu »drugokanonske« (deuterokanonske), a jesu ove: Tobija, Judita, 1. knjiga o Makabejcima, 2. knjiga o Makabejcima, Knjiga Mudrosti, Knjiga Sirahova, Barun i dijelovi Estere i Daniela.
================== NAUM OSLOBOĐENJA
Pojava Isusa Krista u javnosti, pojava izraelskog naroda u povijesti, pojava čovjeka na zemlji i pojava Isusove zajednice (Crkve) - ta četiri velika koraka povijesnog hoda čovječanstva na samim počecima pokazuju da je Bog čovjeka stvorio za slobodu i da tu slobodu ustrajno promiče. A sloboda je prostor u kojemu se živi i ostvaruje ljubav.
------- ISUS OSLOBODITELJ
VRIJEME DOGAĐANJA: oko godine 27. poslije Krista.
Evanđelje po Luki (gl. 4) naglašava kako je Isus na samom početku svoga javnog djelovanja odbio prokušana sredstva manipuliranja ljudima: mito, strah i vlast, i mjesto toga navijestio slobodu. Mi kažemo da smo kršćani. Zašto? Zbog toga što vjerujemo u Isusa Krista. Tko je Isus Krist? Zašto mi njemu vjerujemo? Što on nama vrijedi? Prvo: Isus Krist nije neko biće iz bajke. Nije on izmišljeno biće kao neka dobra vila, kao vilenjaci, vukodlaci, Crvenkapica, Snjeguljica, itd. Za njega znamo gdje je živio, kada je živio, što je govorio i što je radio. Domovina mu je Palestina (gdje se danas nalazi i država Izrael). Živi i djeluje u prvoj trećini prvoga stoljeća. Isus je, kao i svi dječaci i mladići, živio u svojoj domovini oko trideset godina, a jedva je tkogod za njega znao. Nije još bio poznata ličnost. Danas je Isus Krist najpoznatija ličnost na cijeloj zemaljskoj kugli. ………….. ………….. KAKO JE TO POČELO? Mladi tesar iz Nazareta, Isus sin Marijin, počeo je jednoga dana hodati po selima i gradovima i narodu držati govore (Mt 4, 23). Također se pročulo da čini izvanredna djela, čudesa. Čekajte, da nešto provjerimo: Znamo li koje je prvo čudo Isus učinio? Izgleda da to svi znamo. To je pretvaranje vode u vino na svadbi u Kani Galilejskoj (Iv 2, 1—11). A koji je prvi Isusov javni govor? Eh, to malo tko zna brzo odgovoriti. Pročitajmo to iz Biblije (Lk 4, 16—21). Eto, Isus je najprije javio radost siromasima, oslobođenje zarobljenicima, svjetlost onima koji žive u mraku i sljepoći, slobodu potlačenima. Isus se, dakle, javio kao OSLOBODITELJ. Usporedimo što je važnije: Isusovo prvo čudo ili Isusova prva propovijed? To što je pretvorio vodu u vino, to je trebalo samo onim ljudima koji su slučajno ostali bez vina usred svadbe. Da su to bili bogatiji ljudi ili da je te godine grožđe bolje urodilo u onome kraju, to Isusovo Čudo njima ne bi trebalo. Znamo da u našoj zemlji ima vinorodnih krajeva u kojima ljudi teškom mukom obrađuju vinovu lozu i proizvode vino, a poslije ga nemaju kome prodati, nemaju dosta bačava da to vino spreme u podrume. Takvi ljudi ne bi se uopće oduševili Isusovim čudom u Kani. U prvi čas bi se začudili, pljeskali bi kako je to njemu uspjelo, pričali bi kakva je to divna čarolija ili vještina. Ali, ako bi on to nastavio činiti, oni bi mu stali vikati: Dosta, Isuse, dosta, to smo već vidjeli, ali nemamo kamo s tim vinom. Ali prva Isusova propovijed, to je nešto drugo. Radost i sloboda ljudima treba više nego što im treba vino! Na svijetu je mnogo više žalosnih i potlačenih nego žednih vina. (Kad čovjek popije čašu dobra vina, brzo se razveseli i čini mu se da se oslobodio svoje muke. Zbog toga je Isus i cijenio vino kao znak radosti i slobode. Samo kao znak! Jer vino ne može trajno obradovati ni osloboditi čovjeka.) A Isus je ponudio svijetu pravu radost i pravu slobodu. U ono vrijeme svi su narodi oko Sredozemnog mora (današnja Engleska, Francuska, Portugal, Španjolska, Italija, Švicarska, Austrija, velik dio Njemačke i Mađarske, Rumunjska, Bugarska, SFRJ, Albanija, Grčka, Turska, Sirija, Libanon, Izrael, Egipat, Libija, Tunis, Alžir, Maroko...) bili porobljeni i okupirani od Rimljana. Svi su sanjali o slobodi. Većina ljudi koji su tada živjeli u Rimskom Carstvu bili su robovi, jer to je bilo robovlasničko društvo. Robove su gospodari prodavali i kupovali kao robu. Roba je gospodar mogao ubiti i nikome za to ne bi odgovarao. Ako se rob oženio i imao svoju djecu, gospodar je mogao njega prodati na jednu, ženu na drugu, a djecu na treću stranu, i oni se nikada više ne bi vidjeli... Radni dan roba trajao je od jutra do sutra, a plaće nije primao ... Gospodari su mnogo gradili: velike palače, hramove, ceste, luke, brodove, ali sve je to služilo samo gospodarima, a robovima je to donosilo samo teški rad i stradanja. Na svijetu je onda bilo mnogo bolesti, a medicine je bilo malo ili nimalo. Ljudi su umirali od velikih zaraza: kuga, kolera, itd. Mnogi su bili gubavi i polako se raspadali. Teški život mnogima je slomio živce, bili su duševni i živčani bolesnici. Njih nitko nije liječio. Nehigijenski život od djetinjstva upropastio je mnogima oči te je bilo i mnogo slijepaca. Nesretni i nezadovoljni ljudi činili su, kao i danas i u svako vrijeme, zlo drugim ljudima oko sebe: ubijali, krali, varali, klevetali, sramotno postupali sa ženama i djevojkama itd. Od toga su postajali još nesretniji i još nezadovoljniji. Kad drugome načiniš zlo, on je nesretan jer si mu zlo zadao, a tebi u duši ostaje ljaga, mrlja, neka rana koja te peče. Znaš da nisi bio čovjek i čini ti se da nikada više nećeš ni postati bolji. Namjesto da se popraviš, kao za inat postaješ sve gori. Kao pijanac koji je već ljut na sebe zbog toga što ga od vina boli glava, pa za inat još više pije želeći sve, i samoga sebe zaboraviti; tako ubojica još više ubija, lupež još više krade. Zlo koje čovjek čini Čovjeku najteže je ropstvo u koje čovjek upada. Time sam sebe iznutra veže nevidljivim lancima. To je prokletstvo grijeha. Sotona je u pustinji ponudio Isusu (Lk 4) da ljude podmićuje badava ih hraneći (da pretvara kamenje u kruh), da ih plaši i zabavlja strašnim čudesima (da skoči s vrha Hrama) i da ih prisiljava u sprezi s državnim vlastima (nudi mu »sva kraljevstva svijeta«), Isus neće ljude podmićivati, ni plašiti, ni prisiljavati — on mjesto svega toga javlja da je došao ljude osloboditi. Isusov prvi govor u sinagogi u Nazaretu izravan je odgovor napastima u koje ga je Sotona pokušao uvesti. Evanđelist Luka, koji je na početak Isusova javnog djelovanja stavio taj snažni slikoviti prikaz o napastima neslobode i navještaju slobode, razvit će cijelo svoje Evanđelje u duhu oslobođenja. Vidjet ćemo da je Luka i Isusovo djetinjstvo opjevao kao navještaj i početak oslobođenja od robovanja duhovnim strahovima, prirodnim silama i društvenoj nepravdi. Demitizacija psihe, prirode i društva - da bi čovjek, oslobođen robovanja svim krivim vrijednostima, mogao ostvariti sebe u intimnom drugovanju s Bogom - to je glavna tema cijele Biblije. Tako je bilo i u Isusovo vrijeme. Ljudi su upadali u zlo, a nitko im nije mogao pomoći da se iz njega izvuku.
-- SVIJET JE BIO PUN ROBOVANJA I ŽALOSTI. A stare religije pričale su ljudima da na nebu ima puno bogova koji se isto tako tuku, nadmeću, jedan drugoga varaju, kradu, otimaju si žene, sve kao bogata gospoda na zemlji. Te stare religije samo su ljude ispunjavale mračnim strahom. Vjerovali su da ti bogovi, duhovi, vukodlaci i bjesovi stvarno postoje i da mogu čovjeku na razne načine nauditi. Ne znajući s koje će ga strane s ovog ili »onog« svijeta zlo zadesiti, čovjek se ulagivao tim nepoznatim strašnim bićima, nastojao ih udobrovoljiti i podmititi kojekakvim žrtvama i. čarolijama. S te strane nije se narod mogao nadati pravom oslobođenju. Glas o slobodi i radosti došao je iz Palestine, gdje je živjela »najoriginalnija i najslobodoljubivija rasa u cijelom Carstvu«, to jest židovski narod. O tome ćemo narodu još mnogo morati govoriti, a sada govorimo o Isusu koji se pokazao kao »najoriginalniji i najslobodoljubiviji« čovjek iz toga naroda. Zato je on navijestio slobodu i radost ne samo svome narodu nego i svim narodima u Carstvu, i dalje kroz stoljeća svim narodima na Zemlji. Stoga su mu odmah povjerovali mali, siromašni i nesretni ljudi u njegovoj domovini: stoga su mu poslije povjerovali milijuni ljudi po svijetu. Stoga je on danas najpoznatija ličnost cijele svjetske povijesti. Naš veliki Prijatelj, naš Učitelj, naš Vođa, naš Brat.
Židovski narod, koji se inače zove Izrael, upoznao je svog Boga. On, Bog, i njegov narod Izrael ulaze u povijest zajedno.
(nastavlja se)
|