www.tebe-trazim.com

..teja..

.sjetio sam se jedne scene..iz filma...
.
..pljačkaši opljačkali banku i jedan biježi avionom..preobučen u svećenika..

..i do njega u avion sjedne ,,,ženska jel.."bomba" pravi komad...
..i kaže da bi se htjela ispovijediti...
..a on se vrpolji..nikako mu to ne paše..
..i odbije je par..puta da NE MOŽE..


..na to ona reče "Oče, puno sam bludno griješila"
..a on reče "Ispovijedit ću vas, pričajte mi sve u detalje"

..jer tko puno ljubi.
..puno i griješi..

..zato sad kad si nova..teja..
..nemaj grižnju savijesti...
..niti se srami sama sebe..
..jer grijeha svog si se ..oslobodila...
..zato se diči..sama sobom...i budi ponosna..jer nisi LICEMJER..

..da se i ja malo ..našalim..
..sad kad je sve to prošlo..." pričaj nam u detalje "

ja imam problema sa samozadovoljavanjem već 8 godina. ne mogu se te radnje osloboditi. prije nekih cetiri godine sam izdrzao pola godine i onda nanovo.
u taj grijeh padam vrlo cesto. i takodjer sam ovisan o internet porno stranicama. ne znam vise kako se svega toga osloboditi. htio bih biti cist, ali to je tako privlacno.

Mislim da bi trebao dosta moliti...i tražiti snagu od Gospodina našega...
a imaš i slobodnu volju...pa trebaš odlučiti...BTB

---------------------------------------

..s onaniranjem ti je isto ko i sa cigaretama..

..."s cigaretom nisi nikad sam"
..zato je ..slast..privlačna a opet ..nerealna...

.evo moje jedne pjesme...
.namjenjena je ženskom liku..
..a ja sam je modificiriao za ..muško..
...makar to nema veze...
---------------------

masturbacija nikog ne boli..

..ležiš sam na postelji..
..toplo je..
..i osjećaš toplinu u bedrima..
..sve jače..i sve jače..
..a sam si..
.lagano..spuštaš svoju ruku..
..u gege..
..preko brežuljčića..baršunastog..
..i dodiruješ se..
.po piši..
..lagano drheći..
..i izvijajući se..
..u ritmu..se gibaš..
..i slast je sve ..veća..
..uživaš..uživaš..uživaš..

..a tu" tik do tebe "..
..anđel tvoj..
..glavu okrene od tebe..u bolu..
..jer mu se gadiš.. .
.što si za let.. dušo stvorena.
..što si za ljubav stvorena..za intimu..
..muško i žensko..
..da se predaješ..
..da oplođuješ....
..da slaviš ime Gospodnje..
..i sebe, kao djelo njegovo najveće..
..jer čovjek je VELEBNO STVORENJE..
..u svemiru..
..toliko je VELIK..i toliko MAL ili Bijedan
..koliko mu je drag..
..BLUD I STRAST.. ..a da nema..
..glavne kemije svemira..
..LJUBAVI..


.zapamti..
..Ne sramoti se..
..jer nisi sam..
.pod nebom plavim

svakodnevna i svakodnevno cijepanje i pobjedivanje sebe.. Iziskuje puno energije puno muke i rada na vlastitoj osobnosti.. Mozda po mojem sudu naggar previse opisuje i meni kao meni se to ne svidja, niti mi kao dio ovog tvog posta naggare uopce ne stoji da opisujes detalje na ovom forumu, jer i previse je toga opisana na ovom prostoru medija ... ( mislim da me kuzite sto zelim reci) i svi mi znamo sto je prethodna osoba htjela reci i svijesni smo same rijeci zadovoljavanje ... to je samo trenutak uzitka koja dodiruje povrsinsku ljubav i nakon toga te ostavlja praznim nemirnim, a opet ponovno te povlaci ... a zasto?
Samo zato sto je to i jedan od nacin bijega od sebe samoga, od sebe kojeg odvodis u jedan svijet "privremene ljubavi" koja je prozeta ispraznom slascu... samo jedan nacin kojim ni malo ne vrijednujes sebe, jer ti nisi stvoren za sebe nego za nekog drugog da mu se podaris i da tu Ljubav koju nosis u sebi na dobro usmijeris!
Moli Njega da ti dade snagu u borbi i navali tih kusnje i napasti, moli Ga da se vise Ti kao Ti cijenis. Moli Ga da ljubis svoje tijelo kao nesto najdraze, na koncu znamo da je nase tijelo Hram Duha Svetoga, da te je On upravo kao takvo voljeno bice stvorio, da si nacinjene na Njegovu sliku i priliku , da si vrijedan vise od trenutke te strasti da si vrijedan daleko vece i vise Ljubavi u svojim dubinamai kao takav da si Ti pozvan na Ljubav koja je visa i jaca od trenutka sladostrasca.
Moli Ga za snagu i hrabrost da kad posrenes da imas nsage ustati, ali da iams i snage boriti se i donijeti odluku NE ciniti vise to.
Neka Te Gospodin Blagoslovi i neka tvoje srce ima snage reci Ne svakoj kusnji i napasti u ovom obliku kada ti se ponovno pojavi.
Stvoren si za pravu Ljubav! BTB

[quote="Tvojamisao"]svakodnevna i svakodnevno cijepanje i pobjedivanje sebe.. Iziskuje puno energije puno muke i rada na vlastitoj osobnosti.. Mozda po mojem sudu naggar previse opisuje i meni kao meni se to ne svidja, niti mi kao dio ovog tvog posta naggare uopce ne stoji da opisujes detalje na ovom forumu, jer i previse je toga opisana na ovom prostoru medija ... ( mislim da me kuzite sto zelim reci)

..reci..bez zagrada...ono što je u zagradi..ja sam rekao..a ti..
..pišeš zagrade...

..možeš napisati da djecu donose rode....da bude svima sve jasnije

..ja pričam o ..realnosti...
..a ona je takva kakva jest...ja sam pjesnik..i pišem pjesmu..
..da čovjeka u srce dotakne ..
..a ne da ga..pohvalim ..za čin koji nije dostojan čovjeka...

..mogao sam napisati i da je poštar..trljao pismo..i bio sretan..
..da li bi to ..udovoljilo tvoj moralni standard...

..mir s tobom

uključujem se u polemiku
između naggara i tvojemisao i mislim da oboje misle isto,i to je dobro,
ali imaju za to drukčije metode.
Smatram da je dobro da naggar ovako opisuje i da je dobro što je sve ono rekao,jer mislim da će na taj način potaknuti osobe koji imaju problema s tim
da se,ako se vec ne okanu te grozne navike, bar malo zamisle na ono što je rekao,a rekao je
da se ti koji se samozadovoljavaju GADE JAHVI.

a kad to kažeš nekome tko nastoji biti vjernik,onda je to možda prekretnica.

Bvb

Dragi moj prijatelju!Očita je Tvoja velika želja i nastojanje da promjeniš svoje sadašnje navike koje su često popraćene stalnim padovima.Svi znamo da u našem nastojanju da živimo što kršćanskije i sličnije Kristu,spolni nagon kod mnogih stvara najveće probleme,jer je to jedan od najsnažnijih i najnepokoreniji nagon...

Svaka bolest liječi s e malo-pomalo,pa tako i ova moralna bolest.Najvažnije u svemu tome je imati snažnu i dobru volju...Ti za sada koliko s e može vidjeti imaš dobro volju koja nije poduprta čvrstom odlukom,odnosno dovoljno jakom snagom.No nije u svemu tome sve toliko crno...Nikako ne smijemo zaboraviti da našem Isusu nisu važni naši trenutni uspjesi,već želja da do tog uspjeha dođemo...a Ti tu želju očito imaš...to znači da je Isusu važno isključivo naše srce,nadasve iskrena želja da ostanemo u prijateljstvu s njim te da unatoč svemu,usprskos svim našim padovima,mi se želimo popraviti,biti bolji...

Ne znam koliko Ti je poznat NZ(vjerujem u sebi da ipak donekle je)nudi nam upravo veliki optimizam po pitanju moralnosti...jer kršćanski živjeti,znači slijediti Krista,trčati za njim i boriti se kako piše u "Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar..."(1 Kor 9,26)...i kao što kaže u Timoteju,kako bi na kraju mogli mirno reći..."Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao."(2Tim 4,7)

Čitajući ovo, rekli bi,postoje olakotne okolnosti,no nije baš tako.Činjenica je da na temelju ovoga, svaki pad ima sasvim novo značenje,ali ipak ovisi od slučaja do slučaja..moguće je pasti,i nema toga na kugli zemaljskoj koji nije pao ili pada,ali ono što je za nas najvažnije i najbitnije,to je da je potrebno odmah ustati i s još većim poletom i žarom,ali i odlukom nastaviti naš Put...

Znaš,prijatelju moj,postoji jedna mala zamkica u svemu tome,a to je kada mi ljudi pridajemo više pažnje samom padu,a ne pridajemo toliko pažnje u našem obeshrabrenju,ne poklanjamo pažnju trenucima kada se prepuštamo "umoru" kada u tom padu gubimo volju,odustajemo da se podignemo i nastavimo dalje...to je sržni i veliki problem većine...

Ako si vjernik,a da bi sazrio u tom kršćanskom sazrijevanju,treba doista imati ozbiljnu i jaku volju,kako Ti rekoh na početku(a i marija-nada,kao i Tvoja misao su dale dobre smjernice za to)za svladavanjem tih poteškoća s kojima s e suočavaš.Moraš se dragi prijatelju potruditi i truditi daleko više,moraš pribjegavati konkretni i realnim mjerama,kako bi ostao vjeran i nepokolebljiv u svom kršćanskom životu...

Još bih Ti samo kazao ukoliko mi dopustiš,da pokušaš razlikovati stvari kod same odluke da više ne ćemo griješiti...zapamti-jedno je ne griješiti više,a drugo je obećanje i nastojanje da postupno mijenjaš navike iz dana u dan...polako,ali sigurno...to je sigurno ono što Ti ili ja ili svi mi možemo učiniti i to je svakako ono što Isus od nas očekuje..U tome svako će Ti najveću sigurnost dati i pomoći-sakramentalni život,ponajprije sv.ispovijed i sv.misa...

No, da sada ne zachatavam temu o sv.ispovijedi,samo ću kratko reći da ispovijed nije samo puko nabrajnje svojih grijeha i propusta,nego je prije svega čin vjere u u Božje raumijevanje i njegovu veliku Ljubav...jer ona nas voli i prihvaća takove kakovi jesmo,dakako d a to ne znači da nismo odgovorni za svoja djela i njihove posljedice,već sigurnost da naš Bog uvijek prihvaća u spremnosti sve naše slabosti i oprašta ih,ukoliko se borimo svim svojim snagama da bi uvijek bili što bliže Njemu...

Ujedno bih Ti svakako savjetovao,da pronađeš dobrog ispovjednika,kojemu ćeš u potpunosti vjerovati,koji će shvatiti Tvoj problem i koji će ti iskreno i s ljubavlju htjeti pomoći...također pokušaj malo i preispitati razinu svoje vjere,gdje si i koliko osjećaš da si bliz ili dalje od nje...čitaj SP,druži se s ljudima kojima vjera je na prvom mjestu,čitaj duhovnu literaturu,kloni se materijala,bilo one na dohvat ruke ili one dalje,živi sakramentalnim životom,i vjeruj mi da ćeš uz Božju pomoć,itekako osjetiti napredak,a to je već stepenica ka konačnom uspjehu...

Eto,nadam s e d a smo Ti barem malo pokušali približiti načine kako da slomiš u sebi i na koji način da s e odupreš tim kušnjma i napastima,na koje nitko od nas nije imun,te neka Ti uvijek bude na pameti ono Pavlovo...sve mi je dopušteno,ali nije mi sve na korist!

S poštovanjem,
Ljubi i čini što hoćeš!

Ovo je nešto o samozadovoljavanju o kojoj sam pisao nekad,pa vjerujem da bi možda nekome i moglo biti na pomoći u poznavanju teme o kojoj pričamo...


Postoje nekoliko stupnja kroz koje bi mogli promatrati psihološko lice masturbacije,pa tako imamo u prvom stupnju tzv.autoerotizma,osobe kod kojih rijetko ili sporadično se pojavljuju takovi slučajevi(za nas vjernike -"padovi").Oni su potpuno svjesni i daleko od bilo koje bolesne natruhe,i takove osobe, Učiteljstvo Crkve po predaji i po moralnom osjećanju vjernika smatra da je to unutrašnji nered,ali ne kao što netko misli radi same "bolesti"(koja nije)već poglavito zbog svojevoljno upotrebljavanja spolne sposobnosti izvan normalnog spolnog općenja,a kojem se mora podvrgnuti zbog sakramnetalnosti čina samoga braka.Eto to je ono što je Crkva htjela kazati...

Drugi stupanj autoerotizma bi se moglo reći za osobe kod kojih se takovo ponašanje autoerotizma s vremnom duboko ukorijenilo.Taj čin se znači ponavlja,postaje kompulzivan,kao čista potreba,e takovo ponašanje onda malo pomalo dovodi do opsesivnosti,bez čega se jednostavno ne može biti.I tu je Crkva bila razborita pa je u svojim dokumentima(nezrelost u doba sazrijevanja,nedostatak psihičke uravnoteženosti,stečena navika itd.) kazala,da ne umanjujući slobodu čina,ipak ne radi se o teškom grijehu,no da ne bi bilo kakove zabune,to opet ne znači da odogovornosti nema,jer bi tada to značilo da smo mi ljudi nesposobni moralno djelovati.

U trećem stupnju autoerotizma,dolazimo do osoba kod kojih je takva aktivnost postala čista struktura same osobe.Takve osobe su jednostavno zarobljene u nezrelom infatilnom stanju.Takve osobe su vlrlo egocentrične,čak i narcistički zaljubljene u sebe i svoje tijelo,zatvaraju se u sebe od prisutnosti drugih,a vjerojatno i nesposobni da se u zreloj ljubavi daruju drugima.Naravno ovdje govorim o afektivnom i erotskom planu,da ne bi bilo zabune.Kod takvih osoba kompulzivnost i potreba su maltene čiste prisile,moram i gotovo,pa se u tom slučaju masturbacija smatra simptomom,što onda i umanjuje odgovornost.

Ima tu još toga, ali ne bih želio sada pisati traktate koji onda na koncu mogu dovesti ne do diskusije,već polemike,a tada povuci-potegni,i ništa se ne dobije.Vjerujem da će ovo shvatiti vjernici koji "obdržavaju"i prihvaćju zakone i regule Crkve,a i ostali koji se interesiraju i imaju dobre namjere u jednom normalnom razgovoru,s ciljem da ponešto svaki od nas shvati ili nauči,a ne proizvoljno i paušalno donositi zaključke.

Ovdje namjerno nisam poantu stavljao na savjest,koju treba također uzimati vrlo oprezno i s rezervom,jer i savjest može biti "deformirana"ukoliko nije pravinlo "odgojena".Još bih samo nadodao da za vjernike RKC,kada se ide na ispovijed,ne treba samozadovoljavanje ispovijedati kao jedini grijeh,nego kao jedan od svojih grijeha,jer mnogi misle da je to "grijeh" nad grijesima,i tako uveliko sužavaju duhovnost eliminirajući samo tu manu,a u biti to je vrtnja u začaranom krugu.

Vjernik treba prihvatiti i koncentrirati se na kreposti koji su u njemu dominatni(služenje,čini dobrih djela,evangelizacija,pokazivati i iskazivati milosrđe i ljubav prema svakome),znači biti na tvrdom terenu gdje se osoba(vjernik) osjeća jakom,tada će se i mane sužavati.

Ne zaboravimo da je svaka osoba različita i da svak u sebi nosi svoju strukturu i karakter,naposljetku i svaki od nas za svoje čine odgovara,ali ne po principu "inkvizicije i stupa srama",već po pitanju ljubavi samilosti jedan spram drugoga.

Eto,nadam se da i ovo može malo Tebi "dugi"i svima nama malo pripomoći...jer znate onu...od viška glava ne boli...

Ja sam bio u potpuno istoj situaciji kao i ti. Prvi put kad sam se toga pokušo osloboditi bilo je u korizmi. Aj reko odreći ću se ja toga da vidim mogu li uopće. I uspijem ja tako kroz korizmu izdržati bez toga. Ali poslije korizme opet sve po starom. Nepuna 2 mjeseca poslije kreno sam ići svaki dan u crkvu. Išao sam na misu ali bilo me je stid otići se ispovjediti, tako da nisam ni pričesti pristupo. U tom vremenu to je potpuno nestalo. Nestala je i želja. Sve. U manje od mjesec dana. A uopće nisam molio za to, i možda ti se sada glupo čini ali ja to tada i nisam smatrao nekim "velikim" grijehom.
Želim ti reći da ako imaš volju za posvećenje Bog će učiniti svoje. Neće te samog ostaviti. I još jedna stvar - tu ti dosta može pomoći Marija i njen zagovor