Marijancica napisao:
Bracni par koji je 50 godina zajedno, se vise ne voli, odavno. Mozda ima koja iznimka. Mi trebamo reci istinu, a ne crtati nekakav savrseni svijet. Ne znam sa koliko si starijih parova pricao, mozda oni tebi nece ni reci istinu, ali je sigurno socijalni radnici itekako znaju. NIje sve tragedija, ali - istina je da nijedno dvoje ljudi ne zatvaraju pastu za zube na isti nacin. I nikako se ne mogu slagati po pitanju svega. Ti zatvaras oci pred istinom, i razmisljas o nekakvim savrsenim ljudima koji ne postoje.
Žao mi je što tako misliš. Ali pitanje je što je onda za tebe ljubav?
Jer ja znam ljude koji su zajedno čitav život i još uvijek su sretni zajedno.
Marijancica napisao:
Ovo sam ti odgovorila, a ostalo cu komentirati ovdje, jer je ovaj post jako predugacak. Ti si citirao skoro sve sto sam napisala, pa dodao, previse
citirao sam samo ono što si napisala (nemoj previdjeti činjenicu koliko si postova napisala od mojeg prijašnjeg posta), a da mi se čini da imam tu što za reći. A citirao sam zato što sam mišljenja da je lakše pratiti odgovor ako direktno iznad njega piše na što odgovaram nego ako trebaš vrtiti ne znam koliko stranica da bi shvatila o čemu ja to pišem i na što odgovaram (pri čemu moraš uzeti u obzir da možda i nekoga osim tebe interesira što sam napisao)
Marijancica napisao:
Svecenik uvijek ima blizu sebe jos nekoga: ili drugog svecenika, ili brata, laika, vjernika,... uvijek ima puno ljudi blizu svecenika, od kojih mu je barem netko prijatelj. Ako nista drugo, barem jedna osoba. U toj ce osobi naci potporu.
to ipak vrijedi samo do određene mjere. Jer jedno je prijatelj, a drugo je bračni drug.
Marijancica napisao:
Ovdje moram reci da telefon, internet, televizija mogu ublaziti osamljenost, pa svecenik ne zudi previse za ljudskim zagrljajem.
Nažalost ne mogu se nikako složiti sa tobom. Ti preko telefona nemožeš nikako vidjeti izraz lica druge osobe, osmijeh...
Marijancica napisao:
Pogotovu ako je zenska s kojom bi on eventualno imao zagrljaj, zarazena.

Marijancica napisao:
svecenici upozoravaju vjernike da oni nisu socijalni radnici, oni sluze misu, i slusaju ispovijedi, dijele sakramente, ali nisu socijalni radnici. To je uloga koju im bezobzirni ljudi pokusavaju nabiti na ledja.
Osobno ne znam nijednog svećenika (a znam dosta svećenika različitih dobi koji bi ovako nešto rekao vjernicima.
Bezobzirni? Možda prije ljudi u potrebi.
Svećenik nije tu samo zato da dijeli sakramente nego je pastir svoga stada u punom smislu te riječi, pa ako to znači da pomogne bračnom paru da izgladi nesuglasice onda i to. Dapače neki svećenici (p. Bosančić, fra. Frkin) su se posebno posvetili tom vidu obiteljskog pastorala pa ti vidi.
Marijancica napisao:
Moram ovdje reci da je i sotona dijete Bozje, ali ga ja ne smatram bratom. Pa prema tome, ni onu zensku sestrom.
Vidiš ovo sa đavlom doista dosada nisam tako vidio, ali ima nešto u tome što si napisala. Ali đavao nije kršten, a prema onome što si o toj ženi napisala rekao bih ona je. A to onda bitno mjenja stvari po pitanju djece Božje.
Marijancica napisao:
A sto ako oni svi posustanu, i odu iz svecenstva. Sto cu ja onda?
Mislim da si sad definitivno pretjerala...
Otkud ti ideja da zato što ima svećenika koji na ovakav način odustaju od svog svećeničkog poziva bi to svi radili.
Ne vjerujem da je to moguće.
Marijancica napisao:
Nemoj zaboraviti. Procitaj, pa nam reci. Jedva cekam.
Napravit ću to čim nađem vremena jer trenutno imam dosta posla i mogu ju samo povremeno čitati, ali potrudit ću se...
Marijancica napisao:
zao mi je sto se ispricao. Ja sam ponosna sto smo imali Inkviziciju.
Zašto ti je žao što se ispričao?
I što ti je to tako pozitivnoga u Inkviziciji.
Znaš li da je Ivana Arška spaljena na lomači kao vještica da bi kasnije bila proglašena svetom?
Marijancica napisao:
Mislim da bi bilo puno vise interesa za svecenstvo kad bi Crkva vise reklamirala milosti koje se dobiju za zaredjenje. Milostima koje traju vjecno.
Mislim da je riječ ipak o nečemu drugom. Danas se previše svečenićki poziv (uključujući celibat) doživljava kao nešto vanzemaljsko i tu je glavni problem. Do tog zaključka sam došao gledajući primjere višestrukih poziva u jednoj obitelji. Pa sam probao i razgovarati sa jednim svećenikom kojemu je brat svećenik i on je isto tu mišljenja da je stvar u tome da kad se vidi da nije tako strašno biti svećenik da se onda puno lakše odlučiti postati svećenik.
Marijancica napisao:
Ja sam mu vec sugerirala da onoj babi ne oprosti!
Da li bi ti htjela da Bog tebi oprosti tvoje grijehe?
A što ako te Bog ne posluša? Što ako jednog dana kad dođeš kod Boga vidiš da je Bog oprostio toj ženi i da se ona nalazi na putu u Raj (=čistilište), ako već ne u samom Raju? Što ćeš onda prigovarati Bogu zato što je toj ženi prigovarao?
Probaj malo razmisliti o prispodobi o vinogradaru koji je unajmljivao radnike za svoj vinograd u 3 6 i 9 sati za svoj vinograd, a svi su dobili istu plaću.
Marijančice molim Boga da ti udjeli mir srcu i snagu da oprostiš jer samo tako ćeš biti slobodna.
