Evo dragi moji sinoć sam se vratila iz Međugorja gdje sam dočekala Novu Godinu pa da vam malo opišem taj predivni doček. Zapravo počet ću od Božića. Ovaj Božić mi je bio nekako najteži, ne znam, neka neobjašnjiva tuga u srcu, išla sam svaki dan na zornicu, prikazivala Isusu te svoje osjećaje ali oni su i dalje bili tu, no ipak je s Njim sve lakše. Do sad sam svake godine išla na ponoću sad ni to, no zbog ponoćke nisam tako tužna jer sam išla ujutro sa svojim dragi djedom na zornicu, bilo nas je svega 16 osoba u crkvi no bilo je prekrasno, bez petardi u miru dostojno smo dočekali našeg Kralja, onako mirno, u zraku se osjećala ljubav, poniznost i veselje, posebno mi je bilo drago jer sam išla sa djedom nastojala sam što više vremena s njim provesti, ja ga silno volim i kad gledam kako stari i mijenja se jako uplašena jer nikad mi nitko od bližnjih nije umro i zaista ne znam kako ću to prihvatiti, imam osjećaj da će i moj život tada stati. Cijeli Božić mi je bio obavijen neko tugom, jedinu radost sam osjećala pri pomisli da se mali Isusek rodio u mom srcu. Nisam išla ni van, niti rodbini, vrijeme sam uzalud potrošila, čak nisam mogla niti duhovne vježbe odraditi, evo i sad kasnim tjedan dana, kad razmatram rođenje Isusovo samo plačem i plačem tako da nisam mogla razmatrati jer nisam imala prostor gdje bi bila sama sa svojim Isusom. Ovo mi je bio jedan od najtežih Božića, no za Novu Godinu se Gospodin pobrinuo da bude najbolji doček do sad.
Krenuli smo u subotu ujutro, nisam imala neka velika očekivanja no radovala sam se što idem u Međugorje jer mi je tamo naravno uvijek lijepo. Do sad bi uvijek molila za sebe i za sve ostale prema njihovim potrebama, spomenula bih njihova imena i njihove potrebe no samo hodočašće bi posvetila za svoje potrebe, to su uglavnom mir u obitelji, da položim ispite na fakultetu te ono što me često najviše muči za dečka odnosno budućeg bračnog druga, no kako još nemam mir u obitelji kakav bi trebao biti, fax ide sve gore, a dečka ni na vidiku odlučila sam učiniti neke promjene, to sam već predala puno puta Gospodinu i On zna za to i učinit će što treba kad bude trebalo, ovaj put sam odlučila cijelo svoje hodočašće i svaku žrtvu posvetiti tome da moji striko i strina dobiju bebu, oni su već 8 godina u braku i tako vole djecu, silno bi ih htjeli imati. Baš kad sam se vraćala s njima iz Bosne (tamo provodim svake Božićne praznike) spomenuli su to da ne bi bilo za njih veće sreće da idući Božić dočekaju sa još jednim članom obitelji, tada mi se srce cjepalo i u tom trenutku sam odlučila svoj put u Međugorje posvetiti tome, dragi moji ako se ta beba rodi to će biti najvoljenije i najiščekivanije dijete u našoj obitelji.
Dan prije polaska u Međugorje sam počela kašljati, grlo me boljelo, jedva sam disala i bilo je sve gore, a ja inače nisam nikad bolesna, bojala sam se da će mi to pokvariti put. U subotu smo stigli tamo moja prehlada je i dalje bila tu ali hvala Bogu nije bilo gore, još u sobi nismo imali grijanje kako tamo svako malo nestaje struje. U nedjelju smo išli na Križevac i odlučila sam ići bosa bez obzira na posljedice, sutradan na Podbrdo također, ja vam inače u ljeto na +40 spavam u čarapama

a sad kad sam se penjala po tom hladnom kamenju na kojem je bio još mraz izdržala sam bez nekih većih problema i moja prehlada ne samo da nije se pogoršala već sam i ozdravila, unatoč hladnim sobama, hladnom kamenju ja sam ozdravila!!!!! Cimerica mi je bila prijateljica vama poznata pod nickom cvjetić, skupa samo se smrzavala i uživale i nadam se da će vam i ona svoje doživljaje ovdje iznijeti, ako uspijem stavit ću i neke slikice.
E sad ponedjeljak, polako se bliži sam doček, u 17h smo gledali žive jaslice, dragi moji kako je to divno, u svom životu ljepši prizor nisam vidjela, prikazani su prizori kad je Anđeo Gabrijel navijestio Mariji, njihov dolazak u Betlehem, popis stanovništva, kada su tražili smještaj i napokon samo Isusovo rođenje, a ta beba tako prekrasna živahna, pastiri su plesali, tri kralja su stigla svi su slavili rođenje Spasitelja, a Josip je bio tako divan, tako je bio brižljiv prema Mariji i Isusu, nemoguće opisati riječima.
Zatim smo u žutoj dvorani onoj iza crkve, jer je u crkvu bilo nemoguće ući, na sam doček je podijeljeno preko 8000 hostija, čekale 22h kada je počelo klanjanje koje je trajalo do poslije ponoći, tako je bilo predivno, zatim je bila sveta Misa i konačno smo se svi skupili u pansionu i slavili do jutra. To mi je bio prvi doček Nove Godine bez suza i bez ikakvih nereda, čak sam i plesala što inače ne radim ako malo ne popijem jer me sram

.
Kad sam se vratila kući Gospodin me iznenadio s mirom u obitelji

, inače bi tata uvijek nešto gunđao na mene kad se vratim tak sa seminara ili iz Međugorja, čak nije bio ljut što je morao on doći po mene na Siget jer to inače čini brat a njega nije bilo, nego je bio sretan. Eto, toliko od mene, bilo je toga još, Gospodin je liječio neke moje rane učinio puno malih čuda za mene u ta 4 dana, no i ovo što sam napisala je previše i vjerojatno se mnogima neće dati čitati.
Neka vas sve Gospodin blagoslovi i čuva!!!!