Pronašla sam jedan intervju sa Ivanom Vinkovom i ispričavam se što je na srpskom pa je vjerojatno malo nezgodnije to čitati...
Draga Patientia,

, kažeš da ljudi govore "Fra Smiljan me izliječio, preobratio...". Da, to govore ljudi koji se od svoje velike radosti nezgrapno izraze ili zaista tako pogrešno misle - da ih je fra Smiljan izliječio. Ali on sam, fra Smiljan, to NIKAD NIJE REKAO. On nikad sebe ne prikazuje nekakvim spasiteljem ili sl., neprestano napominje da je Isus taj koji ozdravlja i preobraća. Svima je jasno da nijedno čudo nije djelo čovjeka.
Što se tiče toga da se psihičke bolesti često promatraju kao utjecaj demona ili opsjednuće demonom, ne mogu se složiti s time. Nije sad svaka bolest zbog utjecaja demona ili zbog naših grijeha. Nikad se neće psihički bolesnu osobu uputiti na egzorcizam. Zna se da egzorcizam NE POMAŽE u liječenju psihičkih bolesti. Isus nam je dao liječnike i psiha je područje psihijatrijskog liječenja, egzorcist tu nema što raditi. Isto tako, duhovnu bolest ne može izliječiti psihijatar, to je područje gdje svećenik postaje liječnik.
Velika je razlika između psihiče bolesti i opsjednuća, to se ne može uspoređivati.
Gospođa X godinu dana nije ustala iz kreveta, niti je spavala. Prema psihijatrijskoj dijagnozi, bolovala je od neobičnog tipa epilepsije. Lekari nisu mogli ništa da učine. Njen sveštenik je preduzeo prvi korak i zatražio pomoć od vikara Ivana Vinkova, jedinog zvaničnog egzorciste na teritoriji Srbije.
Vinkovljeva poseta ovoj ženi i izgovaranje molitve Otklanjanja pokazalo je da je nju zaposeo demon. Usledile su osmomesečna borba sa zlim silama i stalne egzorcističke seanse. Vinkov je upravo ovaj slučaj opisao u svojoj knjizi „Egzorcizam i opsednutost“, a to je samo jedan od brojnih susreta našeg sagovornika sa, ni manje ni više, nego đavolom.
Ovaj katolički sveštenik, koji služi u župi Svetog Petra u Beogradu, kaže da su obredi egzorcizma i ponašanje opsednute osobe najrealnije prikazani u kultnom filmu „Isterivač đavola“.
- U stvarnosti se radilo o jednom dečaku, za razliku od filma gde je prikazana devojčica. Osim nekoliko filmskih efekata, film je išao po onome kako se taj obred odvijao. U tom filmu su saradnici bili sveštenici - kaže on.
Pogrešne slike Boga
Opsednuti ljudi, po njegovom objašnjenju, imaju pogrešne slike Boga, dok sotona veoma dobro zna ko je Bog i suvislo govori o njemu, samo ga mrzi.
Reakcije kod opsednutih osoba nisu iste, ali sveštenik Vinkov nije želeo da nam opisuje konkretne slučajeve sa kojima se sretao zbog privatnost ljudi koji su od njega zatražili pomoć. Kao najzanimljiviji simptom opsednutosti naveo je fenomen govora stranim jezicima koje jedna opsednuta osoba nikada nije učila. Kako kaže, opsednuti dobija vanrednu natprirodnu snagu koju u stvarnom obliku nema i koristi pogrdne izraze za svece, ponaša se krajnje rušilački, ali samo u trenucima napada.
Katolička crkva pre obreda egzorcizma traži mišljenje psihijatra i brojne lekarske nalaze. Ako psihijatar leči pacijenta i ne dobija ama baš nikakve rezultate koji se inače očekuju, onda se javlja sumnja u opsednutost. I broj egzorcizama zavisi od slučaja - nekome su potrebne tek dve-tri molitve, dok neki slučajevi zahtevaju višegodišnje seanse.
Kao najčešći uzrok koji dovodi do opsednutosti, Vinkov navodi posete raznim vračarama, magovima i medijumima, a žene su te koje su češće žrtve jer su radoznalije. Kod gospođe X, s početka teksta, čiji je slučaj Vinkov opisao u knjizi, do opsednutosti je došlo jer je njena majka nad njom više puta vršila obred takozvanog kurenja - oko osobe se ide u krug s lopaticom u kojoj su zapaljeni predmeti i izaziva se sotona da naškodi onima koji su njoj učinili zlo.
Jedan je Bog
Vinkovu se za pomoć obraćaju i pravoslavci.
- Prvo ih posavetujemo da potraže pomoć u vlastitoj crkvi, jer je pravoslavna prava Isusova crkva. Nikako nije istina da oni ne mogu pomoći, samo je pitanje da li žele. Doduše, oni nemaju strukture egzorcizma kao što imamo mi, katolici.
Oni imaju trebnik i u njemu molitve za oslobađanje od zlog uticaja. I time se, takođe, postižu veoma dobri rezultati. Tek kada čovek ne nađe razumevanje u svojoj crkvi mi ga primimo. Isti je Bog, pa prema tome mi ne pravimo neke razlike.
Ova žena je kroz isti obred prošla dok je bila mala i pred venčanje. Takođe, njena majka je posećivala i vračare kako bi sredila za nju određene poslove. A ispostavilo se i da je ona s koleginicama posećivala razne magove.
- Sve ovo se pokazalo veoma loše, jer je žena na to pristala. Da bi čovek postao opsednut, tu nisu tako važni sitni gresi, kao ni to da li si loš čovek. Moraš debelo da zgrešiš! Tačnije, loše stvari mogu da se prikače i za dobrog čoveka koji se interesuje za magove i vračare - objašnjava Vinkov.Sličnost sa epilepsijom
Zanimljivo je to što egzorcizam, iako je sudeći po primerima daleko bliži paranormalnom, priznaju i lekari. Sveštenik Vinkov kaže da je ova oblast dugo bila zapostavljena, i da su sa razvojem psihijatrije, psihologije i psihoanalize, problemi opsednutosti spadali u domen nauke.
Na kongresu egzorcista u Kolevalenci 2000. godine prisustvovalo je oko stotinak psihijatara koji su objavili podatke o razlikama između psihijatrijskih bolesti i egzorcizma i na taj način ga prihvatili kao neku vrstu lečenja. Tada su utvrdili da opsednutost ima najviše sličnosti sa epilepsijom, šizofrenijom i histerijom.
- To su samo sličnosti, ali postoje i velike razlike. To lako uoče oni koji su duže u poslu. Na primer, kad je reč o epilepsiji predstoji stanje pred napad, kao što su trzaji mišića. Kod opsednutih toga nema, nego su napadi iznenadni i munjeviti - objašnjava Vinkov.
Na pitanje da li se plaši da bi neki demon mogao i njega da opsedne, Vinkov kaže da je bilo takvih pokušaja ali da se štiti molitvom. Čak mu je jednom prilikom demon objasnio da on ne može da uđe u njega jer ga čuva Bog!
MARIJA MAJSTOROVIĆ