www.tebe-trazim.com

Ja imam svakakvih pijatelja,čak i saibabinih štovatelja,ali nikad im ne idem na silu bilo što tumačiti niti ih odvračati.
Ali da je to baš ono pravo prijateljstvo,nije!Jer on kao nevjernik i ja kao krščanin,njemu nisu jasni moji postupci kao krščanina,a ja ne odobravam njegove postupke kao ateiste,i tu postoji uvjek mala distanaca,i nemogu se susrestu+i u dudhu kao s onim bratom u Kristu s kojim se zajedno molim.,I samo je u razlika,ali uvjek se možeš u bilo koga razočaratimjer smo svi od krvi i mesa,i grešni dok smo ovdje na zemlji,i đavo nas krščane češće napada jer se boji naših primjera,s+da ne bi odvačali duše,zato je krščanstvo toliko i teško.


Mislim ipak da i te kako shvaćaš,što znaći sol za hranu ,ako nije bljutava,onda pokvari i hranu,pa možeš sve baciti.
Svakako da si s ovim skroz u pravu!

Čovjek nastoji nešto raditi jer dobro zvuči u teoriji, no u samoj praksi je teeeško izvedivo.
Tako nažalost i duboka prijateljstva s braćom neobraćenima.

ja sam prekinuo 2 duhovna prijateljstva prije nekih 4-5 godina... nije bilo za izdržat... osjećao sam se sputanim, jedna me djevojka nije prihvaćala u potpunosti... stalno mi je nešto prigovarala, poučavala...

imam i neka takva svjetovna prijateljstva... a već 8. godinu održavam jedno duboko duhovno prijateljstvo, tako da Bogu hvala na toj dugoj strpljivosti s obje strane...

bravo... tako nešto je i sa mnom... samo što ja imam više svjetovnih prijateljstava... i nastojim prihvaćati i ljubiti svakog od kolega i kolegica... nekad mi je fakat to teško...

a mislim da imam manje duhovnih prijateljstava (pravih! kako govori Franjo Saleški) zbog nekih izranjenosti od duhovnih osoba, a i druga osoba u vjeri ne raste uz mene...

Nekad je jako tesko...
evo danas je meni takav dan , no pomolit cu se opet za snagu i za razumjevanje i pomoc drugih, kao sto i meni treba puno puta pomoc i razumjevanje..
I kad mi nije dobro, moja se duša raduje jer zna kome pripada..

Blagoslovljene da ste u Kristu

he-he onda ne da ću vam se pridružit, već se velikim zamahom bacam u "kadar"

i svi cemo razvuci jedan veeeliki smiješak

slažem se,jedini pravi istinski oslonac u životu treba biti Isus. Teško je pronaći pravog prijatelja ali Bog nam u knjizi Sirahovoj kaže da je to ipak donekle i moguće.
vjerujem da ima stvarno puno dobrih ljudi koji ne moraju biti vjernici ali nekako dobivam osjećaj da je istinsko i dugotrajno prijateljstvo moguće samo između dva praktična vjernika. Hoćeš nećeš kao vjernik mijenjaš se, a prijatelj ostaje od svijeta i tu onda dolazi do problema. s prijateljem moraš imati i neke zajedničke interese i zanimanja a mislim da je žalosna istina da danas većinu ljudi veže ogovaranje a to sigurno nije temelj za prijateljstvo.

Mislim da cemo tek na kraju zivota vidjet ko je bio pravi prijatelj a ko ne. Rijetki su, ali mislim da se mogu naći.
većina ljudi među kojima se krećem su katolici i dobri, iskreni vjernici, ali ima jedna osoba koja tu upada u oko, a to je moja draga prijateljica koja je muslimanka!! Vi ste ovdje pričali o prijateljstvu s nevjernicima.. evo, ona je vjernica, nije pripadnica iste religije kao ja ali mi je izuzetno draga bez obzira na njenu vjeroispovjest! Upravo radi svoje vjeroispovjesti imala je toliko problema ovdje u Hrvatskoj, od ranog djetinjstva, ali se nije htjela odreć Allaha, a takve stvari sve su se više počele događat i nama katolicima nažalost kao kršćanofobija.. strašno!
Veoma ju volim i cijenim! Ona mi je čak jedan od primjera ljudi kako živjet čestitim životom bez obzira što je muslimanka! Ekumenizam na djelu !
Pokusavam ic kroz život s ovim pravilom ->Ljubi bližnjeg svog kao i samog sebe! Jer i prijateljstvo je ljubav, pravo malo svijetlo u zivotu! Iako, svatko ima svoja iskustva s ljudima... koja su različita.
Bez obzira na to, i da imaš najboljeg prijatelja/prijateljicu na svijetu, i najboljeg mogućeg muža/ženu uvijek u nekim trenucima ipak ostaneš sam, ali ne i usamljen! Isus je uvijek tu, i kad smo s nekim i kad smo sami, zato je on najveći duhovni prijatelj..