www.tebe-trazim.com

Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku: I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. Postanak 1:26-27 No padom u grijeh čovjek je osuđen na smrt. Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt. Rimljanima 5:12
Upravo zato je Bog poslao Isusa na svijet da ne propadne ni jedan koji u njega vjeruje nego da ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ivan 3:16
Svi su sagriješili. Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja Rimljanima 3:23 Bog nije nikoga stvorio da ga baci u pakao a nekoga uzme u raj. Nego je dao svoje zakone i principe. Zato čitaj bibliju svaki dan i vidjet ćeš kako bog gleda na grešnike, a kako na vjernike.

A kako mi to štujemo Mariju??

Kako ovo komentiraš?

"Pomirilište napravi također od čistoga zlata. Neka bude dugo dva i pol lakta, a široko lakat i pol. 18 Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta. 19 Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Pričvrsti ih na oba kraja Pomirilišta da s njim saćinjavaju jedan komad. 20 Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilište. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome, ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirilište.
Izl 25, 18-20

ili ovo:

i Jahve reče Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda." 9 Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio. Na putu prema Jordanu
Br 21, 8-9

ili ovo:

3 Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. 24 Pod rubom mu bijahu uresi kao cvjetne čaške koje su ga optakale sasvim: po deset na lakat optakale su more unaokolo; cvjetne su ?aške bile u dva reda i salivene s njim. 25 Po?ivalo je na dvanaest volova: tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, a tri na istok; more je stajalo na njima i svi su stražnjim dijelom bili okrenuti unutra. 26 Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u čaše, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisuće bata. Tučana podnožja i umivaonici 27 Načinio je deset tučanih podnožja; svako je podnožje bilo četiri lakta dugo, četiri lakta široko, a tri lakta visoko. 28 Podnožja su bila ovako izrađena: imala su okvire, a okviri su stajali među preponama. 29 Na okvirima među preponama bili su lavovi, volovi i kerubini; a na samim preponama, kako iznad lavova i volova tako i pod njima, bijahu ukrasi poput vijenaca
1 Kr 7, 23-29

ili ovo možda;

I sav je Hram obložio zlatom, sav Hram i sav oltar koji je pred Debirom obložio je zlatom. Kerubini 23 U Debiru načini dva kerubina od maslinova drveta. Bili su visoki deset lakata. 24 Jedno je krilo u kerubina bilo pet lakata i drugo je krilo u kerubina bilo pet lakata; deset je lakata bilo od jednoga kraja krila do drugoga. 25 I drugi je kerubin bio od deset lakata: jednaka mjera i jednak oblik obaju kerubina. 26 Visina jednog kerubina bila je deset lakata, tako i drugoga. 27 Smjestio je kerubine usred nutarnje prostorije; širili su svoja krila, tako da je krilo jednoga ticalo jedan zid, a krilo drugoga ticalo drugi zid; u sredini prostorije krila im se doticahu. 28 I kerubine je obložio zlatom. 29 Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove kerubina, palma i rastvorenih cvjetova
1 Kr 6, 23-28

ili ovo:

"Prebivalište načini od deset zavjesa: od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni likovi kerubina - djelo umjetnika.
Izl 26, 1

ili ovo:

On je slika Boga nevidljivoga, Prvoro?enac svakog stvorenja.
Kol 1, 15


Evo dao sam ti što ima o ovome u Bibliji!
Sad ti meni reci, na koji način mi štujemo Mariju i svece??

A, strpi se malo,
Samuele, zbunio si ćoeka, a i mora možda konsultovat ovog lika,
šiška, il kako se ono zvaše, alić.
eto taman, sad će on , polako,

Protestanti ne štuju Mariju, sve jasno.

Oprosti Sami. Prvo bi želio da napišen nekoliko riči novom prijatelju Tomi 37.

Strpljiv san čovik Tomi, strpljiv i dobar, ali zbog moje ljudske slabosti moje strpljenje i dobrota nisu neograničeni. Naprotiv, vrlo su krhki. Imam lijeka za takve kao ti. Ako si mislio da ću se ovde s tobon natazati oko pitanje vjere, između nauka nekog Damira Šićko Alića i nauka Katoličke Crkve, onda si se prevario. Ima nešto što se zove "ignoriraj lista", i začuđujuće je kako je dugo nisan koristio na ovom forumu. Posljednji kojeg san kaznio bio je Naggar zbog krivovjerja kojeg je naučavao. Sada je vrime da kaznim tebe. Sad ćeš spoznati bolno iskustvo. Lol.

Tomi 37 ignoriraj lista od 30.6.2013. do 30.8.2013.


Sad tvoje pitanje Sami.


Ja san tebe razumio, no jesi li ti razumio Stjepana Kušara kad kaže;


Obično se veli, kako bi se izbjegla kriva shvaćanja, da Bog može sve što nije protuslovno (logika je naime izraz njegove biti). No tome je tako samo do neke mjere. Kad, naime, tako govorimo, onda shvaćamo moguć­nost koju Bog može udjelotvoriti kao nešto što je pred Njim i o Njemu neovisno. Pritom neopazice zamišljamo mogućnost kao neku vrstu okvira ili kao osnovicu koja unaprijed postoji i koja je o Bogu neovisna te i njemu samome unaprijed određuje što on može i što ne može. Valja, međutim, uvidjeti da protuslovnost i mogućnost ne postoje mimo Boga i neovisno o njemu; naprotiv, on je njihova baza, začetak i uvjet. Stoga moramo, slijedeći logiku počela, drukčije reći: nije istina da Bog može učiniti sve što je moguće, nego sve ono što je moguće, jest moguće zato što to Bog može stvoriti. On je apsolutno počelo ne samo zbiljskoga, nego i svega mogućega bitka. Stjepan Kušar "Filozofija o Bogu"


Zbilja, mogućnost i znanje nisu neovisne o Bogu, naprotiv, sve što je moguće, sve što je u zbilji i svako znanje baš zato jest moguće što to Bog omogućava da je moguće i da postoji. Sve postoji od vječnosti. To je najvažnije. I znamo da je broj ljudi koje je Bog stvorio ograničen, iako to ne mora biti. Bog bi vrlo lako upravljao sa neograničenim brojem ljudi. Jednom će ovom svitu doći kraj. Uzmimo samo za primijer: neka je Bog otprilike stvorio 50 milijardi ljudi. Ako te dobro razumin, ti se pitaš šta bi bilo da je Bog stvorio 50 milijardi ljudi, ali da onu jednu dušu nije stvorio. Budući da je nastvorena kako će Bog znati kamo bi ta duša otišla. Iako je Bog stvorio svit takav kakav jest, iako je Bog stvorio točno određen broj ljudi, to ne znači da on ne zna beskonačno mnogo "scenarija" kako bi bilo da je stvorio nešto drugačije. Jer mi ljudi stalno "kvarimo" Božji plan, no Bog od vječnosti zna beskonačno mnogo scenarija, tako da čovik ničim ne može iznenaditi Boga. Ta jedna nestvorena duše ne može biti nigde izvan Boga. Iako je nešto nestovreno, ne znači da Bog ne zna šta bi bilo sa tim nestvorenim. Ako je nešto tek u mogućnost, dakle, još uvik nije u zbilji, to je u mogućnosti jer je Bog to omogućio. I nikad ne mora postati zbilja, jer je već samo mogućnost neke supstancije zbilja koju Bog jasno vidi budući da ju on omogućuje. Bog od vječnosti zna bezbroj mogućnosti koje se mogu odvijati sa svom stvorenom stvarnošću. To što ti kažeš vridi za čovika, nešto što ne postoji čovik ne može znati kakvo je to. Ako nema Janka, Belka ili Bolte, mi ne možemo znati kakve Janko, Belko ili Bolta ima oči. Za Boga takvo što ne vridi zato jer je Bog temelj stvarnosti, kako kaže u gornjem odlomku Kušar; "On je apsolutno počelo ne samo zbiljskoga, nego i svega mogućega bitka." Zato je pitanje koje si ti pitao isto kao i da govoriš o okruglom trokutu, kako si i sam primijetio.





U Apsolutu su biti i misliti, bitak i misao, objekt i subjekt, ontička i logička istinitost (veritas), spoznatljivost i spoznaja stvarno jedno te isto. Rudolf Brajičić "Filozofija i filozofije"

On obuhvaća sav bitak (esse) u najvišoj bitnosti (entitas) i jednostavnosti, ali to nije jednostavnost apstrakcije nego punine koja isključuje ograničenja pod kojim god vidikom. Bog je punina bitka, 'Esse subsistens'. "Ljepota istine" Zbornik u čast p. Miljenka Belića (Ivan Macan i dr.)


Nije moguće da bi postojala takva situacija u kojoj bi Bog upao u neko neznanje. I još jedna stvar zake je to nemoguće;

Božja suradnja sa svim stvorenim ostavruje se zapravo na posve drugoj razini. Svako stvorenje, budući da nije nužno, tj. ne mora postojati, potrebuje nužani izvor svoga bitka i svoga sustavnoga djelovanja. Upravo je Božja neprestana suradnja sa stvorenjma omogućivanje takvoga djelovanja. Ladislav Nemet "Teologija stvaranja"

Poredak ljudskoga postojanja, baš kao i sveukupnoga postojanja, djelo je Stvoritelja, i to ne samo jednokratno djelo, izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati, i upravo zahvaljujući tomu što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju (conservatio est continua creatio). Ivan Pavao II. "Ljubav i odgovornost"

Sve šta je u mogućnosti i sve šta je u zbilji Bog to zna, i nema neko znanje izvan toga znanja. I nema neko postojanje izvan toga postojanja. I nema neka mogućnost izvan Boga. Sad se sićan kako je Hrkan jednom pitao, citiram;


ali meni i dalje nije 100% jasno da li Bog može predvidjeti sve hipotetske živote recimo 10 milijardi ljudi... Hrkan

Nije ti jasno da je Bog neograničen i svemoguć? Pa čovječe, Boga ne ograničava ni matematička beskonačnost, a kamoli nekih tamo sićušnih 10 milijardi. Pa i kad uključiš u računicu sve moguće kombinacije njihovih čina i sudbina, sveudilj to Bogu ne predstavlja baš nikakav problem. On s lakoćom upravalja svime što je stvorio. Job


Kad nam Pia prevede one dogme, on ćeš vidit potvrdu mojeg pisanja.

Tomi 37 ignoriraj lista od 30.6.2013. do 30.8.2013.
također.

Ovdje si najbliže ukapirao stvar, da si me doista razumio, što želim reči.
Negdje je bilo postavljeno pitanje, zašto Bog nekog stvara, ako zna da će završiti u paklu, i da je zbog toga okrutan Bog.

I da je tako, možda bi i bio okrutan. Zato osobno mislim, da sumnjam da Bog zna da kako će završiti osoba koju nije zamislio, a sve što zamisli ili kaže več je stvoreno od Njega samoga, jer i u Bibliji piše da je Riječ tijelom postala.
Zato mislim da je ipak sve u čovjekovoj slobodnoj volji, i da je Bog doista htio da se svi ljudi spase, da se raj napuni, ali da nije mogao znati hoće li neka duša koju nije zamislio završiti u paklu, prije nago li ju zamisli (čitaj:"odmah stvori,stvorena za vječnost).
Možda sam u krivu ali vjerujem da je to tako! Nema smisla da je drugačije!!
Dakle ako Bog nije zamislio Druga Jovu, onda niti ne zna, niti je moguće da zna gdje bi drug Jova završio, niti bi to po sebi imalo smisla! Ali Bog zamisli(želi) druga Jovu u nebu, u tom trenutku želje i zamisli samog Boga, drug Jova se stvori, i odmah Bog zna gdje drug Jova završava jer u tom trenutku on ima uvid u Jovinu vječnost! Dakle morao je prvo stvoriti(zamisliti) dušu koja je nastala, da bi zano gdje bi završila. To je i slijed neke logike, iako me je pomalo stid kad pišem u istoj rečenici Bog i "znao"!!
Teško je to i za zamisliti, ali jednostavno ne vjerujem da Bog stvara duše za pakao!! Ako bi imao prije uvida da bi završile dolje!
Teško mi je uopče pretočiti u riječi što želim reči, valjda nedostatak školovanja i inteligencije!!

Nemerem se složiti sa tobon Samuele. Ostajem kod onih pozicija koje san zastupao u gornjem postu.

Ima jedna divna knjiga koju bi svaki katolik trebao pročitati.
Karl Keating - Što katolici doista vjeruju
U knjizi su 52 odgovora na uobičajena pogrešna shvaćanja o katoličkoj vjeri.
34 tvrdanja je: Pakao nije vječan. Na kraju će sva stvorenja biti sjedinjena s Bogom.
Tvrdnja je netočna a na kraju piše:
Kako Bog može osuditi svoja stvorenja na odvojenost od sebe? (str 113)
Treba imati na umu da tu nije uopće riječ o tome da bi Bog osudio svoja stvorenja na takvu kaznu, već o tome da su oni sami sebe osudili na tu kaznu. Proklete duše odabiru pakao zato što su bliži sebi nego Bogu. Nitko ne odlazi tamo pogreškom ili pogreškom iz nemara.Proklete duše osuđuju same sebe.Bog ih ne odbacuje.One same odabiru svoju konačnu sudbinu. Ostaju tamo nepokajani, nesposobni za pokajanje, jer je njihova mržnja prema Bogu potpuna. Sve je ovo posljedica najstrašnije i ujedno najslavnije čovjekove osobine - slobodne volje. Ulog je visok - vječnost. On nam daje slobodne ruke u odluci kamo ići. Svakome od nas daje dovoljno milosti da može zaslužiti raj. Samo oni koje odbace milost odlaze drugamo.

Dakle, Bog sve zna, pa i to tko će se spaiti u konačni si a tko ne. Daje nam kušnje, navodi nas na pravi put ali ako netko ga uporno odbacuje sam si je kriv.