Marijancica napisao:
1. Ti ovdje govoris o nekakvom savrsenom braku, nepostojecem. Da ni ne spominjem bracne nevjere.

Gdje ti je onda zajednistvo?

Jos gore nego da si sam/a. Nemojmo zaboraviti da su supruznici pod zakletvom ljubavi, je- ali jedno prema drugome, a ne da dijele ljubav okolo. Je, veli on, kad je ona druga zgodnija, ili - vise me razme kaj ja pokusavm reci

. I - sto ces onda? Kako mu objasniti da je njegova zakletva vaznija nego razumijevanje i atraktivnost one druge? Kako, ha?
Sto se braka tice, jedan je svecenik govorio o bracnim parovima koji dolaze obnoviti svoju bracnu zakletvu, nakon 50 godina. On ih pita, da li su se ikada svadjali. Nikad, vele oni jednoglasno. Svecenik je komentirao:
Vjerojatno su zivjeli u zasebnim kucama!
Ma o čemu ti pričaš Marijančice? Kakav nepostojeći brak? Znam mnoge ljude čiji je život upravo takav. A bračna nevjera je žalosna činjenica, ali ima mnogo sretnih i blagoslovljenih brakova koji nisu ranjeni tom teškom ranom.
Marijančice iz ovoga što pišeš mogao bih pomisliti da si jako ranjena u svojoj obiteljskoj sredini, ali oproštenje je put ozdravljenja...
Nema braka u kojemu se bračni par nije posvađao. Ali to ne znači da to nije kvalitetan brak. Svađa je normalan dio ljudskog života. Ponekad čak i korisna, ali samo onda dok je konstruktivna.
Ali to ne znači da će se bračni par non-stop svađati.
Ima bračnih parova koji su 50 godina zajedno i imali su iza sebe i svađa, ali danas se još uvijek vole. I to je ta ljubav o kojoj ja govorim, ljubav koja nema nikakve veze sa tjelesnošću nego sa prihvaćanje svoga bližnjega zajedno sa njegovim slabostima.
Marijancica napisao:
2. Svecenik zna da je njegova soba prazna. A ozenjeni/udati znaju da u svojoj sobi imaju prijatelja, zivotnog druga, zajednistvo, ponekad zelis spavati, a ona/j drugi/a zeli razgovarati, dodir, ljubav,... A gdje je moja potreba sa tisinom, mirom, snom? E, ne moze. Zbog zajednistva. Vidis, svecenik nema takvih problema, on mirno spava ako mu se spava, ne mora razgovarati ako nece, ne mora dirati nikoga, jer nema zajednistvo.
A sto ako taj prijatelj, s kojim si u zajednistvu ode, recimo na put, ili u posjet rodjacima, ili se razboli, ili umre, ili nadje zajednistvo negdje drugdje?

Tada soba ostaje prazna, bez zajednistva, bez prijateljstva, kao i svecenikova soba, ali - u slucaju ozenjenog/udate postoji i razocaranje, sok, osamljenost, zalost... Svecenik i dalje cita istu knjigu koju je citao i prije, i ima mir koji je imao i prije.
Ima slučajeva u kojima je stvarno tako kako govoriš (makar ovo kako si opisala to zvuči donekle i sebično), ali reci da je to blagodat svećeničkog poziva svećeniku koji je župnik na dvije župe, na nijednoj nema kapelana ili časne sestre za ispomoć, a k tome jednu župu obnavlja, a drugu gradi.
Svećeniku koji si ne može priuštiti više od možda 4-5 sati spavanja dnevno. Gdje je tu mir?
A gdje je tu ona potpora koju bračni drug dobije od svog suputnika kad nedaće ovog svijeta navale? Kad te počnu ogovarati, kovati spletke protiv tebe i slično?
Marijancica napisao:
3. Ti pricas o sveceniku na pustom otoku gdje nema bas nikoga. Obicno, svecenici zive u samostanima sa drugim svecenicima, redovnicima i bracom. Razgovaraju za vrijeme rucka, vecere, dorucka, imaju zajednicku molitvu, chat partije. Razgovaraju i sa vjernicima. A u ovo moderno doba mogu razgovarati telefonom, ici na internet, biti na ovom forumu, kao ti i ja, ne moraju cak ni reci da je svecenik, nego pricati sto hoce, mogu se cak i logirati pod zenskim imenom, sudjelovati na pdf Seks, ili pricati o sportu, nikakva osamljenost i samoca ne dolaze u obzir u zivotu modernog svecenika. Ti pricas o pustinji bez elektrike, a ja pricam o modernom sveceniku sa telefonom, elektrikom, kompjutorom, koji cita, prica, komunicira. Navecer je zadovoljan da vise ne treba slusati vjernike, niti slusati ispovijedi, ne treba siriti Kristovu ljubav prema kojekakvim ljudima, nego moze mirno, u tisini spavati. Neki su, vjerujem, zadovoljni sto su sami, i sto se ne trebaju svadjati kao onaj par koji mu je danas dosao da ih izmiri, ako moze, te da se moli za njihov uspjesan seksualni zivot, jer ovako dalje vise ne moze, kazu oni.
Ne Marijančice svećenici obično ne žive u samostanima (u njima žive redovnici). I nije u samostanima tako divno i bajno kako ti ovdje oslikavaš. Misliš da su ljudi koji su ušli u samostan samim svojim ulaskom u samostan postali sveti, da su vani ostavili svoje slabosti? Ne. Pogledaj si samo primjer sv. Terezije od Djeteta Isusa koja je također imala sestru u samostanu koja ju je nevjerojatno iritirala. A što kad ti situacija bude takva da ne možeš normalno komunicirati unutar te zajednice zbog narušenih međuljudskih odnosa.
Pa svi smo mi prije svega ljudi, a naše slabosti najviše do izražaja dolaze upravo kad živimo zajedno sa nekime.
Telefon, internet i sve slično ne može nadomjestiti toplinu ljudskoga zagrljaja. Nikada.
A ovo što kažeš da ima svećenika sretnih kad više ne moraju slušati vjernike i njihove probleme...
Mislim da se s tom teorijom nikada ne bi složili recimo sv. Leopold Mandić ili recimo Padre Pio i njima slični...
Marijancica napisao:
2. Ona nije moja sestra, nego zenski djavo.
Ona je prije svega dijete Božje i prema tome tvoja sestra htjela ti to ili ne.
Marijancica napisao:
3. A meni pada na pamet divni Papa Benedikt XVI koji je upozorio: Bog ce pozvati sve na racun! Dakle, i tu babetinu!
Bog, a ne ti ili ja.

Marijancica napisao:
4. Pa ne prema djavlima.
Ne nego prema braći i sestrama koji su posustali u svojoj slabosti.
Marijancica napisao:
5. Tak je pricala i ta zenska, a svecenik je slusao, slusao, slusao, slusao... i - svidjalo mu se je sto mu je ona imala za reci. Sve dok nije skinuo svecenicku odoru, postao muz, sa djetetom koje je bilo zaceto na nemoralni nacin, onda je gledao kako je ta pricalica otisla, i ostao je sam, bez vokacije.
Moj sadašnji duhovnik mi je rekao da je to ustvari dosta čest slučaj da svećenik ne ostane sa onom ženom zbog koje je istupio iz svećeničkog staleža.
Marijancica napisao:
PS A kome cu ja sada ici na ispovijed? Kaj je sa mojom dusom? Ili mislis da moja dusa, i moja ispovijed nije vazna?
Zar je on jedini svećenik? Pa ja sam imao duhovnika, koji je eto isto tako otišao iz svećeničkog staleža, sad ima sa tom ženom malo dijete.
Vjerujem da mu nije bilo lako učiniti taj korak. Ali eto zaključio je da je to ono što on osjeća. A bio je fantastičan svećenik, okupljao mlade bez problema. Ali da ću zato željeti pakao toj ženi? Pa to nema smisla. Jer u konačnici on je taj koji je donio tu odluku, kao što je jednom prije donio odluku da se zaredi.
Marijancica napisao:
O ljubavi:....
Marijancice imaš više vrsta ljubavi: Eros - tjelesna ljubav, Filia - prijateljska ljubav, Agape - ljubav prema Bogu.
Upravo o tome piše Benedikt XVI. u svojoj prvoj enciklici. Kad ju pročitam moći ću ti malo više o tome napisati, a ne bi bilo loše da i sama malo više o tome pročitaš s obzirom na ovo što si napisala. (da ne bi mislila da ti dociram ne tako davno sam i ja na jednim duhovnim vježbama imao jednu sličnu reakciju i onda mi je svećenik objasnio kako sam u krivu)
Marijancica napisao:
Osim toga, Isus nam je naredio da volimo jedan drugoga, a ne da volimo djavle. Nemoj mijesati razlicite ljubavi pod isti pokrivac.
Nisam (ni u jednom trenutku nisam rekao da je u redu ono što je ta žena napravila i jasna mi je razlika između ljubavi), a ti nemoj mješati đavla i čovjeka, grijeh i grešnika.
Marijancica napisao:
Zao mi je sto je Sveta Inkvizicija iza nas. Ja sam pristasa Inkvizicije. Jedna od rijetkih. Zato jer je postenim ljudima bilo lakse zivjeti u doba Inkvizicije, nego danas.
Pogotovo onima koje su zavidni susjedi prijavili za krivovjerje, vještičarenje i slično i time ih automatski poslali na lomaču.
Ne zaboravi da se i sam Papa Ivan Pavao II. u ime Crkve ispričao za Inkviziciju.
Marijancica napisao:
Oni su u doba svojeg zaredjenja odustali od zenskog roda, i duznost je svakoga tko dodje u katolicku crkvu da se moli, ili da vidi sto se tamo dogadja, da postuje svecenicko zvanje i njegov celibat. A ne mahati zenskim carima svecenicima pred ocima, tako da njima bude jako tesko odoliti.
Bez daljnjega se slažem ovdje sa tobom. Jer pozvani smo pomagati svojim pastirima da vode naše stado, kao što su mornari pozvani pomagati kapetanu da sretno dovede brod do luke.
Marijancica napisao:
Ja ne sudim, nego osudjujem lose ljude. Nemojmo zaboraviti da u mojem molitveniku cisto pise da Bog dobro vijekom nagradjuje, a zlo vijekom kaznjava. Pa zar ti hoces da ja budem bolja nego Bog?
Marijancica napisao:
Ja ne sudim, nego osudjujem lose ljude. Nemojmo zaboraviti da u mojem molitveniku cisto pise da Bog dobro vijekom nagradjuje, a zlo vijekom kaznjava. Pa zar ti hoces da ja budem bolja nego Bog?
Meni ipak više znači NZ:
Rim 14,1-13 napisao:
Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima. Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrće. Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio. Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži. Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu.
Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo. Ta Krista zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. a ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? ta svi ćemo stati pred sudište Božje. Jer pisano je:
Života mi moga, govori Gospodin,
prignut će se preda mnom svako koljeno
i svaki će jezik priznati Boga.
Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun.
Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala.
Marijancica napisao:
zbilja mislim da bi puno mladica islo za svecenike kad bi RKC ponudila mnostvo milosti za zaredjenje.
O kakvim ti to milostima pričaš?
Marijancica napisao:
Posteni isto moraju postojati, i u miru biti i dalje posteni, a ne da se osvrcu na svakom cosku, i trepere od napetosti i bojazni da ce ih neki djavo napasti.
A kako onda objašnjavaš knjigu o Jobu?
Marijancica napisao:
Dakle, baba u pakao, tako da taj svecenik barem u nebu, ako stigne tamo, ima mir od te zenetine.
Da li si ti Bog da možeš procijeniti da li ta žena zaista zavređuje pakao?
A ovo da bi svećenik imao mira barem u nebu?
Mislim da se ne moraš toga bojati jer Isus je rekao:
Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostoji onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.
Marijančice imam osjećaj da iz tebe progovara tvoja ranjenost kojom te pogodilo to što si time izgubila osobu koja te duhovno vodila.
Ali put ozdravljenja je put praštanja.
Zamoli Isusa da ti pomogne oprostiti, jer ponekad nismo dovoljno snažni da bismo mogli oprostiti i posebno tada trebamo Njegovu pomoć.
Neka te Bog blagoslivlja na tom putu...
