|
Evo nakon dužeg vremena opet po istoj temi. Nažalost. Ne znam gdje bi bilo pametno podvesti ovo što ću sada posvjedočiti.
Naime, radi se o mojim dobrim, tj. najboljim susjedima. O njima sam pričao jednoj članici sa ovog foruma. Mladi bračni par. 37 i 29 godina. Uzoriti vjernici. Primjer dobrote i ispravnosti kakav se rijetko susreće među kršćanima. Uvijek spremni svakome pomoći, uvijek prijatelji u nevolji, na djelu, a ne samo na riječima, veliki borci i radnici.
No, već sam pričao i pitao za savjet jednu našu članicu, no ona očito zboravila. Nema veze sada.
Uglavnom susjeda nije mogla imati djece koju su silno željeli. Okolina k'o okolina, nakon njihova vjenčanja prolazi godina, dvije, tri i svi podbadaju '' pa kad će djeca'', a oni na to samo ''bit će, bit će''. Nakon dužeg vremena i obilaženja raznoraznih doktora, opet ništa. I to naravno sve u tajnosti. Od pritiska okoline i neugode koje su osjećali, odlučili su se iz Slavonije odseliti na jedan otok na našem Jadranu, misleći da će tamo bez manje pritiska riješiti problem. Hvala Bogu zaposlili su se i materijalno savršeno snašli. Uglavnom dolazili su nam u posjete par puta godišnje obzirom da imaju dosta rodbine ovdje u Slavoniji, i sve je bilo super. No, po pitanju zdravlja ništa se nije mijenjalo. Išli su i kod svećenika i na karizamtske susrete diljem lijepe naše. Susjed je, dok se nije oženio, bio jako dugo vremena i član FRAME. Uglavnom skoro pa anđeli od ljudi, posebice on. Svu svoju braću i sestre je izvukao iz sirotinje i osigurao ih materijalno, koliko toliko, kako bi se reklo, prije je dao bratu svome kruha, a ono što ostane uzeo je sebi. Uglavnom, volio je više njih nego li sama sebe. Nešto neviđeno. Roditelje također osigurao u ZG, kupio im kućicu, sestrama pomagao, posebice jednoj koja je obolila teško, a naposlijetku i preminula. No, svakako je svojim djelima bio vrlo uzorit vjernik.
Uglavnom da više ne pišem hvalospjeve o njemu i njegovoj supruzi, nakon evo 4-5 mjeseci otkad su zadnji puta bili, dolazi moj susjed, ali potajno nekako. Nikome se ne javlja, što je inače bilo uobičajeno. Što je to sad? Opet nesreća ili kako to nazvati.
Kako sam rekao njegova supruga nije mogla roditi i nakon svih liječničkih pregleda i svega, počela je uzimati neke biljne preparate, trave, čajeve i od tih čajeva skoro umrla. Otakazala joj oba bubrega, tako da su se sada vratili ovdje, budući da na otoku nemaju bolnicu gdje se obaljavlja dijaliza, jer joj je životno potrebna, dok ne nađe donora barem jednog bubrega.
Ovakva vijest me toliko rastužila, mene i sve ljude koji ih poznaju. Susjed mi se jako povukao u sebe i teško mu je zbog svega, no nema potrebe. Ne znam zašto doživaljavaju toliki sram zbog činjenice što ona ''trenutno'' ne može imati djecu. Zašto bježati od okoline, od stvarnosti. Znam, čovjeka to boli, zapeče ga i postavlja si raznorazna pitanja.
Meni se osobno vrzma po glavi svašta. Posebno si postavljam pitanja: ''pa Bož zašto?'', kome su ti ljudi skrivili. Ako je tko bio dobar to su bili oni. Druge ne poznam. Jednostavno, krene im par godina jako dobro, a onda opet pad, šamar, da bi mnogi odmah posrnuli i pali na dno bez povratka. Pitam se o čemu se radi. Je li to kazna Božja, je li to opomena? Ispaštaju li oni zbog nekoga? Svakakva se pitanja nameću, jer sigurno ne događa se to bez razloga. Sve ima svoj uzrok pa tako i ova njihova novonastala situacija. Mnogi se boje da susjeda ne bih na kraju i umrla, a prije par godina imali su toliko velike planove, radovali su se vjenčanju, a posebno dječici, a sad skoro pa sprovod. Nešto ne štima. Žao mi ih je jako i ne znam što učiniti. Ja znam da ne mogu puno, osim riječima, no kad gledam sa strane preispitujem sebe i druge. Preispitujem odnos Boga i čovjeka. Razmišljam o pravdi, dobroti i zloći,a gdje pronaći pravi odgovor. Svakom razboritom čovjeku treba objašnjenje da bih se mogao lakše nositi s time. Gledam koji kriminalci slobodno odjau ovom državom i ništa im se ne događa. Svakodnevno smo okrunežni ljudima kradljivcima, psovačima, bogohulnicima, zlostavljačima, nepravednicima, a začudo – oni svi žive tako dobro i ''udobno''. Kako je to moguće? Tko je tu lud? Kakvim se isplati biti? Zašto nevini i najčistiji ispaštaju?
Mnoga se pitanja nemeći. Odgovori sigurno postoje. Čovjek ih tu i tamo naslućuje, a Bog ih sigurno zna. Nije mi ovo prvi put da uviđam ovako nesretne situacije, svoje ili tuđe, i nikako kao ljudsko biće ne mogu ostati imun na to.
Svakodnevno se događaju takve stvari, no mi ih ne vidimo. Samo kad se nama dogode onda se hvatamo za glavu. Upozoriti bližnjega na grešku, krivi smjer, odluku je velika gesta ljubavi i prijateljstva, ma koliko to bilo bolno i teško, samo nek je istinito. I u Bibliji poše ''bolji su istinski udarci prijateljivi, nego lažni poljupci neprijatelja''. Istina oslobađa. Njome se odbacuje grijeh.
Svakako, opet se usuđujem spomenuti i pozvati na Bibliju, a posebice don Bolobanića, Bog upozorava na Njemu poznate i najsmislenije načine, pa bila to u krajnjoj liniji i smrt, On nas poziva i opominje, jer drugoga načina nema. Grijesi moraju biti otkupljeni o okajani. Opet ću spmenuti grijehe predaka, o kojim se radi i u ovom slučaju, jer mi se ne nameće niti jedan drugi odgovor. Nema ništa drugo jer ovi ljudi su čisti i pravedni. I sami kažu kroz tugu i jad, više ne znamo. Ništa nam nije jasno. Da se takvo što dogodilo nekim nevjernicima, zlobnicima, mi bi svi rekli, pa i ja ''nisu bolje niti zaslužili'', međutim ovdje se radi o sasvim drugoj situaciji.
Eto, što reći još. Bože pogledaj ih i pomozi im. Prave i istinske razloge pokvarenosti na njihovoj strani ne vidim, no Bog vidi sve. Njegova će volja biti. Zato ću i ja reći svima vama. Pazite što radite, pazite kako postupate prema drugima, budite dobri i pošteni radi blagostanja svoje djece da oni mogu baštiniti blagodati ovoga života, pokajte se i budite uzorni, da se i vaša djeca ne bih za kojih 10-ak ili 15-ak godina našla u ovako upitnoj situaciji ne znajući pravi odgovor zašto im se nešto događa.
Don Bolobanić je sve ispravno rekao, iako nam je to teško prihvatiti. I meni je neke stvari teško prihvatiti , tako da se preispitujem i zapitkujem ''je li moguće da je Bog takav''...zbilja ne znam što reći, kako postupiti. Da na kraju ne bih meni Bog postavio pitanje''zašto si posumnjao''...pa će biti.
Malo me ovaj spomenuti događaj o mojim susjedima pogodio tako da više ne zna ni što pišem, tako da ću sad završiti. Ako imate snage, volje, vremena, molim Vas pomolite sa za moje susjede ( A. i S.). BVB sve.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
