www.tebe-trazim.com

Ah da, zabunio sam se.
Zašto nažalost još pišeš? Al je stanje loše?

Kristijan aka Fran26!

Definitivno si bolji u ovom citiranju tj. pozivanju na djela od mene. Ja pročitam, ali izvitri (btw uvik me uništiš s ovom literaturom na engl. j. - svaki puta spoznam da mi ne bi bilo zgorega uzeti rječnik u ruke i obnoviti znanje engleskog iznad razine komunikacije s turistima). Ugl većinom sam čitala Escrivu što se tiče braka, ali ne bih dala ruku u vatru da je on o tome baš izravno pričao.

Moje “više ili manje” je išlo u smjeru toga da žene danas najčešće s dolaskom djece zaborave na muževe. Naime, već smo se svi mi ovdje složili da brak ima svoje faze, svoje mijene, svoje uspone i padove. Onih dvoje koji su se ponašali kao zatelebani tinejdžeri kad su se vjenčali, dolaskom djeteta, pa čak i samom trudnoćom žene moraju biti spremni na brojne promjene htjeli oni to ili ne. Od pada, rasta libida, do trudničkih mučnina preko trbuha koji ometa uobičajne seksualne vještine. I tu ide sva kritika nama ženama.

Dolaskom djeteta muž često postaje zadnja rupa na svirali. Intimnost je lako postići na početku braka, ali postigni ti intimnost dok je bole grudi od dojenja, dok dijete je jedva zaspalo, dok joj se kapci spuštaju, a ti pokušavaš pokrenuti akciju. U tim situacijama ja kažem da je tu onda muž taj kojeg moramo voljeti više od djeteta, u tim situacijama moramo znati, imati na umu, ne zaboraviti da je muž taj s kojim moramo razvijati i održavati stalno, svakog dana iznova odnos i ljubav.
Često si preumoran, neispavan, nervozan i zaboravljaš na onog drugog. Brak može početi nalikovati na natjecanje tko što i koliko radi, tko je umorniji, tko je manje spavao. I baš zato smatram da kad dođu djeca “muža” žena treba staviti ipak na prvo mjesto.

Tim više jer žena od prvog trenutka oplodnje jajne stanice iskustveno osjeća promjene, punih devet mjeseci njena srž se mijenja – u njoj se odvijaju i fizički, i duhovni i emocionalni procesi, a muškarac kao budući otac jednostavno nema takvo iskustvo očinstva.
To dijete je personifikacija naše ljubavi i ako ja od svog muškarca očekujem da bude spreman umrijeti kako bi zaštitio svoju obitelj – mene i našu djecu, ako očekujem da daje cijela sebe, služi i brani svoje, ako očekujem da je oklop koji nas štiti, onda i ja moram biti ta koja će prvo hraniti (i fizički, i duhovno) njega, a potom našu djecu jer bez njega, bez “svoje glave” ja sam u tom braku nitko i ništa.

U svakom od vas muškaraca ima dio koji želi biti hrabro srce, ali stvarnost je nekad malo drukčija. Tu su svakodnevna odricanja, prilika da svaki dan drugoga stavimo na prvo mjesto pa i na vlastitu štetu. Muž ženu, a žena muža. Ne znam, ali ja mislim da je to istinsko, autentično značenje ljubavi. Ljubav je žrtva. Ako želiš znati volim li te pokušaj vidjeti moju žrtvu.
Znaš što je rekao Theodore Hesburgh? Najvažnija stvar koju otac može učiniti za svoju djecu jest ta da voli njihovu majku.
To ne znači da se dijete manje voli jer dijete je dijete: život koji smo mi stvorili. Djeca su voljena prije nego što stignu, ona su voljena prije nego su rođena, kao Božja ljubav koja nas uvijek ljubi prva. Voljena su prije nego su učinila išta čime bi to zaslužila, prije nego znaju govoriti ili misliti, čak i prije nego dođu na svijet.

Isto tako, nevezano za temu, danas kao da je najveći strah voljeti nekoga više.
Što ako ja njega volim više nego on voli mene, što ako je meni stalo više nego njemu? Što ako? Pa ja se pitam – što ako?
I odgovaram sama sebi – pa ništa. Mislim da bi mi katolici trebali znati da voljeti nekoga “više” ne znači ni u kojem slučaju slabost. Dapače, za mene je to najhrabriji čin koji možemo napraviti. Davajmo i kad nemamo što dobiti. Nije odnos škrinja u kojoj su partnerstvo, intimnost, ljubav, prijateljstvo na izvolite. Odnos je prazna škrinja u koju stavljamo i koju punimo mi.
On nam je pokazao da nikada ne umire onaj koji ljubi, a On uvijek ostaje vjeran svojim obećanjima.

Nego, Kristijane, ja već tri dana buljim u ekran, čitam sve i svašta o misionarima i misionarkama crkve i ideje nemam.
Treba mi tvoja pomoć - ime svetca ili blaženika (čija biografija i misijsko djelovanje su iscrpni i onako zanimljivi za učenike)? Pucaj!

_________________
Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.

Sv. Augustin

Tak nekak.


A muž mora shvatiti/prihvatiti da nije on dijete nego da je dijete dijete, a on je odrasla osoba. Ako to nemere shvatiti/prihvatiti, onda znači da si dobila još jedno dijete, i to poprilično egoistično dijete.


Može sam na zahod? Si može sam zgrijati dinstanu piletinu (prsa) i mahune? Može sam do Konzuma? Može! E vidiš, a dijete nemere! Navijam za dijete. Nikako za muža cvilidretu.



Lako reći, teško ostvariti.


Znam samo jednog: Sv. Damjan de Veuster. Iako znam samo jednog, dobra je stvar kaj taj spada u kriterije "iscrpna biografija i misijsko djelovanje" te "zanimljiv za učenike". Dobro, to zadnje nigdar nemereš znati. Meni je bio zanimljiv, kak bude učenicima, to nemereš znati dok ne isprobaš.

_________________
Ps 34,9 Kušajte i vidite kako dobar je Jahve: blago čovjeku koji se njemu utječe!

Ma, naravno da je dijete dijete, a muz odrastao covjek.
Ali, priznat ces da su odnosi kompleksni i da koliko god ti navijao za dijete, brak je sakrament. Neraskidiv savez u kojem nema piskit cu, kakit cu.
Ono, najcesce neces ljubav prema djetetu imat potrebu obnavljati, ali prema supruzniku hoces.
Ljudi se mijenjaju, zivot je nepredvidljiv, i bolest, i neimastina, smrt bliznjih samo su neki od situacija koje te izbace iz cipela da ne mozes sam sebe, a kamo li drugoga trpit, i zato nam pod nuzno mora biti odrzavati odnos, prisnost, povezanost s tim osobom s kojom si stao pred oltar. Ima bezbroj srdaca, ali samo jedno na zemlji bi trebalo biti nam dom, a jedno nas cega gore na nebu.

Znas, ja se uvijek sjetim savjeta kojeg mi je rekao frend kad sam mu jadikovala. Pitao me da li tog momka (o kojem sam jadikovala) mogu jednog dana vidjeti kao svog muza. Ja sam odgovorila potvrdno. Iduce pitanje je bilo - svida li mi se, i to sam odgovorila potvrdno, uz ALI, a na to ti meni on kaze - vidis, sad ti je prilika da se naucis da ti se muz nece uvijek svidati, ali ces ga uvijek morati voljeti.
A u braku, cesto se to svidanje i ljubav mijesaju i stvari se ne obnavljaju, ne krpe vec se zamjenjuju novim. Brakovi propadaju, ne uzimaju se igla i konac i ne pokusavaju se stvari zakrpati. I onda, tu nije (usudila bih se reci) problem u nedostatku ljubavi, nego u nedostatku povezanosti. One day, ako Bog da, sanjam lijena nedjeljna jutra s muzem i djetetom, setnje i upijanje sunca. I tu, po meni, zena ima vrlo, vrlo veliku odgovornost da obitelj drzi na okupu. Nitko nego ona.

Rodili smo se bez icega, takvi cemo i otici odavde. Nece nam vrijediti nista sto smo stekli nego ljubav prema drugome, suze koje smo brisali, radosti koje smo pruziili. A ljubav... ona vidi voljenu osobu kao najbolju i najljepsu. Cak su i mane i nedostatci lijepi. Zato se i kaze da ljubav prekriva mnostvo mana. Onako kako mi vidimo osobu koju volimu, tako je vidi i Bog. Jer ju i On voli, i jer nas voli. Zato kad ljubimo gledamo njegovim ocima.
I znas sta? Ako ja svome budem morala svaki dan govorit i pokazivat koliko ga volim, i koliko mi je stalo - pa neka moram. Nitko sretniji od mene.


A ne. Sv. Damjan je vec mnogo puta obraden. Treba mi neki novi, a ja trebam osmislit radionicu koja ce bit za siri auditorij U stresu sam. A ja danas nista pametnija nego li jucer i prejucer.

Pa ovo je kao da mi Messi gurne loptu kroz noge, ja ga povučem za zolufe i kažem mu: "Čuj mali, definitivno si bolji od mene"!
Ti si prva koja si imala hrabrosti se uopće i pomisliti usporediti, i na tome ti moram definitivno čestitati!
ČESTITAM BELIVE


Naš čovik, čistokrvni kratkodlaki!
http://verbum.hr/knjige/zivotni-put-jed ... -dio-3188/

Made in Japan!
http://verbum.hr/knjige/svetac-na-zadatku-3164/

Anti ku klux klanovac!
http://verbum.hr/knjige/sluga-robova-3163/

Al ne mogu doći sebi da se je neko išao usporediti sa Franom u citiranju! hahahahahaha
Oprostit ćemo ti ovo Belive, pa jel ti znaš da je po Franu nazvana cijela jedna linija scannera!
U hrvatskoj se više ne kaže citiranje, nego franiranje (onaj koji-, mazne određeni dio teksta velikog uma za pravo mijesto u pravo vrijeme, za sahranu virtualnih samodopadnih napuhanih neprijatelja)!
Pa neki forumaši su izvršavali javni linč zbog njegovog citiranja, palili su lomače oko monitora i stavili profil Frana ne bi li izgorio skupa sa svojim citatima, i onda ti dođeš i kažeš: "Da, bolji je od mene"! hahahaha
Ufff, kud sam otvarao ovo danas! Gasim internet.

E Sami. Imam osjećaj da ste stariji, i kao pristojno bi bilo govoriti VI, ali s vama ne ide to baš.

Hahahha ja se imala hrabrosti usporedit? Ma ja uopće nisam o tome tako razmišljala. Doduše, mislim da ni Fran to nije tako shvatio. Niti mislim, niti želim njemu parirati u tome. Jednostavno je istina da je u tome bolji od mene, pa mi nikada „u razgovoru“ s njim nije palo napamet citirati ikoga i išta na takav način.

Nego, jeste vi ikada čuli za Demostena? On je bio grčki govornik, vrlo poznat i zamislite – mucao je. Taj svoje nedostatak/poteškoću je silno želio riješiti pa bi stavljao kamenčiće usta, vježbao izgovor i riješio problem. Hah ovdje možda nema neke poante, to sam jutros čula na seminaru i to je jedino što sam s temperaturom 38 zapamtila.
Uglavnom, nisam baš toliko skrenula – bar mala je poanta tu. A to je da svi mi smo u nečemu bolji, u nečemu lošiji, i da sve ovisi o tome koliko će netko svoje predispozicije iskoristiti ili ne. Fran je definitivno se pokazao najbolji u pozivanju na literaturu od bilo kojeg forumaša ikada, ja bih samo kod tipkanja davno odustala (iti da poznajem sve sinode, teologe, svetce i ostalu škvadru – a ne poznajem, a iskreno – nije baš da me to toliko zanima) – s druge strane – zašto je tako – postoje li neki razlozi njegove želje da on drugima napismeno dokaže ili ne koliko su u krivu i koliko njihovi stavovi se ne slažu s crkvenim naukom – pojma nemam, a nije ni bitno.
Već sam mu jednom rekla „kapa do poda“ zbog tolika znanja.

Ja sam praktičar, pa recimo mene „veseli“ kad ja s Franom prozborim ovdje par riječi bez pozivanja na tu literaturu pa makar se to svodilo na dinstanu piletinu (btw ja sam uvijek više za batak i karabatak, ništa prsa ) i u nekom real lifeu bi mi o njemu/njegovim stavovima više rekla tri ona zelena emotikona i "muškarac cvilidreta".
Ono, je, malo jesam možda čudna, ali tako je. Sutra je međunarodni dan kravate – sa svojim učenicima ću izvoditi klauna, ali sve što trebaju usvojiti – oni će usvojiti - a kako? Svakako ne samo skuhoparnim čitanjem informacija.


Hvala za ovo. Mislim da će „naš čovik pobjedit.“ Moram samo skoknuti do Verbuma po materijale. Ak uspijem – javna zahvala za ideju slijedi Samuelu s foruma.
Ovo je stvarno jedno dobro djelo, a ja sam zablokirala i nikakva ideja mi ne dolazi na um danima.
Ak' budete u prilici, bacite uho včrs na Radio Mariju.

Ugasio sam internet!

fran je malio falio kontekst. believe je pricala o pozivu zenske osobe na to da bude zena.

_________________
They don't come out(words) smooth and in conjunction with your brain the way normal people's words do; they come out in chunks as if from a crushed-ice dispenser; you stumble on them as they gather behind your lower lip. So you just keep quiet.

Ja sam pricala o onom o cemu sam pricala. Meni ne trebaju nikakvi odvjetnici ni toboze pravedni suci koji ce tumacit moje rijeci, a sami sebe ne mogu protumacit. Sorry, bro.
Živi svoj život kako ti želiš. Cetiri vise ili manje ispisana reda su nista. Bitno je samo jesi li covik ili ne. Jedino to svugdje vrijedi i otvara ali baš sva vrata. Čak i ondje gdje ih uopće nema.
Ja mozda u zivotu nisam uvijek donosila najbolje odluke i privremeno patim, a ti ces dragi moj "s takvom glavom" ostat dozivotno porazen. Ocito, to nije moj cirkus, niti si ti moj majmun.
Velike rijeci se ne mogu ugurati u srca sitnih dusa, niti moze ocean stati u jezero.