Ja nisam nikada počivala u Duhu. Vjerujem da Duh Sveti dotakne svakoga ali ne na isti način. Evo jedan lijepi članak o darovima Duha .
Zvjezdan Linić
Darovi Duha Svetoga
Tko god iz vjere i otvorena srca prima sakrament potvrde postiže na stanovit način i pravo na osobite darove Duha Svetoga. Pored već nabrojenih (dar Boga Oca, dar proroštva, dar Crkve), može se posvijestiti da su tu i darovi koji spadaju na identitet čovjeka kršćanina, pa onda i člana Katoličke Crkve. To je dar euharistije, dar Božje riječi (računa se na svjetlo Duha Svetoga u čitanju i razumijevanju Svetoga pisma), dar prisutnosti blažene Djevice Marije u Crkvi, dar čudesnog znaka jedinstva što ga katolici vide u Svetom Ocu kao nasljedniku svetoga Petra, kao i mnogo drugog.
Sedam darova Duha Svetoga
Na osobit način se u posvetnoj molitvi koju čita biskup, odnosno djelitelj sakramenta krizme, nad krizmanicima spominje sedam darova Duha Svetoga. To su: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. Možda su kršćani premalo svjesni tih i sličnih darova na koje imaju pravo po sakramentu Duha Svetoga. Ljudi vjere svoje su učenje i ispite, školu i početke nekih pothvata povjeravali Duhu mudrosti, razuma i znanja. Zato je i uobičajen zaziv Duha Svetoga na početku školske odnosno akademske godine, kao i uz druge potrebe vezane za stjecanje znanja i razumijevanja. Roditeljima i odgojiteljima, ali i prijateljima i ljudima koji bdiju nad dobrom svojih bližnjih i te kako je potreban Duh savjeta. Prosvijetljeni tim Duhom bili bi više na blagoslov svojoj djeci, odnosno prijateljima. Kao da je strah zavladao svijetom, pa i ljudskim srcima. Čovjek se boji za sebe i svoje, za zdravlje i materijalno bogatstvo, boji se za sutra. Čovjek se boji drugih, boji se da mu tko ne učini nešto krivo, opako, da ga netko svojom zlobom ne ošteti. Ljudi se nažalost boje i tamnih negativnih sila gdje više nema kraja za prostor straha. Kad bi kršćani više računali s Duhom jakosti i molili za taj dar, ne bi strah vladao svijetom. Tada bi čovjek živio jedino u daru straha Božjega, tj. upravo u onom strahopoštovanju kojim ne želi povrijediti ljubav Božju, ljubav onoga koji ga najviše ljubi. To je onaj strah o kojem Isus govori: »Ne bojte se onih koji vam mogu nauditi tijelu; više se bojte da vam netko ne naudi duši, da zlo i grijeh ne ovlada vama«. Dar pobožnosti je povezan sa slatkim okusom za sveto, s glađu za euharistijom, s radošću u molitvi, sa živom željom biti u skladu s voljom Božjom.
Izvanredni darovi Duha Svetoga - karizme
Novi zavjet govori i o izvanrednim darovima Duha Svetoga. Izvanredni su zato što nisu nužno potrebni pojedincu za njegovo spasenje (dok su redoviti darovi potrebni i darovani svakom pojedincu koji u srcu nema zapreke za te darove), ali su potrebni Crkvi za njezino djelovanje i radosno svjedočenje. Kod tih darova se na osobit način osjeća da Duh Sveti puše gdje on hoće, a ne gdje mi to želimo, kada on to hoće, a ne mi. U toj slobodi Crkva je uvijek računala s pojedincima i zajednicama koje su bile otvorene takvim karizmama i time osvježivale život kršćana novim izazovima. Poznati su karizmatski likovi i njihova djela u povijesti Crkve, kao npr. sveti Augustin, Benedikt, Franjo Asiški, Dominik, Katarina Sijenska, Filip Neri, Don Bosko, Mala Terezija, Majka Terezija i mnogi drugi. Oni su pokrenuli vjernike svoga vremena i s njima su mnogi našli put do oduševljenog kršćanstva.
I danas ima pojedinaca i grupa, pokreta u Crkvi, koji nošeni svjetlom i silom Duha Svetoga svjedoče o snazi Božje ljubavi. Mnogi otkriju na taj način dar molitve, čak i molitve u jezicima, tj. neizrecivog tepanja povezanog s darom Duha posinovljenja kojim tepamo Bogu Ocu riječju Abba. Pojavljuju se vjernici koji osjećaju unutarnji govor i imaju potrebu izreći za dobro drugih proročku riječ koja odzvanja najprije u njihovim dubinama. Događaju se čudesa po molitvi pojedinaca i skupina, pa i čudesna ozdravljenja. Takve je darove teško stručno i znanstveno provjeravati, ali Crkva nije nikad bila lišena tih darova, a mnogim zajednicama to su izvor dubljeg duhovnog života i blagoslova.
Plodovi Duha Svetoga
Ipak je najvažnije ono što Isus poručuje: po plodovima ćete ih poznati. Svako oduševljenje za Krista, iskreni život po programu sakramenta krštenja i krizme, mora uroditi plodovima koji se osjećaju i vide. To su plodovi Duha Svetoga jer su direktno povezani s njegovim nadahnućima i njegovim svjetlom i snagom. Kod svetog Pavla u poslanici Galaćanima (5,22-23) imamo niz takvih plodova koji bi se očito mogao o proširiti. To su: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Oni su prepoznatljivi u konkretnom životu svakog vjernika i bez takvih plodova, a osobito bez ljubavi koja je i dar i karizma i plod Duha Svetoga svi bismo bili kao mjed što zveči i ništa drugo.
|