Citat:
Nisam rekla da je MOJA logika (kao što ti kažeš), nego je ČINJENICA da vidim da je 95% mojih prijatelja i poznanika koji su htjeli - i pronašli bračne drugove. Oni me uvjeravaju (osobiti oni koji su vjernici) da Bog ne želi da čovjek bude sam i da će im pomoći u pronalasku bračnog druga.Ponavljam, to nije moja logika. To je uzorak od možda 200 ljudi koji mi spadaju u tu kategorijiu prijatelja i poznanika koji su u braku. Iako tebi taj uzorak ne znači ništa, meni znači jako puno.
Citat:
Mogla bih ti navesti zaista barem 100 parova koji su se pronašli kad su mislili da je sve već "izgubljeno".
Ela, stvarno je fascinantno koliko tu ljudi intimno poznaješ, pa da na osnovu njihovih života gradiš svoja uvjerenja. Nešta tu nije u redu. Ti znaš sto – dvjesta prekrasnih parova, ja znam jedan - da mogu reći da mi se čini da ispunjava donekle uvjete one sintagme „skladan brak“, Ana zna - ne znam koliko i Đoni zna - ne znam koliko. I šta ćemo sad? Šta misliš, jel to govori više o tome koliko ima sretnih parova ili više o tebi, meni, Ani i Đonatanu?
Kažeš Ela:
Citat:
„Daješ primjer 40godišnje žene koja je još sama....nema ona ipak 55 godina da bi bila baš toliko ogorčena....i nadam se da se ne utapa u svojoj ogorčenosti...Razumijem da joj je jako teško i vjerujem da je na pravom putu, ali nema druge nego ostati strpljiva. Bog zna kad je pravo vrijeme
A kad je po tebi pravo vrijeme kada je ok postati ogorčen? S 42? 47? 52? Kako postavljaš tu granicu, o čemu to ovisi? Koliko smo spremni banalizirati problem samoće – to nije normalno. A Ratzinger kaže:
Samoća razotkriva gubitak ljubavi, ona je nešto što ugrožava naš najintimniji uvjet življenja.
Spolnost čovjeka vodi u Stvoriteljevu blizinu, dovodi ga do najviše odgovornosti.
"Oduvijek sam željela i htjela imati obitelj. Sebe sam jedino mogla zamisliti kao suprugu i majku i odmalena sam se za to i molila. I gle, evo me u ekipi 40+, a od braka ništa. Nemam nikakvih problema u odnosima s ljudima općenito - imam divne prijatelje, rođake, čak i kolege. Ali brak kao da mi nije suđen. Samački život mi je odvratan, a većina samaca (posebno muških) s vremenom postanu čudaci. Plašim se da se to i meni ne dogodi, pa se onda svako malo "svađam" s Bogom, jer mi se čini da druge voli više nego mene. Dapače, čini mi se što je čovjek pokvareniji, da ga više voli, a oni koji cijeli život žive pobožno neka ostnu sami i bez ikoga.
Srdačan pozdrav, Mare
Draga Mare,
Naše prvo poslanje nije biti u braku, biti zaređen ili pak posvećeni laik već je prvo poslanje ljubiti. Ljubiti Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom i bližnje kao što je Krist nas ljubio. Savjetujem ti da o tome promišljaš. Vjerujem da u svakom svom danu imaš puno prilike za ljubiti, a na takav način ćeš vršiti volju Božju i imati istinski mir u srcu. Brak ili redovništvo nisu po sebi formula za radost, mir i u konačnici spasenje već ljubav. Ukoliko to budeš nastojala živjeti vršit ćeš volju Božju, a uz to na najbolji način pripremati srce za brak ili što je već Bog tebi namijenio. Ništa se ne boj, razvijati odnos sa Bogom je najvažnije jer On jedini može do kraja i potpuno ispuniti čežnje tvoga srca, a to ne može niti jedan muškarac čak ni u braku koji je kršćanski, jer smo nesavršeni. Dvoje ljudi u braku zajedno trebaju ići prema Bogu koji je vječni mir i radost za oboje. No, to ne znači da se nećeš udati. Znam mnoge koji su u brak ušli u 40.-im. Bogu je sve moguće. Budi hrabra, moli iskreno Bogu, razgovaraj s njim, sve mu reci, svoje osjećaje, razočaranja, strahove, čak se možeš i svađati s njim ako želiš. Tražite najprije Kraljevstvo Božje, a sve drugo bit će vam nadodano. To su ohrabrujuće Isusove riječi koje nas upućuju da je najbitnije dospijeti u Nebo. Ne boj se samo hrabro i svakako se utječi našoj dragoj nebeskoj Majci, Mariji.
Btb,
don Damir"
Isto tako je don Damir ženi mogao odgovoriti – ne znam. Ne znam zašto se netko pati oko čistoće i nikad ne dobije bračnog druga, a netko drugi razbludno živi i to isto dobije. Nemam pojma. Znam samo da se treba patiti oko bračne čistoće jer je Bog to tako rekao i jer je to za čovjeka dobro.
Nitko ne može drugome Boga i njegovo carstvo položiti na stol, to ne može ni vjernik u odnosu na samog sebe. Joseph Ratzinger, Uvod u kršćanstvoZnači nitko ni don Damir, ni Zlatko Sudac, ni ta ženska iz Divasica, ni dvjesto prekrasnih ljudi koji su u skladnim brakovima, ni još 588 463 svjedočasntva ne znače da će netko naći bračnog druga. Ne znam šta možemo imati od tih samoobmana?
A Đoni kaže:
Citat:
„mislim da trebamo vjeru graditi na taj način da smo spremni pišati krv i unatoč tome vjerovat da nas Bog voli i da nas nije zaboravio“
Jašta da je to tako. Kako to postić, to je drugo pitanje.
Čini mi se da je religija „moći pozitivnog mišljenja“ postala pošast 21. stoljeća.
To je dramatično stanje svijeta koji „leži sav pod vlašću Zloga“ čini od ljudskog života borbu. Kaže KKCNe znam šta možemo imati od tih jeftinih životnih savjeta – misli pozitivno, uzdaj se u se i u svoje kljuse i slične fore. Nitko nikada nije obećao da će biti lako. Mislim, obećavali su kojekakvi lajbeki, al o njima tu ne pričamo.
Ajmo se mi nadati da će stvari biti bolje, ajmo se nadati i moliti Boga da nam olakša, ajmo raditi na sebi, al ajmo i biti realni i pripremiti se za mogućnost suočavanja s time da to nećemo dobiti to što želimo što god to bilo. Ne znam šta nam drugo preostaje – svima nama – i Ani i svima drugima koji su negdje zakinuti ili će to postati.
Ne vidim drugog rješenja.
Login
FAQ
Chat
Traži
