(Evo sta pise Glas Koncila.)
Ne samo da nije proturječno govoriti o kršćanskoj erotici, nego je danas od presudne važnosti ponovno progovori ti o erotici s kršćanskoga gledišta
Mnogima će se naslov ovoga članka činiti neobičnim, proturječnim, ako ne i vulgarnim . Mnogi će se ovim naslovom osjećati uvrijeđenim, i kršćani i erotičari, jer ni jedni ni drugi ne žele imati ništa sa svojom drugom, naizgled suprotsta vljenom stranom. No, promišljanja u ovome članku žele pokazati upravo suprotno. Vidjet ćemo da ne samo što nije proturječno govoriti o kršćanskoj erotici, nego je danas od presudne važnosti ponovno progovori ti o erotici s kršćanskoga gledišta.
Bez promišljanja i preobražavanja postojeće stvarnost i crkveni govor i teologija zatvaraju se u sigurnost lažnoga moralizir ajućeg suprotsta vljanja, pri čemu taj govor uopće ne dopire do današnjega čovjeka: stvaraju se rascjepi na pogrešan način i na pogrešnome mjestu. Problem postaje još veći kada se o kršćanskome moralu govori na moralan način, tj. samo sa stajališta morala, a ne unutar cjelokupn e kršćanske vjere.
U masturbac iji maštanje o tijelu druge osobe treba omogućiti utjelovlj enje. No, rezultat je opet suprotan od očekivanoga: ne samo da je druga osoba u masturbir ajućoj mašti srozana na stvar-objekt, potpuno podređena mome egoističkom užitku, već je sam masturban t na koncu opet osamljeno rastjelov ljen. Masturbac ija u braku jedan je oblik prijevare, jer se masturbir a maštajući o trećoj osobi izvan braka; ne masturbir a se maštajući o ljubljeno j osobi, a ako bi to i bio slučaj, tada bi to bio dokaz neljubavi .
Metoda suprotsta vljanja gotovo isključuje promišljanje
Svjedoci smo da su se s modernim dobom dogodili različiti rascjepi između kršćanske vjere i načina življenja modernoga čovjeka: između vjere i razuma, teologije i znanosti, crkvene hijerarhi je i svjetovno ga društvenog uređenja, nadnaravi i naravi, a posebice između kršćanske vjere i tjelesnos ti, odnosno seksualno sti. Dugo vremena katolička je teologija nastojala prevladat i te procjepe metodom suprotsta vljanja između kršćanstva i modernite ta kako bi pokazala smisao kršćanske vjere i besmisao modernoga načina življenja. Metodu suprotsta vljanja zastupale su sve teološke znanosti, ali ona se najbolje očitovala u moralnoj teologiji, jer moral pretposta vlja stalni procjep, trajno suprotsta vljanje između onoga što jesam i onoga što trebam biti. Moralna teologija, tj. moralni pristup problemat ičnim rascjepim a modernoga doba postao je gotovo isključivi govor mnogih crkvenih dokumenat a, teoloških traktata, propovije di, na koncu i samih vjernika. No, takva moralizir ajuća metoda suprotsta vljanja, umjesto da je omogućila prevladav anje prisutnih procjepa, ona ih je još više produbila .
Osnovni je razlog taj što metoda suprotsta vljanja u većini slučajeva gotovo potpuno isključuje promišljanje onoga čemu se treba suprotsta viti. Nadalje, uz nedostata k promišljanja još je kobniji nedostata k htijenja i potrebe preobražavanja onoga čemu se želi suprotsta viti. Bez promišljanja i preobražavanja postojeće stvarnost i crkveni govor i teologija zatvaraju se u sigurnost lažnoga moralizir ajućega suprotsta vljanja, pri čemu taj govor uopće ne dopire do današnjega čovjeka: stvaraju se rascjepi na pogrešan način i na pogrešnome mjestu. Problem postaje još veći kada se o kršćanskome moralu govori na moralan način, tj. samo sa stajališta morala, a ne unutar cjelokupn e kršćanske vjere. Dobiva se dojam da su moralni teolozi odlični moralizat ori ili tehničari (dobri poznavate lji kršćanke moralne tehnike), ali sve manje sustavni teolozi koji poznaju srž kršćanske poruke. Drugim riječima, takvim teolozima ili vjernicim a nedostaje sveobuhva tna perspekti va poruke spasenja Isusa Krista, iz koje bi onda trebalo progovori ti i o moralu. Možda bi bilo dobro da se napravi pokus, da umjesto teologa moralne teologije o moralu pokušaju progovori ti neki drugi teolozi ili da, što bi bilo bolje, teolozi moralne teologije pomnije prouče prvo teo-logiju, a ne teo-moral, pa tek onda kažu nešto o kršćanskoj teologiji morala.
Cjelokupn a navedena problemat ika očituje se napose u području seksualno sti, odnosno erotike. Koristimo radije riječ erotika, jer ona puno snažnije naglašava čovjekovu potrebu za užitkom, za orgazmom uzajamnog a erotizira nja. O erotici, naravno, opet govore samo teolozi moralne teologije, a to znači uglavnom pod vidom moralizir anja («to trebaš, to ne trebaš«) i tehnike («to smiješ, to ne smiješ«). S druge strane, duhovnost, dogmatika govore o duhovnoj ljubavi, o ljubavi prema bližnjemu, iz čega se uopće ne može vidjeti veza između takvoga govora o ljubavi i erotike: o duhu teološki sve znamo, a tijelo neka se već snađe. Zapravo, nitko se više i ne usuđuje govoriti o erotici osim moralizir ajućih teologa na njihov tehnički način. U tome smislu ne treba ni čuditi da današnji čovjek erotski divlja jer mu, između ostaloga, uopće nije pružena kršćanska teologija erotike (npr. teološko značenje orgazma). To znači da se ovdje neće zastupati metoda moralizir ajućega suprotsta vljanja, već metoda promišljanja i preobražavanja erotike koja, dakako, uključuje i suprotsta vljanje pogrešnome shvaćanju erotike.
Čovjek čezne za erotizaci jom jer želi postati tijelo
Kako započeti promišljanja o kršćanskoj erotici? Sasvim naravno bi bilo da se najprije počne s Božjom ljubavlju prema čovjeku, čovjekovom ljubavlju prema Bogu pa da se tek onda pokuša nešto reći o erotici. No, tu bi se opet pojavila opasnost odvajanja ljubavi od erotike, pri čemu bi erotika vjerojatn o opet izvukla deblji kraj, tj. o njoj bi se opet govorilo usput ili samo na moralan i tehnički način. Stoga ćemo ovdje krenuti obrnutim putem koji bi nam trebao omogućiti sintetičko shvaćanje erotike unutar kršćanskoga govora o ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Čovjek je erotsko biće, ukoliko se tjelesno erotizira drugim tijelom i ukoliko njegovo tijelo erotizira drugo tijelo. Ta se erotika ili erotizaci ja zbiva na različite načine i s različitim tijelima: između roditelja i djece, u prijatelj stvima, u slučajnim susretima s nepoznati m osobama, u ophođenju sa životinjama itd. Nas ovdje ponajprij e zanima erotizaci ja između muškarca i žene.
Erotiku ili erotizaci ju mogli bismo opisati kao uzajamnu propusnos t ili događanje propusnos ti dvaju tijela jedno za drugo. U erotizaci ji drugo tijelo postaje propusno za mene i ja za njega. Propusnos t mi omogućuje užitak vlastitog a tijela, tj. po propusnos ti drugoga tijela ja dobivam svoje tijelo, utjelovlj ujem se erotski. Netko bi mogao reći da takav opis erotizaci je ne odgovara u potpunost i stvarnost i, jer postoji i autoeroti zacija (masturbac ija). No, i u masturbac iji, o kojoj će biti govora kasnije, pretposta vlja se također druga osoba, točnije slika druge osobe koje me erotizira, odnosno koja mi omogućuje da uz tu sliku dobijem užitak, a po njemu svoje tijelo. Dakle, erotika ili erotizaci ja jest uzajamna propusnos t tijelâ za uzajamno utjelovlj enje. U tome smislu i orgazam se može tumačiti kao intenzivn o događanje propusnos ti drugoga tijela koje mi omogućuje intenzivn i osjećaj vlastitog a tijela - utjelovlj enje. No, vidjet ćemo kasnije da treba razlikova ti između orgazma koji pretposta vlja i vodi prema utjelovlj enju, i orgazma koji pretposta vlja i vodi prema rastjelov ljenju.
Čovjek toliko čezne za erotizaci jom jer želi postati tijelo, odnosno ne želi biti stvar ili puki objekt: u svijetu stvari, tj. neerotizi rajućih i neerotizi ranih objekata i ja postajem stvar, tj. neerotizi rajući i neerotizi rani objekt (filmovi o robotima govore o toj problemat ici). Postati tijelo čovjek može jedino i najbolje s drugim ljudskim tijelom, ovdje u našem slučaju žensko tijelo s muškim, muško sa ženskim. Dakako, i pred objektima i stvarima koje se doživljavaju kao tijela (npr. doživljaj prirode i njezinih dijelova kao tijela: npr. doživljaj moći planinski h klisura, snage uzburkano ga mora, nježnosti sunčeva zalaska, raskošnosti procvale krošnje itd.) čovjek se može erotizira ti, jer osjeća da su one propusne za njega i on za njih, da ga utjelovlj uju. Nije teško ne uvidjeti da cjelokupn a umjetnost pretposta vlja erotizaci ju, da su umjetnici snažna erotska bića. Umjetnost je zapravo pokušaj orgazmičkoga utjelovlj enja čovjeka, ali istodobno i ukaz na rastjelov ljenost čovjeka, tj. na bezuspješnost i kratkotra jnost orgazmičkoga utjelovlj enja, koje se tako intenzivn o tražilo. No, ostavimo sada po strani pitanje umjetnost i. Vratimo se erotizaci ji između žene i muškarca.
Potrebno je tijelo iz kojega progovara sloboda
Čovjek se najbolje može erotizira ti drugim ljudskim tijelom. Razlog nije samo to što jedno i drugo tijelo pripadaju jednome tijelu ljudskoga roda već zato što čovjeku samo drugo ljudsko tijelo može dati njegovo vlastito tijelo. U erotizaci ji se želi da tijelo bude erotizira no u potpunost i, tj. vraćeno ne kao stvar nego kao tijelo. A ono što u erotizaci ji razlikuje tijelo od stvari jest da ono bude vraćeno slobodno-poosobljeno. Jednom riječju, jedino drugo u slobodi poosoblje no tijelo može u pravome smislu erotizira ti, tj. propustit i tijelo u drugome, podariti utjelovlj enje, poosoblje no tijelo. Sva ostala tjelesa ne mogu tako utjelovit i čovjeka jer ne mogu slobodno-poosobljeno erotizira ti. Uzajamna erotizaci ja s drugim neljudski m tijelima čovjeka ponovno vraća u iskustvo svoga tijela kao stvari, tj. u iskustvo rastjelov ljenosti (npr. bijeg od čovjeka u panteističko sjedinjen je s prirodom ili traženje utjehe u kućnim ljubimcim a). Tako već dolazimo do prvih obrisa kršćanske erotike: čovjek se erotizira jer po propusnos ti drugoga poosoblje noga tijela, slobodnog a tijela, dobiva svoje poosoblje no tijelo - utjelovlj uje se, jest tijelo. To znači da je za erotiku potrebno ne samo puko tijelo, koje bi inače bilo svedeno na objekt, već tijelo iz kojega progovara sloboda. Erotizaci ja je zapravo slobodna propusnos t dvaju slobodnih tijela jedno za drugo. Iz iskustva erotike sasvim je jasno da svoje tijelo počinjem otkrivati jedino po tijelu drugoga. Po erotizaci ji konačno postajem utjelovlj en.
Ta se erotizaci ja najintenz ivnije doživljava u odnosu između muškarca i žene. Zasada ostavljam o po strani homoseksu alnu erotiku koja na simboličkoj razini (isto ljubi isto) narušava drugotnos t kao princip kršćanske erotike, u kojoj drugotni ne smije biti sveden na isto. Dakle, erotski odnos između muškarca i žene vodi prema orgazmu, tj. prema intenzivn oj propusnos ti dvaju tijela, prema snažnome doživljaju utjelovlj enja. No, tu se nameću mnoga pitanja: Kako to da mnogima ni sam orgazam s drugom osobom opet ne daruje tijelo već ga moraju tražiti s drugim tijelima? Zašto se ne prepustit i trenutnoj erotizaci ji (»one night sex«) koja me iznenada zahvaća bez moje slobodne volje? Je li orgazam osjećaj rastjelov ljenja ili već dogođenoga utjelovlj ena? Što sa svojim tijelom i tijelom drugoga nakon intenzivn e erotizaci je u orgazmu: osjećaj praznine ili punine? Zašto tolike erotske perverzij e koje moderni čovjek gomila iz dana u dan? Zašto je malo istinske erotizaci je, unatoč hrpi erotizira nih sadržaja od televizij e do interneta?
Zašto su promiskui tetne osobe duboko rastjelov ljene?
Na ta i slična pitanja možemo odgovorit i: Zato što je bit erotike i erotizaci je nevidljiv o, a sve pogrešne erotizaci je traže svoju bit u vidljivom . Vidljivos t se ovdje odnosi na putenost u kojoj čovjek pokušava erotizira no utjelovit i sebe i drugoga. No, erotizaci ja po putenosti je ograničena: pojavljuj e se bez naše volje i prestaje trajati bez naše volje. Putenost je ograničena jer je užitak drugoga tijela ograničen. Stoga je jedan od prvih obilježja pogrešne erotizaci je u vidljivom-putenom promiskui tet. U takvoj putenoj erotizaci ji ili putenome seksu tijelo jedne osobe prije ili kasnije mora nužno dosaditi, tj. postaje se svjesnim da me to jedno tijelo nije uspjelo utjelovit i te se okrećem drugome tijelu, i to do u beskonačni niz. Nije teško ne uvidjeti da su promiskui tetne osobe duboko rastjelov ljene osobe, točnije, objekti-stvari, koji i druge rastjelov ljuju i čine objektima-stvarima. Nadalje, pogrešna, putena erotizaci ja očituje se i tzv. erotskim igricama. Ovdje možemo spomenuti samo neke. Vrlo je popularna ideja »slobodnog a braka«: živjeti zajedno u braku, ali svjesno dopustiti mogućnost promiskui teta. »Slobodni brak«, koji vrlo često prerasta u »svingeraj«, zapravo je realizaci ja vrlo česte mašte da moja supruga ili moj suprug vodi ljubav s drugom osobom. Takva mašta treba omogućiti osvježenje zamorenoj putenoj erotizaci ji, budući da moj partner pripada drugome te time opet postaje predmet moje žudnje i osvajanja . Slobodan brak trebao bi omogućavati erotizaci ju kroz stalnu napetost između posjedova nja i gubitka. I tu je očito da je putena erotizaci ja slobodnog a braka rastjelov ljenje, u kojoj su obje osobe objekti-stvari igrica seksualne mašte. U konačnici, slobodni brak ili »svingeraj« nisu dugoga trajanja jer, kako rekosmo, erotizaci ja je ograničena. Jedan od načina daljnjega intenzivi ranja putene erotizaci je jesu sadomazo seks, eksperime ntiranje u biseksual nosti i u tranvesti tizmu. Budući da su ostali načini intenzivi ranja putene erotizaci je, a time i utjelovlj enosti, iscrpljen i, potrebno je pronaći novi intenzite t vlastitog a tijela po drugome tijelu: bilo po bolu ili maskiranj u tijela (sadomazo), bilo po eksperime ntiranju s tijelom istoga spola (biseksual nost) ili po pokušaju prelaska granica vlastitog a spola (tranvesti tizam). Tim se svim igricama i načinima želi dovesti tjelesni užitak do maksimuma, koji se opet strmoglav ljuje u rastjelov ljenje, u biti-stvar. Slična se situacija događa i u masturbac iji u kojoj maštanje o tijelu druge osobe treba omogućiti utjelovlj enje. No, rezultat je opet suprotan od očekivanoga: ne samo da je druga osoba u masturbir ajućoj mašti srozana na stvar-objekt, potpuno podređena mome egoističkome užitku, već je sam masturban t na koncu opet osamljeno rastjelov ljen. Masturbac ija u braku jedan je oblik prijevare jer se masturbir a maštajući o trećoj osobi izvan braka; ne masturbir a se maštajući o ljubljeno j osobi, a ako bi to i bio slučaj, tada bi to bio dokaz neljubavi
|