www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 20 stu 2017 22:12

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 333 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 30, 31, 32, 33, 34  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 15 lis 2017 14:40 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
GroundZeroCro napisao:
Fran ti još pišeš ovdje?

Nažalost. :lol:

GroundZeroCro napisao:
Sjećaš se Mario22 mislim da mi je bio nick. Sad sam Mario31. :)

A ja bi se zakleo da si bio Mario23. Sjećam te se Mario. :)

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 lis 2017 15:09 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Belive napisao:
Pretpostavljam da mi slijedi lista izvadaka koji će me opovrgnuti? Sad, nemam ti ja neki pametan odgovor, ak' me pitaš da ti navedem nekog tko je to od crkvenih otaca rekao ili možda gdje to piše – nažalost, ne znam, ali onako..

Nisam siguran da se netko iz Crkve o tome izjašnjavao baš na taj način (osim možda Toma :) ). Zašto je uopće to tak postavljeno kao "više" i "manje"?! Možda toga uopće nema? Ti si to postavila kao da majka mora birati. A kaj ako je dovoljno, prirodno i ispravno da ih voli jednako? Si da o tome razmišljala?! Okrenemo stvari i čovek se pita jel to vrijedi i za oca? Jel on mora svoju ženu volit više od djece? Ako da, zake je to tak?! Pa možeš i dalje od toga. Jel majka treba volit kćer više od sina? I jel unuci moraju volit baku više od dede? :)

Belive napisao:
...ne piše li u Bibliji Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja. (Matej 19,5-6)

Ne spominju se djeca. Ne sklapam ja sakrament/savez sa svojim djetetom, nego s mužem, kaj ne?

Ne kaže li Biblija da je muž taj koji treba biti „autoritet“ i vodstvo i da ustvari vjerujući mužu, imamo povjerenja u Boga, a mi (žene) smo te koje tu te (složit ćemo se?) trebamo imati puno vjere, snage, ali i hrabrosti.
Jer nije li u kršćanskom/katoličkom braku ipak to da žena vjeruje mužu i prihvaća njegovo vodstvo, iako se možda neće složiti s njime. Ono, vjerujući svome mužu (vjerujući mu da će on učiniti najbolje za mene i našu djecu) ja automatski jednim dijelom stvarno njega stavljam na prvo mjesto, kaj ne?


U Bibliji piše puno toga. :) Možemo zaključit da se tu slažemo kaj navodiš. Ali to nigde ne tjera majku da mora birati "više" i "manje". Dosta je da ih voli. Često puta (na sreću) majka to i doista čini. Voli muža i djecu. Jednostavno ih voli. Bez da bira "više" i "manje". Jer o čemu mi tu pričamo kad govorimo o mužu i ženi, kad govorimo o djeci? Došli smo na to da je to obitelj. A o obitelji se Crkva jako puno raspisala. Stotine stranica bi se o tome moglo navodit. I nigde nisam naišao da netko u obitelji mora volit "više" ili "manje". Obitelj se međusobno treba volit. I to je to. To kaj otac i majka imaju različite uloge, i to kaj je otac otac i to niko nemere zamjenit, baš kao što je majka majka i niko nemere na to mjesto, to je druga priča. Bitno je da različite uloge u obitelji ne zahtjevaju odabir koliko koga volit. Vidi samo ove redove;

Ef 5, 22-33 Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova Tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.

1 Pt 3,1 ..i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena..

1 Pt 3,7 ..i vi, muževi, obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte čast kao subaštinicima milosti Života da ne spriječite svojih molitava.

Kol 3, 18-21 Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom.




According to the plan of God, marriage is the foundation of the wider community of the family, since the very institution of marriage and conjugal love are ordained to the procreation and education of children, in whom they find their crowning. In its most profound reality, love is essentially a gift; and conjugal love, while leading the spouses to the reciprocal "knowledge" which makes them "one flesh," does not end with the couple, because it makes them capable of the greatest possible gift, the gift by which they become cooperators with God for giving life to a new human person. Thus the couple, while giving themselves to one another, give not just themselves but also the reality of children, who are a living reflection of their love, a permanent sign of conjugal unity and a living and inseparable synthesis of their being a father and a mother.When they become parents, spouses receive from God the gift of a new responsibility. Their parental love is called to become for the children the visible sign of the very love of God, "from whom every family in heaven and on earth is named."


The family, which is founded and given life by love, is a community of persons: of husband and wife, of parents and children, of relatives. Its first task is to live with fidelity the reality of communion in a constant effort to develop an authentic community of persons. The inner principle of that task, its permanent power and its final goal is love: without love the family is not a community of persons and, in the same way, without love the family cannot live, grow and perfect itself as a community of persons. What I wrote in the Encyclical Redemptor hominis applies primarily and especially within the family as such: "Man cannot live without love. He remains a being that is incomprehensible for himself, his life is senseless, if love is not revealed to him, if he does not encounter love, if he does not experience it and make it his own, if he does not participate intimately in it." The love between husband and wife and, in a derivatory and broader way, the love between members of the same family-between parents and children, brothers and sisters and relatives and members of the household-is given life and sustenance by an unceasing inner dynamism leading the family to ever deeper and more intense communion, which is the foundation and soul of the community of marriage and the family. Sv. Ivan Pavao II., "Familiaris consortio"



Kaže pismo;

Rim 13,10 Ljubav bližnjemu zla ne čini.

Jednostavno ljubiti. Ni više ni manje- nego ljubiti. I onda naletiš na Tomu koji se pita kao ti. Nažalost, Toma ne "potegne" baš to pitanje. On se pita;


Is there an order in charity?
Should man love God more than his neighbor?
More than himself?
Should he love himself more than his neighbor?
Should man love his neighbor more than his own body?
Should he love one neighbor more than another?
Should he love more, a neighbor who is better, or one who is more closely united to him?
Should he love more, one who is akin to him by blood, or one who is united to him by other ties?
Should a man, out of charity, love his son more than his father?
Should he love his mother more than his father?
Should he love his wife more than his father or mother?
Should we love those who are kind to us more than those whom we are kind to?



Ostali smo bez odgovora (onog koji bi nas zanimao).


Belive napisao:
I sad, mogla bih ti ja napisati kako stvari stoje i u pedagoško-psihološko-sociološkoj perspektivi, ali mislim da te ne bi to zanimalo :?

Dobro misliš. :)

p.s.

Belive napisao:
...razmislimo Frane (btw kako se stvarno zoveš?)

Kristijan.

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 lis 2017 16:20 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 07 lis 2017 06:21
Postovi: 28
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
Status: U braku
Fran26 napisao:
GroundZeroCro napisao:
Fran ti još pišeš ovdje?

Nažalost. :lol:

GroundZeroCro napisao:
Sjećaš se Mario22 mislim da mi je bio nick. Sad sam Mario31. :)

A ja bi se zakleo da si bio Mario23. Sjećam te se Mario. :)

Ah da, zabunio sam se.
Zašto nažalost još pišeš? Al je stanje loše? :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 lis 2017 18:20 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 347
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Kristijan aka Fran26! :)

Definitivno si bolji u ovom citiranju tj. pozivanju na djela od mene. Ja pročitam, ali izvitri (btw uvik me uništiš s ovom literaturom na engl. j. - svaki puta spoznam da mi ne bi bilo zgorega uzeti rječnik u ruke i obnoviti znanje engleskog iznad razine komunikacije s turistima). Ugl većinom sam čitala Escrivu što se tiče braka, ali ne bih dala ruku u vatru da je on o tome baš izravno pričao.

Moje “više ili manje” je išlo u smjeru toga da žene danas najčešće s dolaskom djece zaborave na muževe. Naime, već smo se svi mi ovdje složili da brak ima svoje faze, svoje mijene, svoje uspone i padove. Onih dvoje koji su se ponašali kao zatelebani tinejdžeri kad su se vjenčali, dolaskom djeteta, pa čak i samom trudnoćom žene moraju biti spremni na brojne promjene htjeli oni to ili ne. Od pada, rasta libida, do trudničkih mučnina preko trbuha koji ometa uobičajne seksualne vještine. I tu ide sva kritika nama ženama.

Dolaskom djeteta muž često postaje zadnja rupa na svirali. Intimnost je lako postići na početku braka, ali postigni ti intimnost dok je bole grudi od dojenja, dok dijete je jedva zaspalo, dok joj se kapci spuštaju, a ti pokušavaš pokrenuti akciju. U tim situacijama ja kažem da je tu onda muž taj kojeg moramo voljeti više od djeteta, u tim situacijama moramo znati, imati na umu, ne zaboraviti da je muž taj s kojim moramo razvijati i održavati stalno, svakog dana iznova odnos i ljubav.
Često si preumoran, neispavan, nervozan i zaboravljaš na onog drugog. Brak može početi nalikovati na natjecanje tko što i koliko radi, tko je umorniji, tko je manje spavao. I baš zato smatram da kad dođu djeca “muža” žena treba staviti ipak na prvo mjesto.

Tim više jer žena od prvog trenutka oplodnje jajne stanice iskustveno osjeća promjene, punih devet mjeseci njena srž se mijenja – u njoj se odvijaju i fizički, i duhovni i emocionalni procesi, a muškarac kao budući otac jednostavno nema takvo iskustvo očinstva.
To dijete je personifikacija naše ljubavi i ako ja od svog muškarca očekujem da bude spreman umrijeti kako bi zaštitio svoju obitelj – mene i našu djecu, ako očekujem da daje cijela sebe, služi i brani svoje, ako očekujem da je oklop koji nas štiti, onda i ja moram biti ta koja će prvo hraniti (i fizički, i duhovno) njega, a potom našu djecu jer bez njega, bez “svoje glave” ja sam u tom braku nitko i ništa.

U svakom od vas muškaraca ima dio koji želi biti hrabro srce, ali stvarnost je nekad malo drukčija. Tu su svakodnevna odricanja, prilika da svaki dan drugoga stavimo na prvo mjesto pa i na vlastitu štetu. Muž ženu, a žena muža. Ne znam, ali ja mislim da je to istinsko, autentično značenje ljubavi. Ljubav je žrtva. Ako želiš znati volim li te pokušaj vidjeti moju žrtvu.
Znaš što je rekao Theodore Hesburgh? Najvažnija stvar koju otac može učiniti za svoju djecu jest ta da voli njihovu majku.
To ne znači da se dijete manje voli jer dijete je dijete: život koji smo mi stvorili. Djeca su voljena prije nego što stignu, ona su voljena prije nego su rođena, kao Božja ljubav koja nas uvijek ljubi prva. Voljena su prije nego su učinila išta čime bi to zaslužila, prije nego znaju govoriti ili misliti, čak i prije nego dođu na svijet.

Isto tako, nevezano za temu, danas kao da je najveći strah voljeti nekoga više.
Što ako ja njega volim više nego on voli mene, što ako je meni stalo više nego njemu? Što ako? Pa ja se pitam – što ako?
I odgovaram sama sebi – pa ništa. Mislim da bi mi katolici trebali znati da voljeti nekoga “više” ne znači ni u kojem slučaju slabost. Dapače, za mene je to najhrabriji čin koji možemo napraviti. Davajmo i kad nemamo što dobiti. Nije odnos škrinja u kojoj su partnerstvo, intimnost, ljubav, prijateljstvo na izvolite. Odnos je prazna škrinja u koju stavljamo i koju punimo mi.
On nam je pokazao da nikada ne umire onaj koji ljubi, a On uvijek ostaje vjeran svojim obećanjima.

Nego, Kristijane, ja već tri dana buljim u ekran, čitam sve i svašta o misionarima i misionarkama crkve i ideje nemam.
Treba mi tvoja pomoć - ime svetca ili blaženika (čija biografija i misijsko djelovanje su iscrpni i onako zanimljivi za učenike)? Pucaj! 8)

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 lis 2017 18:43 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik
Avatar korisnika

Pridružen: 04 lis 2017 11:25
Postovi: 47
Podijelio: 2 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Vjeroispovjest: Katolik
:b112:

_________________
Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.

Sv. Augustin


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 lis 2017 15:57 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Belive napisao:
Kristijan aka Fran26! :)

Tak nekak. :)

Belive napisao:
Moje “više ili manje” je išlo u smjeru toga da žene danas najčešće s dolaskom djece zaborave na muževe. Naime, već smo se svi mi ovdje složili da brak ima svoje faze, svoje mijene, svoje uspone i padove. Onih dvoje koji su se ponašali kao zatelebani tinejdžeri kad su se vjenčali, dolaskom djeteta, pa čak i samom trudnoćom žene moraju biti spremni na brojne promjene htjeli oni to ili ne. Od pada, rasta libida, do trudničkih mučnina preko trbuha koji ometa uobičajne seksualne vještine. I tu ide sva kritika nama ženama.

Dolaskom djeteta muž često postaje zadnja rupa na svirali. Intimnost je lako postići na početku braka, ali postigni ti intimnost dok je bole grudi od dojenja, dok dijete je jedva zaspalo, dok joj se kapci spuštaju, a ti pokušavaš pokrenuti akciju. U tim situacijama ja kažem da je tu onda muž taj kojeg moramo voljeti više od djeteta, u tim situacijama moramo znati, imati na umu, ne zaboraviti da je muž taj s kojim moramo razvijati i održavati stalno, svakog dana iznova odnos i ljubav.
Često si preumoran, neispavan, nervozan i zaboravljaš na onog drugog. Brak može početi nalikovati na natjecanje tko što i koliko radi, tko je umorniji, tko je manje spavao. I baš zato smatram da kad dođu djeca “muža” žena treba staviti ipak na prvo mjesto.

A muž mora shvatiti/prihvatiti da nije on dijete nego da je dijete dijete, a on je odrasla osoba. Ako to nemere shvatiti/prihvatiti, onda znači da si dobila još jedno dijete, i to poprilično egoistično dijete. Slika

Belive napisao:
U svakom od vas muškaraca ima dio koji želi biti hrabro srce, ali stvarnost je nekad malo drukčija. Tu su svakodnevna odricanja, prilika da svaki dan drugoga stavimo na prvo mjesto pa i na vlastitu štetu. Muž ženu, a žena muža. Ne znam, ali ja mislim da je to istinsko, autentično značenje ljubavi. Ljubav je žrtva. Ako želiš znati volim li te pokušaj vidjeti moju žrtvu.
Znaš što je rekao Theodore Hesburgh? Najvažnija stvar koju otac može učiniti za svoju djecu jest ta da voli njihovu majku.

Može sam na zahod? Si može sam zgrijati dinstanu piletinu (prsa) i mahune? Može sam do Konzuma? Može! E vidiš, a dijete nemere! Slika Slika Navijam za dijete. Slika Nikako za muža cvilidretu. :roll: Slika


Belive napisao:
Isto tako, nevezano za temu, danas kao da je najveći strah voljeti nekoga više.
Što ako ja njega volim više nego on voli mene, što ako je meni stalo više nego njemu? Što ako? Pa ja se pitam – što ako?
I odgovaram sama sebi – pa ništa. Mislim da bi mi katolici trebali znati da voljeti nekoga “više” ne znači ni u kojem slučaju slabost. Dapače, za mene je to najhrabriji čin koji možemo napraviti. Davajmo i kad nemamo što dobiti. Nije odnos škrinja u kojoj su partnerstvo, intimnost, ljubav, prijateljstvo na izvolite. Odnos je prazna škrinja u koju stavljamo i koju punimo mi.

Lako reći, teško ostvariti. :l30:

Belive napisao:
Nego, Kristijane, ja već tri dana buljim u ekran, čitam sve i svašta o misionarima i misionarkama crkve i ideje nemam.
Treba mi tvoja pomoć - ime svetca ili blaženika (čija biografija i misijsko djelovanje su iscrpni i onako zanimljivi za učenike)? Pucaj! 8)

Znam samo jednog: Sv. Damjan de Veuster. Iako znam samo jednog, dobra je stvar kaj taj spada u kriterije "iscrpna biografija i misijsko djelovanje" te "zanimljiv za učenike". Dobro, to zadnje nigdar nemereš znati. Meni je bio zanimljiv, kak bude učenicima, to nemereš znati dok ne isprobaš.

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 lis 2017 20:16 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 347
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Ma, naravno da je dijete dijete, a muz odrastao covjek.
Ali, priznat ces da su odnosi kompleksni i da koliko god ti navijao za dijete, brak je sakrament. Neraskidiv savez u kojem nema piskit cu, kakit cu.
Ono, najcesce neces ljubav prema djetetu imat potrebu obnavljati, ali prema supruzniku hoces.
Ljudi se mijenjaju, zivot je nepredvidljiv, i bolest, i neimastina, smrt bliznjih samo su neki od situacija koje te izbace iz cipela da ne mozes sam sebe, a kamo li drugoga trpit, i zato nam pod nuzno mora biti odrzavati odnos, prisnost, povezanost s tim osobom s kojom si stao pred oltar. Ima bezbroj srdaca, ali samo jedno na zemlji bi trebalo biti nam dom, a jedno nas cega gore na nebu.

Znas, ja se uvijek sjetim savjeta kojeg mi je rekao frend kad sam mu jadikovala. Pitao me da li tog momka (o kojem sam jadikovala) mogu jednog dana vidjeti kao svog muza. Ja sam odgovorila potvrdno. Iduce pitanje je bilo - svida li mi se, i to sam odgovorila potvrdno, uz ALI, a na to ti meni on kaze - vidis, sad ti je prilika da se naucis da ti se muz nece uvijek svidati, ali ces ga uvijek morati voljeti.
A u braku, cesto se to svidanje i ljubav mijesaju i stvari se ne obnavljaju, ne krpe vec se zamjenjuju novim. Brakovi propadaju, ne uzimaju se igla i konac i ne pokusavaju se stvari zakrpati. I onda, tu nije (usudila bih se reci) problem u nedostatku ljubavi, nego u nedostatku povezanosti. One day, ako Bog da, sanjam lijena nedjeljna jutra s muzem i djetetom, setnje i upijanje sunca. I tu, po meni, zena ima vrlo, vrlo veliku odgovornost da obitelj drzi na okupu. Nitko nego ona.

Rodili smo se bez icega, takvi cemo i otici odavde. Nece nam vrijediti nista sto smo stekli nego ljubav prema drugome, suze koje smo brisali, radosti koje smo pruziili. A ljubav... ona vidi voljenu osobu kao najbolju i najljepsu. Cak su i mane i nedostatci lijepi. Zato se i kaze da ljubav prekriva mnostvo mana. Onako kako mi vidimo osobu koju volimu, tako je vidi i Bog. Jer ju i On voli, i jer nas voli. Zato kad ljubimo gledamo njegovim ocima.
I znas sta? Ako ja svome budem morala svaki dan govorit i pokazivat koliko ga volim, i koliko mi je stalo - pa neka moram. Nitko sretniji od mene.

Citat:
Znam samo jednog: Sv. Damjan de Veuster. Iako znam samo jednog, dobra je stvar kaj taj spada u kriterije "iscrpna biografija i misijsko djelovanje" te "zanimljiv za učenike". Dobro, to zadnje nigdar nemereš znati. Meni je bio zanimljiv, kak bude učenicima, to nemereš znati dok ne isprobaš.

A ne. Sv. Damjan je vec mnogo puta obraden. Treba mi neki novi, a ja trebam osmislit radionicu koja ce bit za siri auditorij :? U stresu sam. :roll: A ja danas nista pametnija nego li jucer i prejucer.

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 lis 2017 22:01 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Citat:
Definitivno si bolji u ovom citiranju tj. pozivanju na djela od mene.

:a1490: :a1490: :a1490:
Pa ovo je kao da mi Messi gurne loptu kroz noge, ja ga povučem za zolufe i kažem mu: "Čuj mali, definitivno si bolji od mene"! :a1490:
Ti si prva koja si imala hrabrosti se uopće i pomisliti usporediti, i na tome ti moram definitivno čestitati!
ČESTITAM BELIVE :b232:

Citat:
Nego, Kristijane, ja već tri dana buljim u ekran, čitam sve i svašta o misionarima i misionarkama crkve i ideje nemam.
Treba mi tvoja pomoć - ime svetca ili blaženika (čija biografija i misijsko djelovanje su iscrpni i onako zanimljivi za učenike)? Pucaj!

Naš čovik, čistokrvni kratkodlaki!
http://verbum.hr/knjige/zivotni-put-jed ... -dio-3188/

Made in Japan!
http://verbum.hr/knjige/svetac-na-zadatku-3164/

Anti ku klux klanovac!
http://verbum.hr/knjige/sluga-robova-3163/

Al ne mogu doći sebi da se je neko išao usporediti sa Franom u citiranju! hahahahahaha
Oprostit ćemo ti ovo Belive, pa jel ti znaš da je po Franu nazvana cijela jedna linija scannera!
U hrvatskoj se više ne kaže citiranje, nego franiranje (onaj koji-, mazne određeni dio teksta velikog uma za pravo mijesto u pravo vrijeme, za sahranu virtualnih samodopadnih napuhanih neprijatelja)!
Pa neki forumaši su izvršavali javni linč zbog njegovog citiranja, palili su lomače oko monitora i stavili profil Frana ne bi li izgorio skupa sa svojim citatima, i onda ti dođeš i kažeš: "Da, bolji je od mene"! hahahaha :b101: :b101:
Ufff, kud sam otvarao ovo danas! Gasim internet.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 lis 2017 17:45 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 347
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
E Sami. Imam osjećaj da ste stariji, i kao pristojno bi bilo govoriti VI, ali s vama ne ide to baš. :l30:

Hahahha ja se imala hrabrosti usporedit? Ma ja uopće nisam o tome tako razmišljala. Doduše, mislim da ni Fran to nije tako shvatio. Niti mislim, niti želim njemu parirati u tome. Jednostavno je istina da je u tome bolji od mene, pa mi nikada „u razgovoru“ s njim nije palo napamet citirati ikoga i išta na takav način.

Nego, jeste vi ikada čuli za Demostena? On je bio grčki govornik, vrlo poznat i zamislite – mucao je. Taj svoje nedostatak/poteškoću je silno želio riješiti pa bi stavljao kamenčiće usta, vježbao izgovor i riješio problem. Hah ovdje možda nema neke poante, to sam jutros čula na seminaru i to je jedino što sam s temperaturom 38 zapamtila.
Uglavnom, nisam baš toliko skrenula – bar mala je poanta tu. A to je da svi mi smo u nečemu bolji, u nečemu lošiji, i da sve ovisi o tome koliko će netko svoje predispozicije iskoristiti ili ne. Fran je definitivno se pokazao najbolji u pozivanju na literaturu od bilo kojeg forumaša ikada, ja bih samo kod tipkanja davno odustala (iti da poznajem sve sinode, teologe, svetce i ostalu škvadru – a ne poznajem, a iskreno – nije baš da me to toliko zanima) – s druge strane – zašto je tako – postoje li neki razlozi njegove želje da on drugima napismeno dokaže ili ne koliko su u krivu i koliko njihovi stavovi se ne slažu s crkvenim naukom – pojma nemam, a nije ni bitno.
Već sam mu jednom rekla „kapa do poda“ zbog tolika znanja.

Ja sam praktičar, pa recimo mene „veseli“ kad ja s Franom prozborim ovdje par riječi bez pozivanja na tu literaturu pa makar se to svodilo na dinstanu piletinu (btw ja sam uvijek više za batak i karabatak, ništa prsa :lol: ) i u nekom real lifeu bi mi o njemu/njegovim stavovima više rekla tri ona zelena emotikona i "muškarac cvilidreta".
Ono, je, malo jesam možda čudna, ali tako je. Sutra je međunarodni dan kravate – sa svojim učenicima ću izvoditi klauna, ali sve što trebaju usvojiti – oni će usvojiti - a kako? Svakako ne samo skuhoparnim čitanjem informacija.

Citat:
Naš čovik, čistokrvni kratkodlaki!
http://verbum.hr/knjige/zivotni-put-jed ... -dio-3188/

Made in Japan!
http://verbum.hr/knjige/svetac-na-zadatku-3164/

Anti ku klux klanovac!
http://verbum.hr/knjige/sluga-robova-3163/

Hvala za ovo. Mislim da će „naš čovik pobjedit.“ Moram samo skoknuti do Verbuma po materijale. Ak uspijem – javna zahvala za ideju slijedi Samuelu s foruma. :wink:
Ovo je stvarno jedno dobro djelo, a ja sam zablokirala i nikakva ideja mi ne dolazi na um danima.
Ak' budete u prilici, bacite uho včrs na Radio Mariju. :lol:

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 lis 2017 18:07 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Ugasio sam internet! :lol:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 333 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 30, 31, 32, 33, 34  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr