www.tebe-trazim.com

Ima.
Samo nije ovo chat. Ovo je forum. Postaviš post pa kad netko odgovori - odgovori.
Ako želiš tipkat imaš i chat na http://www.tebe-trazim.com/forum/chat.php

O draga Ana,

toliko se muke šeće po tvojoj lijepoj glavici!!!
Za početak pokušaj što manje razmišljati o tom bivšem i hvala Bogu da on više nije dio tvog života jer je jako nepouzdan i neozbiljan! Ma što bi s takvim, samo bi ti otežavao život koji je i sam po sebi težak! Tko ga šiša, hvala Bogu da je otišao!

S ovim drugim samo polako....Ako što bude - dobro (ali nemoj ti ništa previše započinjati kontakt, neka on pozove na tu kavu, ipak to nije tako teško pa da ima ne znam kakvih briga i obveza, ti samo čekaj...i čekaj...ali ne predugo. Ako ne dođe do kave uskoro, pusti ti i njega nek ode svojim putem i tko šiša i njega!!! )
Imaju majke puno dobrih sinova!!!
(to mi je tako lijepa izreka..čula sam je od jedne divne Slavonke kad sam mislila da sam taaako tužna i jadna...a sad mi je sve to smiješno... )

Koliko imaš godina?


Znaš, ja ti imam jednog prekrasnog susjeda! Ima problema sa sluhom, nosi aparatić i pomoću tog aparata dobro čuje i dobro govori. Moram priznati da je prekrasan: divna i marljiva duša, a i izgledom je jako simpatičan i vidim na njemu baš te neke posebne "nebeske" tragove! Vi dragi ljudi koji nosite takav križ imate posebne milosti i ja sam sigurna da će u tvom životu uskoro sve doći na dobro!!!
Taj moj susjed ima oko 20 godina ako se ne varam, moram provjeriti.


Budi jaka, čitaj knjige, gledaj lijepe filmove, moli i nikad ne izgubi nadu!!!!!
I mi ćemo moliti!



Jako mi je drago da se Zdrave javio!!!! Zdrave, nadam se da si dobro i da i dalje tako hrabro koračaš ovom suznom dolinom, tako te lijepo čuti!!!!!!

BOK.Premladi je za mene,a i ne zelim gluhog covjeka kraj sebe dovoljno je da pokusavam sebe prihvatiti ali nejde jos.Tesko je.kaj se tice kave s novim kako se rekli kaj bude bude ali samo da ne smijem predugo cekati,i rekla sam mu da nek me ne ostavlja predugo cekati.
mucim se ja svime i svacime sa sobom,s bivisem i za novim i imam probleme u obitelji nikad kraja.
ugl ja iamm 29 god i imam jednu vezu iza sebe koja je i ibla prva nikad nisam u zivotu imala veze tako da...nsam problem ja,nego decki.ugl volim jos bivseg,ali on je sada drugdje ima novi zivot koji vodi svojim putem ja svojim.zelim mu srecu,makar me jako povredio,ali jako.Ja sam umorna od borbe da se nekom svidim neda se m ivise i necu vise.bolje da sam rezervirana od daans do poslije.nikad ne davati srce dokraja kako sam bivsemu dala.Dosta je bilo.Zabavaljat cu se sad ako bude ista od kave s novim a dalje bumo vidli.
a kolko vi imate god?imate nekoga?..

samo mi je zao sto njoj nebu ucinio nazao sto je meni jer znam da nebu jer cuje i pametna je i u njegovim ocima je ona bolja od mene i virjednija jer su jednaki.
za boga smo svi jednaki ali u ljudskim nismo:)

Anaaaaa!!!! Pa TO je bitno! SVI smo jednaki Bogu...
Je li Bogu trebala naša galaksija da stvori naše Sunce? Ili naše sunce da stvori Zemlju? A da stvori čovjeka, je li Mu trebala Zemlja?
Za jednog čovjeka - ne. Ali za milijarde ljudi svakako. Zato je stvorio sve. I tebe. I to u ovo vrijeme te smjestio, takvu kakva jesi, s talentima koje imaš (i još ih moraš otkrivati i ne zakopati nego raditi na usavršavanju istih); stavio te u ovu sredinu - a zašto?
Jer BOG S TOBOM IMA PLAN!
To nikad nemoj zaboraviti.
Tko smo mi da pitamo Boga "Zašto sam ja takav i takav, baš tu, s ovima oko sebe"?
TREBAMO Mu!
Čekaj! I Uzdaj se, sjeti se napisanoga u PP.
Zakopaj prošlost...Čuvaj "naučeno" da se ne opečeš ponovo...
BB!
Zdrave

znam da je bitno,ali zasto u ljudskim ocima nismo?

Hej, Ana!

Gle, na ovom svijetu se ipak ne možemo svidjeti baš svim ljudima, kao što se ni nama ne sviđaju baš svi!
Kad sam bila jaako mlada...recimo tamo negdje od 15. do 20. godine - pa dovoljno je bilo da je dečko simpatičan, zgodan, da mu se sviđam - i nekako se on meni počeo onako neozbiljno sviđati...
Isto je tako bilo i kod mojih muških prijatelja - ma dovoljno je bilo da im je neka djevojka zgodna i privlačna i evo - već su se zaljubili!
Kad dođemo u zrelije godine....veelikoj većini nas izgled ne znači skoro ništa i to što je neki dečko ili muškarac zgodan ne znači baš ništa - nećemo se zaljubiti u njega zato jer je zgodan i lijep.
Nećemo se zaljubiti u njega čak ni ako ima prekrasan karakter.
Znači, i djevojka i mladić, muškarac i žena, mogu imati sve - i divan karakter i privlačan izgled i opet - ništa. Neće se dogoditi zaljubljivanje. Niti ono prepoznavanje duša.
Dogodit će se to vrlo rijetko!
Puno je lakše naći zaljubljenost ili ljubav u ranijim godinama nego kad smo malo zreliji, npr. kad prijeđemo 28. godinu.... Nekako primjećujem da je kod većine ljudi koje znam ta 28., 29. godina nekako godina ulaska u zrelost.
I nije da je teže naći zato jer je manje izbora, zaista nije samo zbog toga!
Jednostavno u zrelijim godinama tražimo nešto drugačije nego smo tražili u godinama kad smo bili srednjoškolci ili u ranim 20ima....

TEŠKO je naći onu pravu osobu. LAKO je naći nekog tko nam je malo drag, malo simpatičan, malo možda i privlačan, ali da se dogode baš svi elementi, da je ta osoba ona koju je prepoznala i zavoljela cijela naša duša - to nije lako.
Sjećam se kad mi je jedna divna žena u mojoj 24. godini (majka mog bivšeg dečka) rekla koliko je teško naći pravu ljubav... Ja sam joj se čudila jer sam mislila: O, pa ništa lakše od toga! Pa mogu birati između toliko mnogo krasnih mladića! Jedini mi je problem bio kojega odabrati. Pa kako bi bilo teško naći ljubav????
Bila mi je velika glupost to što je ona tad rekla.
I evo me sada 10 godina nakon njezine tvrdnje kako je teško pronaći pravu ljubav - same. Same u 34. godini i čvrsto sam uvjerena da je nekim ljudima (većini, usudila bih se reći) teško pronaći onu pravu osobu.
Lako je samo onima koji su se vjenčali za svoje prve ljubavi u dvadesetima.
Svi drugi prolaze neki čudan put gdje se traži puno strpljenja, muke, pitaš se sve i svašta, ponekad ti baš ništa nije jasno, ponekad s bolom gledaš u prošlost kad vidiš da si neke prekrasne prilike propustio. No zna se da Bog uvijek šalje nove prilike, čak i ako neku propustimo, tako da ne brini.

Ispada da sam potpuno skrenula s teme...ali evo zašto sam sve ovo napisala....
Draga Ana, želim ti reći da uopće nije neobično što ti neke veze nisu uspjele...da nije neobično što si tako tužna i grčevito se pitaš kakav je to težak život...Puuuuno ljudi tvojih godina prolazi istu situaciju!! Jako puno!
Svi mi negdje patimo i tugujemo zbog nekog ili žalimo zbog nekih svojih odluka, svi imamo nekoga tko nam nedostaje.
Znači, nemoj misliti da si sama i rijetka koja si tužna, znaj da je put do pravog čovjeka - zaista malo težak i trnovit!
Nemoj se tome čuditi i neka te to ne rastužuje. To je normalno i tako to ide.
Ne mogu baš svi dečki biti za nas, niti smo mi djevojke za sve nas.
Onu našu posebnost i jedinstvenu ljepotu će u nama otkriti tek rijetki! Možda će samo jedan ili dvojica vidjeti našu unutarnju i izvanjsku ljepotu onako kako nas Bog vidi!!
I TO JE DOBRO!!!
Pa zamisli da se sviđamo baš svakome - težak bi to bio život - da se svatko svidi svakome - pa to bi bio kaos - ništa ne bi funkcioniralo!
Ja sam sigurna da tebe Bog jako ŠTITI od tih krivih dečki!! I čuva te za onog koji će te voljeti svim srcem i tijelom!
Molim te, ostavi prošlost u prošlosti! Neće Bog dopustiti da trpiš za nekim tko je sad tamo s nekom drugom. Ma nek bude, to samo znači da on nije za tebe jer postoji negdje netko puno bolji!

Puno putujem zbog posla i susrećem najrazličitije ljude i kod svih vidim isto - TEŠKO su našli pravu ljubav! Jako teško! Mnogi su puno patili prije negoli je ta ljubav napokon stigla! Znači, nemoj misliti da si usamljena u svom čekanju, u svojoj tuzi, vjeruj - pun nas je svijet!!!

Pitala si me imam li koga...Nemam, draga Ana! Nemam nikog već godinama! Jako dugo!
Neki me čak i krive da sam za sve sama kriva - da mi nitko ne odgovara, da sam razmažena i izbirljiva.... Svašta čovjek doživi i preživi ako je slobodan u 30ima...he he he...
Evo, ja imam 34 godine, oduvijek imam puuuno izbora oko sebe, od najkrasnijih i najboljih primjeraka muškog roda i opet sam - sama!
Vjeruj mi, jednako je teško i nama koji nemamo problem poput toga da ne čujemo. SVIMA je teško naći pravu ljubav i većina se oko toga namuči. Možemo mi biti najljepši i najbolji na svijetu, i opet ćemo teško naći pravu osobu!

Znaš, ima jedan čovjek kojeg sam silno voljela, ali tu sam priliku propustila. I vjeruj mi, da je taj čovjek i gluh i bez noge ili ruke - ja bih ga i dalje voljela!!! Voljela bih ga još više baš zbog toga i trudila se biti što pažljivija i bolja prema njemu! Znači, nemoj da ti to smeta - nemoj misliti da su ti šanse manje zato jer si gluha. Nisu!

Evo, ima neka djevojka koja je jaaako zaljubljena u mog brata....već 2-3 godine. I brat i ja smo joj objasnili (jer je moja prijateljica pa se i meni povjerila, naravno) da njegovi osjećaji nisu uzvraćeni, da je brat vidi samo kao prijateljicu. A i lijepa je i pametna i sve ostalo. A opet - srce mog brata nije otvoreno za nju. I meni je to normalno da nije - ne možeš zavoljeti svakog tom posebnom ljubavlju koja je rezervirana samo za tvog BUDUĆEG MUŽA.
Jako me rastužilo kad mi je jednom kroz suze rekla nakon mog pokušaja da je uvjerim kako ništa ne gubi, nek se zapravo raduje da neće imati brak s njim - rekla je:
I da nema ruke ni noge, da živimo siromašni u šumi, ja bih ga voljela i bila sretna s njim!!

I ja sam jednom tako pomislila! He he he, valjda svatko tko se iskreno zaljubio je tako pomislio!!

Ali to ipak nije TO. Ako nam druga osoba ne uzvraća - to nije ono što nam je Bog namijenio. I to je normalno! Sad ta prijateljica jako pati, ali ja znam da će se za par godina smijati i biti sretna s drugim čovjekom!

Budi hrabra i mirna....Pokušaj ne toliko ni misliti o dečkima... Pokušaj pronaći mir da npr. čitaš jako dobre knjige....puuno čovjek nauči i prihvati kroz čitanje pravih knjiga....Možemo ti mi neke preporučiti!
Znači, krati ovu svoju usamljenost čitanjem dobrih knjiga, gledanjem dobrih filmova...moli koliko možeš....i vjeruj da većini ljudi ne bi smetalo da su njihovi voljeni gluhi!! Nemoj da te to obeshrabri i da misliš da si manje vrijedna!

Kažeš da nisi pametna...nemoj to ni pomisliti!! Svatko dobije pameti taman koliko mu treba da lijepo i mudro živi!
Ti sad samo moraš biti malo smirenija i strpljivija...nemoj toliko misliti o ljubavi....zaokupi misli i drugim stvarima!

Tu smo za tebe!

Pozdrav ela!

Na neki nacin osjecam se bolje,ma da znam da nisam jedina koja ima problem znam da i drugi imaju ali bas si mi pomogla na neki nacin,nekako me podrzavas,nekak suosjecas i shvacas me ,malo mi je bolje kad sam procitala cijeli post.
Budem te poslusala i radila sve kaj mogu samo da se zaokupim.Hvala kaj mi pomazes.dobro mi dojde razgovor sa svima vama.Zaista vas jos trebam neko vreme,jer sam dosta obezhrabrujuca cura i malo me strah svega kaj me ceka jos.
imam pitanje kaj to drugacije trazite kod partnera malo mi pojasnite.Sto to mora imati da mu se svidis i da bude s tobom u vezi itd..Ma kuzim kaj se rekli prije da je kad smo bili dosta mladi drugacije je onda bilo,ali sad je dosta drugacije.Zato vas pitamjer zelim znati i pokusati razumijeti zasto je to tako u ovom svijetu u drustvu tako.
dobro se osjecam dok sam se tu uclanila jer dosta sam tuzna,panicna zbog samoce ,birga i svega kaj ceka.Ne dao bog ,samo da bude dobro i da je pozitivno.Inace znam nekad dosta negativno razmišljati,,ali to ne pokazujem,jr mi nije dosta toga dano ili nisam uspjela nekaj ostvariti i tako..ugl jos me proslost drzi ,kako ste rekli proslost je proslost,ali tu je bilo puno toga lijepoga kaj sam dozivela ,vise nego ruznih. zato me drzi jos ,ali nece nadam se jos dugo dok ne nadem drugog lika.
Pozdrav!

Inace htela sam vam reci da nekad spavam u majici koju mi je bivisi darovao.znam da zvuci bolesno,ali ipak je nesto ostalo od njega za mene.Ono osjecam da je on uvijek tu.

Ana naša draga!

Naravno da nije bolesno spavati u majici koju ti je poklonio bivši dečko, ali to nije dobro za tebe!! Nemoj si to raditi, time samo produbljuješ sjećanja, a to ti nikako ne treba!
Jedan je od velikih ljudskih problema koji zakomplicira i oteža život baš to - kad se ljudi ne mogu osloboditi prošlosti..... To te jako sprečava da nekako živiš sretnije iz dana u dan.
Nema druge nego Isusu predati svu tu prošlost, reci mu nek te izliječi od nje, neka On (a ne ti) uzme sva tvoja sjećanja! Vjeruj mi, to je OTROV. Otrov je misliti na stvari koje su prošle i završile, stvari poput bivših veza gdje smo ostali povrijeđeni. Molim te, neka ti prvi korak bude da riješiš to s tim mislima i sjećanjima - posveti jednu misu samo na tu nakanu. Kad dođeš na misu, reci na početku da želiš da te Isus na ovoj misi oslobodi od tereta tih sjećanja.
Vjeruj, jednog dana ćeš se moći s mirom i čak i osmijehom prisjetiti toga, ali sad - ne.
Sad je najbolje što možeš učiniti:
1. prihvatiti da je to gotovo i da je to prošlost
2. predati Isusu na liječenje sve rane, muke i boli koje imaš od toga (misa, ispovijed, pričest)
3. zaokupiti svoje srce s drugim mislima i planovima
4. ne spavati u njegovoj majici!!!!! (majicu sakrij na dno ormara da je vidiš svake prijestupne godine ili što bi ipak bilo najbolje - baci je).
Lažan ti je osjećaj da je on na neki način uz tebe kad vidiš ili nosiš tu majicu...nije....To ti je samo podsjetnik na bol!
Svi smo mi imali tu jednu "košulju plavu" koja stoji negdje u kutu naših ormara i nismo je bili spremni baciti neko vrijeme.... (to je jedna pjesma novih Fosila - "Košulja plava", pjevačica pjeva o tome kako isto ponekad uzme njegovu plavu košulju pa je čvrsto stisne, a ponekad samo vrisne od boli!!! - ma najbolje je nekamo baciti tu majicu, vjeruj mi!)

Pokušaj da te utješi misao da su svi ovi za tebe tužni trenuci rastanka s tim dečkom samo put do prave ljubavi. Negdje te čeka pravi čovjek i kako koji dan prolazi, tako ste si bliže. Neka te tješi misao na tog čovjeka koji sad isto tako negdje živi i tko zna čime se i on sve isto muči...dok vam se ne susretnu putovi.

Znači, ne dopusti si misli na prošlost, reci kad to dođu takve misli: Bože, ja to više ne mogu, prebolno je, molim Te, uzmi te misli...čuvaj me i štiti u svom Presvetom Srcu...neka mi u Tvom srcu bude dom i zaštita....
Tako nekako!


Pitaš što je to drugačije što tražimo s godinama... Mislila sam na to da tražimo nešto puno ozbiljnije! Da tražimo dubinu duše i iznimno ozbiljne namjere te druge osobe!
Ma ja ti svima dam do znanja što tražim - onima koji su željni avanture, lijepo i pristojno kažem da ih razumijem, ali da za avanturu nisam nikad bila!
Onima koji bi ozbiljnu vezu, a vidim da oni nisu za mene, isto iskreno i lijepo kažem da ih jednostavno moje srce nije prepoznalo kao neku moguću srodnu dušu.
Ne moraš ništa glumiti niti pokušavati biti netko tko nisi - samo budi TI.
Tek mi je tamo negdje u kasnim dvadesetima, pa možda baš oko 28. godine postalo jasno da je dovoljno da sam baš takva kakva sam! Baš taj karakter kojeg imam, način ponašanja, razmišljanja, baš taj izgled i te neke nesavršenosti koje svi imamo - ma to sam prava JA! Takva sam najbolja i najdraža svima! Vjeruj mi, ne isplati se glumiti i pokušavati igrati neke igrice ili tako nešto....
Naravno, s godinama postajemo sve zreliji, učimo iz svih životnih iskustava, pa samim time postajemo još - BOLJI!
I opet ću napomenuti - važno je biti BLAG i STRPLJIV. I VEDAR.
U meni se nekad sve raspada, najradije bih kriknula od neke muke ili boli, ali naučila sam da je istina ono NA MUCI SE VIDE JUNACI, pa pokušam čak i kad sam jako tužna, a moram među ljude, biti nasmijana i ohrabrivati druge.
Naravno, s najbližim prijateljima ću biti do kraja iskrena i njima ću reći da sam jako loše i da mi trenutno nije ni do čega. Ali ako moram biti u nekom društvu ili sl. ili netko želi moje društvo, treba neku pomoć - eh, tad ću dati sve od sebe!! Bit ću draga, nasmijana, slušat ću....
Istina je da se naša tuga jaaako smanjuje ako idemo utješiti nekog tko je isto tužan, tko je jako bolestan ili zbog nečeg trpi...
Znači, u svoja 4 zida i s najbližima možemo itekako plakati i jadati se, ali pokušajmo kad smo među drugim ljudima biti što vedriji i optimističniji!
Evo ja valjda nisam susrela nijednu mušku osobu koja mi nije rekla da sam ih osvojila "divnim osmijehom".
Jedan običan osmijeh, čak i kad si malo tužna, ali nikad ne znaš koga taj osmijeh može zadiviti, uljepšati mu dan, možda ublažiti i njegovu ranu!
Dakle, pokušaj da ti je na licu što češće osmijeh...Naravno, ne ide to uvijek, ali u većini slučajeva ipak može!

Kako radim u turizmu od prošle godine, upoznala sam puuuno ljudi, valjda sam ih tisuću vodila kao njihov pratitelj i šalju mi mailove iz cijelog svijeta da nikad neće zaboraviti moj osmijeh i da im je to bilo ljepše i vrednije od svih ljepota koje smo vidjeli na putovanjima....Meni je to i smiješno jer mi je 80% vremena u tom poslu bilo silno teško i bila sam tužna, ali evo - nisam dopustila da me tuga nadvlada, smiješila sam se i pokušala tim ljudima uljepšati te dane na putu....Mnogi su od njih isto bili tužni....udovci...udovice..rastavljeni....samci koji traže srodnu dušu....jako bolesni....ali evo skoro svima je bilo lakše jer su uz sebe imali osobu koja ih je s osmijehom vodila kroz dan. Ništa drugo osim osmijeha i blagosti im nisam dala! A pišu kao da sam učinila ne znam kakva junačka djela, he he he!! Ja se samo čudim i pitam se što li je njima???
Eto koliko znači naš osmijeh i blagost.

A zamisli kako će se jednog dana razveseliti onaj koji će biti tvoj muž kad te upozna...kad vidi da ta nasmiješena Ana nije udana i da on ima velike šanse kod nje!!!


Traži Duha Svetog Utješitelja i On će ti donijeti utjehu i mir!