dugi napisao:
ja imam problema sa samozadovoljavanjem već 8 godina. ne mogu se te radnje osloboditi. prije nekih cetiri godine sam izdrzao pola godine i onda nanovo.
u taj grijeh padam vrlo cesto. i takodjer sam ovisan o internet porno stranicama. ne znam vise kako se svega toga osloboditi. htio bih biti cist, ali to je tako privlacno.
Dragi moj prijatelju!Očita je Tvoja velika želja i nastojanje da promjeniš svoje sadašnje navike koje su često popraćene stalnim padovima.Svi znamo da u našem nastojanju da živimo što kršćanskije i sličnije Kristu,
spolni nagon kod mnogih stvara najveće probleme,jer je to jedan od najsnažnijih i najnepokoreniji nagon...
Svaka bolest liječi s e malo-pomalo,pa tako i ova moralna bolest.Najvažnije u svemu tome je
imati snažnu i dobru volju...Ti za sada koliko s e može vidjeti imaš dobro volju koja
nije poduprta čvrstom odlukom,odnosno dovoljno jakom snagom.No nije u svemu tome sve toliko crno...Nikako ne smijemo zaboraviti da našem Isusu nisu važni naši trenutni uspjesi,već
želja da do tog uspjeha dođemo...a Ti tu želju očito imaš...to znači da je
Isusu važno isključivo naše srce,nadasve iskrena želja da ostanemo u prijateljstvu s njim te da unatoč svemu,usprskos svim našim padovima,mi se želimo popraviti,biti bolji...
Ne znam koliko Ti je poznat NZ(vjerujem u sebi da ipak donekle je)nudi nam upravo veliki
optimizam po pitanju moralnosti...jer kršćanski živjeti,znači slijediti Krista,trčati za njim i boriti se kako piše u "Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar..."(1 Kor 9,26)...i kao što kaže u Timoteju,kako bi na kraju mogli mirno reći..."Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao."(2Tim 4,7)
Čitajući ovo, rekli bi,postoje olakotne okolnosti,no nije baš tako.Činjenica je da na temelju ovoga,
svaki pad ima sasvim novo značenje,ali ipak ovisi od slučaja do slučaja..moguće je pasti,i nema toga na kugli zemaljskoj koji nije pao ili pada,ali ono što je za nas najvažnije i najbitnije,to je da je
potrebno odmah ustati i s još većim poletom i žarom,ali i odlukom nastaviti naš Put...
Znaš,prijatelju moj,postoji jedna mala zamkica u svemu tome,a to je kada mi ljudi pridajemo više pažnje samom padu,a
ne pridajemo toliko pažnje u našem obeshrabrenju,ne poklanjamo pažnju trenucima kada se prepuštamo "umoru" kada u tom padu gubimo volju,odustajemo da se podignemo i nastavimo dalje...to je sržni i veliki problem većine...
Ako si vjernik,a da bi sazrio u tom kršćanskom sazrijevanju,treba doista imati
ozbiljnu i jaku volju,kako Ti rekoh na početku(a i marija-nada,kao i Tvoja misao su dale dobre smjernice za to)za svladavanjem tih poteškoća s kojima s e suočavaš.Moraš se dragi prijatelju potruditi i truditi daleko više,
moraš pribjegavati konkretni i realnim mjerama,kako bi ostao vjeran i nepokolebljiv u svom kršćanskom životu...
Još bih Ti samo kazao ukoliko mi dopustiš,da pokušaš razlikovati stvari kod same odluke da više ne ćemo griješiti...zapamti-
jedno je ne griješiti više,a drugo je
obećanje i nastojanje da postupno mijenjaš navike iz dana u dan...polako,ali sigurno...to je sigurno ono što Ti ili ja ili svi mi možemo učiniti i to je svakako ono što Isus od nas očekuje..U tome svako će Ti najveću sigurnost dati i pomoći-
sakramentalni život,ponajprije sv.ispovijed i sv.misa...
No, da sada ne zachatavam temu o sv.ispovijedi,samo ću kratko reći da ispovijed nije samo puko nabrajnje svojih grijeha i propusta,nego je prije svega
čin vjere u u Božje raumijevanje i njegovu veliku Ljubav...jer ona nas voli i prihvaća takove kakovi jesmo,dakako d a to ne znači
da nismo odgovorni za svoja djela i njihove posljedice,već sigurnost da naš Bog uvijek prihvaća u spremnosti sve naše slabosti i oprašta ih,ukoliko se borimo svim svojim snagama da bi uvijek bili što bliže Njemu...
Ujedno bih Ti svakako savjetovao,da pronađeš dobrog ispovjednika,kojemu ćeš u potpunosti vjerovati,koji će shvatiti Tvoj problem i koji će ti iskreno i s ljubavlju htjeti pomoći...također pokušaj malo i preispitati razinu svoje vjere,gdje si i koliko osjećaš da si bliz ili dalje od nje...čitaj SP,druži se s ljudima kojima vjera je na prvom mjestu,čitaj duhovnu literaturu,kloni se materijala,bilo one na dohvat ruke ili one dalje,živi sakramentalnim životom,i vjeruj mi da ćeš uz Božju pomoć,itekako osjetiti napredak,a to je već stepenica ka konačnom uspjehu...
Eto,nadam s e d a smo Ti barem malo pokušali približiti načine kako da slomiš u sebi i na koji način da s e odupreš tim kušnjma i napastima,na koje nitko od nas nije imun,te neka Ti uvijek bude na pameti ono Pavlovo...
sve mi je dopušteno,ali nije mi sve na korist!
S poštovanjem,
Ljubi i čini što hoćeš!