učenik napisao:
Bogec.Samo da našoj Maroon odgovorim na post.Nikad nisam odbacio crkveni nauk a ni protestante osuđivao što su protestanti ali ti mogu reć da se bolje osjećam ako za primjer uzmeš svetog Franju i njegovo svjedočanstvo o čistoći a posebno kako objašnjava kako se bacao u ruže kad bi sveta Klara trebala naić i sad da bi ti to razumila te ruže nemaju na stabljici trnje već je stabljika ravna i glatka a to nigdje u svijetu nema osim u Asizu pored Franjine ćelije gdje je spavao.Nema osobe koja nije kušana u čistoći i koja nije pala na tom testu osim Krista kralja našega.Netreba nam C.S Lewisa imamo mi dosta tih svjedočanstava u crkvi.
Gle, po pitanju čistoće ja imam malo ili nimalo problema. U apsolutnom smislu, pa to ne znači da sam svetija od drugih jer kažu da Bog sudi relativno – kome je više dano, od njega se više i traži. No to ne znači da potcjenjujem svu muku i rad koji je potreban da se čistoća postigne, pogotovo muškarcima (znam se zamisliti u tuđoj koži). Timotej još manje od mene, prilično sam sigurna u to. Ali to ne mijenja činjenicu da su i Timotej i Lewis posve u pravu kad kažu da to nije najgori grijeh, da su grijesi duha gori i opasniji od grijeha tijela. Uostalom, i u evanđelju se vidi da su se prostitutke lakše obraćale od farizeja.
Možda takav komentar nije na mjestu, jer je tema čistoća kako je netko rekao, ali je ispravan. A sudeći po reakcijama na njega izgleda da i nije toliko neumjesan. Zbilja se danas i previše naglaska stavlja na to, pa je prva asocijacija prosječno informiranog građanina, kad čuje riječ crkva, da zabranjuje seks. A to zblja nije u središtu ni crkvenog nauka, ni crkvenog morala. Koliko se meni čini, u središtu crkvenog nauka je ‘kraljevstvo nebesko’ tj. duhovna stvarnost. Uzmimo za primjer ovo moje pitanje kako objasniti zašto je čistoća uopće grijeh. Lijepo je i posvjedočiti svojim primjerom, rasplakati se što netko ne razumije je više iskrena emotivna reakcija nego što pomaže, ali Timotej je mislim najbolje odgovorio. Čistoća se može braniti samo u okviru cjelokupnog nauka crkve, samo u okviru duhovne stvarnosti. (Iako od tog odgovora opet malo koristi ako čovjek ne shvaća tu ljubav Božju.) Kužiš? Sve to bacanje u trnje sv. Frane i ribnjake koga ono bješe i sl. odgovara na pitanje KAKO to postići, ali nauk odgovara na pitanje ZAŠTO uopće tome težiti.
učenik napisao:
Još da se vratim na teologiju i crkveni nauk ja u našoj zajednici radim sa novim grupama i to mi je posao da ih poučavam crkvenom nauku a teologiji nisam ni primirisao.Pitaj ove moje hercegovce i ovo malo dalmatinki koji su kod mene u zajednici dali ja to radim dobro ili loše.
A sad stvarno ne mogu a da ne upitam – čemu ovo? Prvo, ti ne možeš poučavati nekog crkvenom nauku, a da ga ne poučavaš teologiji jer je to skoro pa ista stvar. Druga stvar je što se to ne mora naučiti iz knjiga, pa npr. postoje brojni sveci koji nisu uopće bili učeni a ipak ih je resilo veliko razumijevanje teologije. Je li itko tvrdio da ti to činiš loše? Sorry, ali iz ovog tvog pisanja, a i onog komentara ‘nađimo se uživo, pa ću vam srušiti svu tu teologiju’, ispada kao da si ljubomoran, osjećaš se ugroženo ili kako već da to opišem. Ima pod kapom crkvenom za sve mjesta, za svaku vrstu poučavanja i služenja, samo da je ispravno. Bilo bi mi dapače drago da ti kažeš nešto što će mi pomoći da shvatim neke stvari, otvorim srce ili whatever, pa sa citatima ili bez njih.
učenik napisao:
Vjera jest čudo i dar Božiji ali ja nevidjeh da se srcem piše kod tebe i timoteja jer vas 2 samo citirate i tuđa mišljenja pišete.
Kao što sam ti rekla za Lewisa, to jest moje vlastito mišljenje samo ga je Lewis puno ljepše izrazio nego što bih to ja znala.
učenik napisao:
Imate li osobno mišljenje i zašto nepišete iz srca o temama već bi se samo raspravljali i prepucavali?
Hm, ovo je teško pitanje. Dobro, zanemarimo ovaj dio o osobnom mišljenju, to je jasno, to jest moje osobno mišljenje samo je najbolje izraženo riječima koje sam našla u nekog drugog autora. Ali ovo o pisanju iz srca i raspravljanju...
Ima još i ohoho godina da se ja bakćem ovim temama, i sjećam se da sam jednom svećeniku na ispovijedi spomenula da primjećujem te neke osjećaje u cijeloj priči, a da meni to ne ide. A on me je pogledao i rekao, nema tu problema, nije to ništa krivo, ti si samo racionalna osoba, postoje emotivne osobe i racionalne osobe, a ti si racionalna. I zaista, mislim da će uvijek moje pisanje i djelovanje biti više racionalno nego emocionalno. Ali svejedno mislim da imam problema sa zatvorenošću srca. Međutim, misliš li ti da ovaj tvoj pristup pomaže u otvaranju tog mog srca? Lako je pisati oduševljeno kad te Bog obasipa slatkim osjećajima, mislim da bi to čak i meni išlo da se kojeg dana dogodi to čudo

, i lako je lijepo misliti o onima koji osjećaju to isto pa se naslađuješ i iz njihovog pisanja, i lako je družiti se s njima i misliti da si zato otvorena srca. Ali pravo srce nije to, bar meni nije. Dobro napisa onaj – ljubav nije osjećaj, nego služenje.
I to je prava stvar kad služiš drugačijima, onima koji ti nisu najugodniji. Sveta mala Terezija u svom životopisu piše da je u samostanu postojala jedna susestra koja joj je po naravi bila izuzetno odbojna. Postoji ona prirodna simpatija kad ti netko paše, a i prirodna antipatija kad ti je netko odbojan. Ne mora biti loš, ali jednostavno nije tvoj tip. E tako je njoj bilo s tom susestrom. Ali ona je rekla – tko zna koliko je ta sestra draga Bogu, i potrudila se biti ugodna kao da joj je ta sestra po prirodi najsimpatičnija. I toliko je uspjela u tome da ju je ta sestra na kraju pitala – dobro, što se to vama toliko sviđa na meni da me toliko volite. Nije mukte postala ‘najveća’ svetica modernog doba.
No dobro, sad sam već debelo zabrazdila u neka svoja razmišljanja, (o nečemu u čemu ni ja nisam pretjerano jaka

), nema ovo puno veze ni s temom ni s tobom.
.